Obraćanje Muftije Dudića na Komemorativnom skupu u Sjeverinu

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Vladaru pravde, Onome Koji poznaje svaku suzu nepravdom poniženog i svaku dovu potlačenog. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i njegove časne ashabe, koji su nas naučili da dostojanstvo vjernika nikada ne smije biti pogaženo.

Poštovani prisutni, cijenjeni vjernici, porodice šehida, predstavnici naroda i institucija, braćo i sestre.

Na ovom mjestu, na kojem su prije 33 godine nevini ljudi odvedeni u smrt samo zato što su bili drugačiji od svojih dželata-ubica, stojimo danas mi i cijeli naš narod – tiho, ali dostojanstveno. Sjeverin nije samo mjesto bola, nego i mjesto sjećanja, opomene i naše obaveze pred Bogom i historijom.

Na današnji dan 1992. godine, iz autobusa koji je saobraćao na liniji Rudo–Priboj, oteto je 17 Bošnjaka, među njima i jedna žena. Prema raspoloživim dokazima, odvedeni su prema Višegradu, potom zvjerski mučeni i na kraju ubijeni. Njihova imena moraju biti uklesana u našu kolektivnu svijest, a njihova šutnja vapi za pravdom. Oni nisu samo žrtve – oni su naš amanet.

Braćo i sestre

Mi nismo ovdje da bismo izazivali mržnju, već da bismo širili i tražili istinu. Nismo ovdje da bismo pozivali na osvetu, već da bi tražili pravdu.

Islam nas uči da je pravda temelj, ili da ona stoji iznad svega, da bez nje nema ni mira, ni zajedništva, ni dostojanstva, ni budućnosti.

Mi Bošnjaci Sandžaka znamo praštati, ali ne smijemo i nećemo zaboraviti. Zaborav je drugo ubistvo žrtve. Naša je dužnost da njegujemo sjećanje, da učimo mlade generacije o onome što se dogodilo – ne da bi mrzili, već da bi znali kuda vodi šutnja i ravnodušnost.

Mi tražimo samo ono što pripada svakom čovjeku – istinu, priznanje i pravdu. Jer, dokle god pravda ne obasja svaki zločin, ova zemlja neće moći disati punim plućima. A dokle god su naše majke bez mezara svojih sinova, nijedan moral, nijedan zakon, nijedna institucija ne može biti spokojna.

Islamska zajednica u Srbiji oduvijek je bila uz svoj narod – u dobru, u nadi, u bolu i u sjećanju. Mi ćemo, ako Bog da, čuvati uspomenu na Sjeverin kao dio naše kolektivne svijesti i moralnog identiteta. Jer, narod koji zaboravi nepravdu i zločin prema sebi, postaje spreman da mu se ona ponovi.

Zato danas, s ovog mjesta, poručujem:

Mi ne tražimo nikakve privilegije, niti milostinju, već istinu. Ne tražimo osvetu, već pravdu i priznanje bola. Ne tražimo tuđu nevolju, već pokazujemo svoje dostojanstvo. Mi želimo državu koja će jednako štititi svako dijete, svaku majku, svaku porodicu – bez obzira na ime, prezime ili vjeru. Tražimo od naše države da ispravi decenijsku nepravdu prema svojim građanima, da im dodijeli status kakav zaslužuju i prava koja im po zakonu pripadaju, ali i da učini šta je u njenoj moći da se dođe do posmrtnih ostataka tijela šehida Sjeverina.

Braćo i sestre

Budimo jedinstveni, dostojanstveni i istrajni. Ne dopustimo da nas zlo prošlosti zarobi, ali ni da nas zaborav učini slabima. Učimo svoju djecu da budu bolja od onih koji su činili zlo, ali i mudrija od onih koji su zlo trpjeli i šutjeli.

Doprinosimo razvoju svoje države, ali čuvajmo i jačajmo instituciju Islamske zajednice, koja nas okuplja i nad nama budno bdije.

Molimo Uzvišenog Allaha da se smiluje svim nevino ubijenim u Sjeverinu, Štrpcima, Srebrenici i na svakom mjestu gdje je mržnja prevladala, učinjen zločin, pravda zakazala, a Božija presuda još nije stigla.

Poštovani prisutni, cijenjeni članovi porodica otetih

Neka su nam uvijek na umu riječi Uzvišenog Gospodara, Koji nam u Svojoj Knjizi poručuje: „Nikako ne smatrajte mrtvima one koji su na Božijem putu ubijeni. Ne, oni su živi, i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i ni za čim neće tugovati.“ (Ali Imran, 169-170)

Neka njihova krv bude zalog za našu bolju budućnost, a njihova tišina i patnja, sa kojom su u smrt povedeni, temelj naše ustrajnosti u istini.

I zato, dok god se ime Sjeverin bude izgovaralo, neka se zna – ne iz mržnje, već iz ljubavi prema istini: da nikada više, nikome, ni ovdje niti bilo gdje, ne bude dopušteno da ubija zbog vjere, imena ili pripadnosti.

Neka se Allah Uzvišeni smiluje našim šehidima, a nas učvrsti na putu zajedništva, istine i pravde.

Amin.