Radno vrijeme u islamu

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ima jednu dovu u kojoj nam poručuje da je on znao koliko je važno razdvojiti diferencirati korisno od beskorisnog znanja. Kazao je: “Utječem se Allahu dž.š. od znanja koje ne koristi.”

Vrijeme je blagodat Uzvišenog Allaha podarena Njegovom stvorenju te stoga čovjek mora maksimalno iskoristiti ovu blagodat, ne gubiti vrijeme na beskorisne stvari i koristiti ga u svemu što je dobro i svrsishodno, uključujući i radno vrijeme.

Stoga je šerijatsko pravo preciziralo brojne propise i pravila koja upućuju radnike da se posvete organizaciji svog vremena, te da ga pošteno i iskreno koriste kroz rad i zakonitu zaradu do posljednje minute svoga radnog dana.

Koncept rada u islamu

Rad je terminološki definiran kao svaka radnja ili pokret. U islamu, pojam rad znači obavljanje islamskih dužnosti i obaveza imajući u vidu da je cjelokupan život čovjeka preciziran propisima islama. U svom ekonomskom i profesionalnom smislu, odnosi se na fizički napor koji osoba ulaže u određenoj oblasti kako bi pružala usluge i proizvodila robe u svrhu zarade za život.

Islam traži od radnika da se pridržava radnog vremena. S obzirom da je prije stupanja na dužnost pristao na određene postulate i uslove rada, uključujući pridržavanje termina dolaska na posao – početka radnog vremena i njegovog završetka  – odlaska sa njega. Shodno tome, radnik mora poštovati radno vrijeme, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Muslimani su dužni poštivati dogovorene uvjete, osim onih kojima se zabranjuje dozvoljeno, ili dozvoljava zabranjeno.” (Tirmizi, 1375; Ibn Madže, 2353; Ebu Davud, 3594)

Raspodjela vremena

Islam je vjera rada, marljivosti i davanja. Zato u Časnom Kur'anu nalazimo mnoge kur'anske ajete koji pozivaju na produktivnost i rad. Uzvišeni Allah kaže: „I reci: -Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti.“ (Et-Tevba, 105)

Međutim, islam je, također, vjera umjerenosti, sredine i ravnoteže. Nije u redu da osoba svo svoje vrijeme provodi na poslu, zaboravljajući na svoje druge dužnosti, obaveze i odgovornosti prema drugima. Umjesto toga, trebao bi svoje vrijeme podijeliti na način koji kombinira naporan rad i odmor, i to na sljedeći način:

– Radno vrijeme

Najbolje i najberićetnije vrijeme za rad je jutro. Uzvišeni Allah kaže: „I noć smo pokrivačem dali i dan za privređivanje odredili.“ (En-Nebe’, 10-11)

Ovaj časni ajet precizira da je Allah stvorio dan kao vrijeme u kojem će ljudi zarađivati za život, kako bi mogli sebi priskrbiti i obezbijediti opskrbu i profit koji su im potrebni za normalno funkcioniranje. Što se tiče noći, Allah ju je opisao kao odjeću koja pokriva ljudsko tijelo, jer ih obavija tamom. To je vrijeme odmora i smiraja, dok je dan vrijeme stremljenja, truda, kretanja, akcije i rada.

Uzvišeni Allah kaže: „On vam je noć učinio pokrivkom, san vam je učinio počinkom, a dan da se krećete.“ (El-Furkan, 47)

El-Kurtubi je protumačio ovaj časni ajet rekavši da je Allah učinio san oblikom odmora, što znači odmor za vaša tijela, jer se noću obično ne radi. Riječ سُبَات (spavanje) dolazi od riječi تَمَدُّد (ispružanje, lijeganje), što, ustvari, znači odmor. Što se tiče dana, Allah ga je učinio نُشُور energičnim kretanjem i akcijom, što znači traženje opskrbe i zarađivanje za život.

Iz plemenitog sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, također, dobijamo informaciju kada je najbolje vrijeme za rad u islamu. Ovo se zasniva na Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Allahu, blagoslovi mojim sljedbenicima njihovo ranjenje.” Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, slao izvidnicu ili vojsku, činio bi to početkom dana. (Ebu Davud, 2606; Tirmizi, 1212; Ibn Madže, 2236) Riječ بُكُور znači početak ili prvi dio dana nakon što se pojavila zora i obavio sabah namaz.

Plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izdvojio je rano jutro za dovu jer je to vrijeme kada ljudi započinju svoj rad i trud, a to je, također, i vrijeme mnogobrojnih aktivnosti. Ovo je jasan pokazatelj važnosti vremena u životu muslimana i potrebe da svoj dan započne onim što mu koristi i poboljšava njegovo stanje.

– Vrijeme za porodicu

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio je računa o svom vremenu, provodeći ga u ibadetu i pokornosti, dijeleći ga između Allahovog prava, prava svoje porodice, sopstvenih prava i prava ljudi. U tom kontekstu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Najbolji je među vama onaj koji najljepše postupa sa svojom porodicom. Ja među vama najljepše postupam sa svojom porodicom.” (Tirmizi, 4165)

Radnikova porodica ima pravo na njega, uključujući njegove roditelje, braću, sestre, suprugu i djecu. Radnik ne treba da se pretjerano okupira i iscrpljuje poslom do te mjere da nema dovoljno vremena da sjedne sa svojom porodicom, prati njihova stanja i dijeli njihove radosti i tuge.

Još jedan poslanički dokaz za ovo jeste događaj kada je ashab Selman el-Farisi, radijallahu anhu, posjetio svog prijatelja Ebud-Derda’a, radijallahu anhu, i vidjevši Ummud-Derda’ potištenu, upita je: “Šta ti je?” Ona odgovori: “Tvoj brat Ebud-Derda’ ne osjeća potrebu za ženama na ovom svijetu.” Kasnije je došao Ebud-Derda’ i Selmanu pripremio neko jelo. “Jedi ti”, reče mu Selman!” “Ja postim”, odgovorio je Ebud-Derda’. “Neću jesti dok ne budeš ti jeo”, reče Selman. Pa je Ebud-Derda’ jeo. Kada je nastupila noć, Ebud-Derda’ je ustao da klanja. Selman mu reče: “Spavaj.” I on je legao da spava. Nakon izvjesnog vremena Ebud-Derda’ htjede da ustane da klanja, a Selman mu reče: “Sada možeš ustati.” Potom su obojica klanjali. Tada mu je Selman rekao: “Ti imaš dužnost prema Allahu, imaš dužnost prema sebi, a imaš dužnost prema svojoj ženi. Dužan si svima dati pravo koje imaju kod tebe.” Kasnije je Ebud-Derda’ otišao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu spomenuo, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: “Selman je istinu rekao.” (Buhari, 1968)

Plemeniti hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na važnost uspješnog upravljanja vremenom muslimana. Shodno tome, potrebno je da musliman precizira određeno vrijeme za posao i da mu se iskreno posveti. Zatim, kada završi posao i vrati se porodici, treba da i njima posveti dio svog vremena i ispuni svoje obaveze prema njima, što znači da radno vrijeme ne bi trebalo da prelazi na vrijeme koje je njima dodijeljeno i obrnuto, jer porodica ima velika prava kod radnika.

Nastavit će se…

Glas islama 359, R: Ahlak, A:Nedžad Redžepović