Izjava pribojskog glavnog imama dr. Harun ef. Eminagića za Preporod.info

Na sutrašnji dan, 22. oktobra, obilježavamo 33 godine otkako su 1992. pripadnici srpskih oružanih snaga i paravojnih jedinica pod komandom osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića, nakon legitimiranja svih putnika, iz autobusa izveli samo građane Republike Srbije bošnjačke nacionalnosti iz sela Sjeverin u opštini Priboj, njih 17, među kojima je i jedna samohrana majka, kojima se nakon tog dana gubi svaki trag. Oteti Bošnjaci, koji su i tog jutra redovnom autobuskom linijom putovali na posao u Priboj, najsvirepije su mučeni, a kasnije u Višegradu ubijeni na obali Drine.

Istine radi, večer uoči ovog događaja, ispred porodične kuće u Sjeverinu otet je Sabahudin Ćatović i odveden u nepoznatom pravcu. U ovom periodu u Sjeverinu su, također, nedužno stradali Ramo Berbo i Hasan Mujović.
Tokom prethodne 33 godine pronađeni su posmrtni ostaci samo jedne žrtve dok se ostali i dalje vode kao nestala lica.
Islamska zajednica je od početka stala uz porodice otetih, klanjala dženazu u odsustvu sjeverinskim žrtvama, otvorila kompleks spomen obilježja na uvakufljenoj parceli od porodice Begović, gdje se svake godine na dan otmice okupljamo, proučimo dovu za duše nevino ubijenih i ustrajavamo u zahtjevima prema nadležnim državnim organima da napokon pristupe otkrivanju i identifikaciji posmrtnih ostataka žrtava kako bi im najzad oivičili mezar; zatim da se porodicama prizna status civilnih žrtava rata i pruži sva neophodna podrška te zvanično priznanje i odgovornost za ovaj zločin u smislu dopune Zakona o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica kako bi se ukidanjem diskriminatornih odredaba omogućilo sticanje statusa civilnih žrtva rata za porodice stradalih u sjeverinskom zločinu i na taj način makar simbolično bili moralno i materijalno obeštećeni, jer njihovu bol i tugu svih ovih godina ništa ne može nadomjestiti.