Održan Skup sjećanja povodom 18 godina od agresije na Islamsku zajednicu

U amfiteatru Fakulteta za islamske studije, 2. oktobra 2025. godine, održan je Skup sjećanja „Osamnaest godina borbe za slobodu i dostojanstvo“. Nakon što je prisutnima prikazan kratki dokumentarni film o odbrani Islamske zajednice i događajima koji su obilježili oktobar 2007. godine, u ime medžlisã Limske doline obratio se predsjednik Medžlisa IZ-e Prijepolje Aref ef. Duraković, aktivni sudionik pomenutih dešavanja.

Glavni imam Sjeničkog medžlisa Berin ef. Ljajić u nadahnutom govoru istakao je da je 2007. godina bila prekretnica snage i zrelosti. Vjernici su Zajednicu odbranili, ispit položili i krenuo je sveopći progres, istakao je on.

Glavni imam Medžlisa IZ-e Tutin Vahjudin ef. Ćosović podsjetio je da su vjernici tada bili spremni životima svojim braniti džamije od otimačine, te da je snaga njihove odlučnosti bila jača od sramne ideje pučista.

Glavni imam Novopazarskog medžlisa dr. Enver ef. Gicić govorio je o nizu udara na Islamsku zajednicu, ističući da su prvi napadi počeli godinu dana prije pokušaja puča, i to napadom na Arap džamiju, a zatim na Ahmed Vojvoda džamiju.

Članovi Hora FIS-a i Medrese Gazi Isa-beg prisutne su počastili izvođenjem kaside „Bajrak islama nosimo“.

Predsjednik Mešihata, muftija sandžački dr. Mevlud ef. Dudić inspirativnim govorom obratio se prisutnima u prepunom amfiteatru, koji u cijelosti prezentiramo.

Dovu na kraju skupa proučio je koordinator Muftijstva preševskog Ragmi ef. Destani.

Obraćanje muftije Mevlud ef. Dudića:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nas je počastio vjerom islamom, Koji nam je darovao snagu da ostanemo uspravni i u najtežim vremenima i Koji je učinio da kroz iskušenja rastemo i jačamo. Salavat i selam neka su na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede u dobru.
Poštovana ulemо, cijenjeni imami, profesori, sabornici, studenti, draga braćo i sestre.
Danas smo se okupili na ovom časnom mjestu kako bismo obilježili 18 godina od agresije na Islamsku zajednicu. Prisjećamo se dana iskušenja, ali i dana ponosa i dostojanstvene odbrane naše zajednice, koja je predvođena mudrim rukovodstvom na čelu sa rahmetli Muftijom i hrabrim službenicima imala snage da se odupre pokušajima nasilnog preuzimanja, razbijanja i ponižavanja.
Ovih dana prisjećamo se 18 godina od nezapamćenih događaja u modernoj povijesti čovječanstva i nepravde koja se desila našoj Islamskoj zajednici. To je bio jedan od najtežih perioda u našim životima. Godine 2007., uz pomoć određenih političkih struktura i državnih mehanizama, lokalnih vlasti i stranih službi, uz podršku nedobronamjernih medija i pojedinih tajkuna, pokušalo se silom slomiti ono što je stoljećima građeno – autonomnost Islamske zajednice, njen kontinuitet i njena sloboda.
Mi goloruki i nespremni, a oni pripremljeni i zlonamjerni. Cio tadašnji državni mehanizam na njihovoj strani – policija, vojska, UDBA, politika. Nismo ni pomišljali da tako nešto može da se desi. Ali i oni i svi njihovi pomagači zaboravili su da vjernici imaju silu koju niko ne može da pobijedi. Snaga sandžačkog duha se desila, ali i svih dobrih, iskrenih, časnih i čestitih imama i uposlenika Islamske zajednice, naših vjernika na prostoru cijele države, od Priboja do Subotice i od Medveđe do Loznice, stala je u odbranu Zajednice i to se zove čudo otpora našeg čovjeka.
Sjećanje na tu tešku godinu, na događaje iz oktobra 2007. godine, ostaju trajno upisani u našu kolektivnu svijest. U zadnjoj trećini mjeseca Ramazana započet je neuspjeli pokušaj puča, kada su pojedini moćnici, dušmani naše institucije, krenuli silom da preuzmu Islamsku zajednicu. Kolone vozila, dolazak njihovih aktivista, okupljanje u kafanama i planiranje udara – sve to svjedoči o brutalnosti i otvorenom pokušaju rušenja onoga što je vjekovima bilo svetinja muslimana ovoga kraja. Ali, hvala Allahu Uzvišenom, Islamska zajednica je opstala i pokazala da njena snaga ne dolazi od politike niti od trenutnih moćnika, već od vjere, od emaneta, od povjerenja naroda, a najprije od pomoći Allaha dželle šanuhu.
Jedan arapski vladar rekao je: „Teška vremena stvaraju jake ljude, a jaki muškarci stvaraju dobra vremena; dok dobra vremena stvaraju slabe muškarce, a slabi muškarci stvaraju teška vremena.“
Danas, nakon tolikih iskušenja, možemo jasno reći da je najveće bogatstvo Islamske zajednice upravo njena autonomnost, jer znajte braćo, mi nismo i nikada nećemo biti hizmećari bilo čiji, bilo kog režima, politike ili grupacije. Ova naša zajednica pripada isključivo muslimanima i nećemo dozvoliti da bude poligon za dnevnopolitičke obračune bilo koga. Islamska zajednica je institucija svih nas, svih muslimana, a ne bilo kog pojedinca. Ona je naš zajednički emanet i duhovna kuća, te zato mora imati svoj red, svoj poredak i svoje odgovorne domaćine. Uređena zajednica je poput safova u džamiji – kada su safovi ispravni, Allah spušta Svoju milost; a kada se poremete, nastaje smutnja. Tako nas je učio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Zašto kažem da je Zajednica svih nas? Zato što su tih dana imami, profesori, studenti i džematlije pokazali jedinstvo i hrabrost. Branili su Mešihat, čuvali džamije, ostajali budni noćima, spremni da polože i vlastiti život da bi odbranili ono što im je povjereno – emanet vjere i Zajednice.
Naša ulema je tada, kao i kroz čitavu povijest, dijelila sudbinu svog naroda. Nije bježala od iskušenja, nego je hrabro stajala na braniku dostojanstva. To je ujedno i pouka za sve buduće generacije: Islamska zajednica može postojati i opstati samo ako ima ljude koji su spremni da je brane znanjem, djelom i požrtvovanošću. Tačno da je čovjek najbitniji resurs, draga braćo i sestre, ali resurs bez reda i cilja je poput vatre koja sama sebe sagorijeva. Zato Zajednica kao institucija mora biti iznad svakog pojedinca. Hadis našeg voljenog Poslanika govori nam da su najbolji oni koji koriste drugima, a ti drugi zasigurno je naša zajednica.
Prošlo je 18 godina. To je punoljetstvo, vrijeme zrelosti i pouke. Ove godine svjedoče da nismo pokleknuli, nismo se umorili, nismo izgubili viziju. Islamska zajednica je danas stabilna, institucionalno snažna i kvalitativno prepoznata.
Dovoljno je podsjetiti na Predškolsku ustanovu Reuda, Medresu Gazi Isa-beg, Fakultet za islamske studije, Školu Kur’ana Časnog, Univerzitet, CHR Hajrat, Media centar, Izdavačku kuću El-Kelimeh i brojne druge ustanove. To su plodovi borbe i žrtve, to su tragovi naše ustrajnosti.
U međuvremenu, mnogi koji su zalutali i napustili nas, shvatili su svoju grešku i vratili se, hvala Allahu. To su naša braća i mi ni u jednom momentu ne gledamo na bilo koga drugačijim aršinima, jer pokajati se iskreno – to nas i naša vjera uči. U tome vidimo Allahovu milost i potvrdu da zlo nema budućnost. Onaj ko iskreno želi dobro pronaći će put povratka, a Islamska zajednica će mu otvoriti vrata. I sada, kao i od samog početka, pozivamo sve one koji smatraju ovu našu ponosnu, jednu, jedinu zajednicu svojom, da nam se vrate i kažemo da ćemo na sve staviti tačku i početi novu stranicu.
Međutim, ne smijemo zaboraviti da su među onima koji su nas napadali bili i naši bivši službenici i džematlije. To je bolna činjenica, ali ona nas uči da izdaja uvijek dolazi iznutra. Zato moramo stalno biti budni, jačati institucije, njegovati povjerenje i jedinstvo.
Današnja generacija ima obavezu da pamti ta vremena i da uči iz njih. Naša djeca i studenti trebaju znati kako je Islamska zajednica branila svoje pravo na slobodu, kako nije pristala na poniženje i kako se izborila da bude jedina autentična, jedinstvena i slobodna vjerska zajednica muslimana u Srbiji.
Zbog toga je važno da znamo da u vremenu u kojem živimo, suočavamo se i s pojavama koje unose nemir i nered. Svako samoinicijativno i neodgovorno oglašavanje na društvenim mrežama, posebno kada dolazi od ljudi unutar same Zajednice, jeste oblik anarhije koji vodi ka razjedinjavanju i slabljenju našeg bedema. To je suprotno islamskoj etici i protivno mudrosti koju nam nalaže vjera. Zajednica ima domaćina, ima odgovorna lica i niko nema pravo da je koristi za lične ambicije, privatne obračune i svoju promociju.
Sloboda govora – šta je to? Zašto pojedini naši imami i uposlenici u ovoj zajednici daju sebi za pravo da svašta govore, a da nemaju nikakvu odgovornost? Vjerujte, uglavnom im je stalo do lične slave. Posebno neki od imama iz dijaspore kada gostuju u našim džamijama derse o svemu i svačemu, a mi kada odemo u njihove džemate uvijek nas upozoravaju: „Ne pominji Izrael i Palestinu, nemoj o LGBT populaciji, nemoj o politici, nemoj protiv države i sl.“

Ipak, braćo i sestre, i pored svih izazova, mi danas svjedočimo da je Islamska zajednica u stalnom napretku. Radimo velike projekte na nivou cijele Zajednice – od izgradnje i obnove džamija, preko jačanja obrazovnih i humanitarnih ustanova, do vraćanja oduzete i procesa legalizacije vakufske imovine. To je naš dug prema generacijama koje dolaze i dokaz da nijedan pokušaj slabljenja naše zajednice nije uspio, niti će uspjeti.

Kvantitet bez kvaliteta nije dovršen posao, a kvalitet bez očuvanja onoga što je postignuto gubi svoj smisao. Zato je naša obaveza, braćo i sestre, da ono što smo mukotrpno izgradili čuvamo kao najvrjednije blago. Najveća mudrost nije samo u gradnji i širenju, već u istrajnom očuvanju i unapređenju postojećeg. Ne smijemo biti poput tkalje koja do podneva tka ćilim, a nakon podneva razvaljuje ono što je izatkala. Nažalost, mnogi oko nas priželjkuju da se upravo to desi našoj zajednici – da sami porušimo ono što smo sagradili. Ali mi ne smijemo dozvoliti da trud, odricanja i žrtve generacija budu uzaludni.

Draga braćo i sestre, pred nama su novi izazovi. Danas živimo u vremenu kada se vjera i identitet pokušavaju osporiti na suptilnije načine: kroz medijske manipulacije i putem nametanja raznih modela koji ne odgovaraju našoj tradiciji i našim vrijednostima.

Zato nam treba više znanja, discipline, međusobnog poštovanja i povjerenja. Treba nam svijest da svaki imam, svaki profesor, svaki roditelj i svaki student nosi svoj dio emaneta. Islamska zajednica nije samo zgrada i institucija – ona je mreža duhovnih i moralnih vrijednosti koje nas sve povezuju.

Odgovornost koju nosimo je ogromna. Naši imami, hatibi i mualimi temelj su očuvanja vjere i morala naroda. Naša omladina se podučava i odgaja kroz mektebe i odgojno-obrazovne ustanove. Naši džemati su mjesta okupljanja, zajedništva i sabura. A naša Islamska zajednica je bedem vjere, identiteta i časti. Zato od svakoga od nas zahtijeva red, disciplinu i odgovornost.

Na kraju, molim Uzvišenog Allaha da primi trud svih onih koji su 2007. godine stali u odbranu Islamske zajednice, da nagradi šehide i sve borce za istinu i pravdu.

Molimo Ga da nas sačuva podjela, da ujedini naše safove, da zalutale uputi, a nama podari snagu da ustrajemo na putu istine.

Gospodaru naš, učvrsti nas na Tvome putu, daj nam sabura i mudrosti, podari nam jedinstvo i snagu i učini da Islamska zajednica bude svjetionik znanja, vjere i dostojanstva za generacije koje dolaze.

Esselamu alejkum wa rahmetullahi wa berekatuhu.