Obrazovanje i odgoj u svjetlu islamske vjeronauke

Odgoj je historijsko-društvena kategorija koja obilježava i pojedinca i zajednicu. Njegova posebnost, u odnosu na druge društvene procese, ogleda se u svjesnom djelovanju usmjerenom ka jasno definiranom cilju.

Islamska vjeronauka zauzima posebno mjesto u obrazovno-odgojnom sistemu jer predstavlja spoj znanja i vrijednosti, učenja i djelovanja, intelektualnog razvoja i moralnog oblikovanja ličnosti. Njena svrha nadilazi puko upoznavanje učenika s temeljnim istinama vjere – ona teži izgradnji karaktera, njegovanju duhovnosti i razvijanju svijesti o odgovornosti prema Stvoritelju, sebi i drugima. U savremenom društvenom kontekstu, gdje mladi odrastaju izloženi različitim uticajima i izazovima, islamska vjeronauka nudi oslonac i smjernice koje pomažu u donošenju ispravnih odluka, razvijanju empatije, solidarnosti i međusobnog poštovanja. Kao sastavni dio školskog programa, ona ne samo da prenosi znanja, već oblikuje vrijednosne stavove koji učenike osposobljavaju za aktivno i odgovorno učešće u zajednici.

Obrazovanje obuhvata planski i sistemski organizirane postupke usmjerene ka sticanju, proširivanju i strukturiranju znanja, vještina i iskustava, koji imaju za cilj cjeloviti razvoj ličnosti. Proces obrazovanja predstavlja integralni segment odgojnog procesa kroz koji se prenose selektirana i akumulirana saznanja, oblikuju kognitivne sposobnosti i razvijaju kompetencije neophodne za život i rad u savremenom društvu.

U užem smislu, obrazovanje se može definirati kao organizirana saznajna aktivnost usko povezana s procesima učenja i poučavanja. Njegova svrha nije samo intelektualno osposobljavanje, već i podsticanje kreativnosti, otvorenosti, inovativnosti i kritičkog mišljenja, uz istovremenu podršku socijalnom i emocionalnom sazrijevanju pojedinca. Na taj način, obrazovanje doprinosi osposobljavanju učenika za aktivno, odgovorno i konstruktivno učešće u društvenoj zajednici. Vukasović (Bognar, 2015: str. 20 ) ističe da je obrazovanje „proces usvajanja znanja, umijeća i navika, što je osnova za izgrađivanje znanstvenog pogleda na svijet, za povezivanje znanja s praktičnom profesionalnom djelatnošću i za izgrađivanje sposobnosti za samoobrazovanje“. (Bognar, 2015:20) Obrazovanje je organizirani pedagoški proces sticanja znanja, vještina i sposobnosti i razvijanja spoznaje o sebi, drugima i svijetu.

Ono što je važno napomenuti kada govorimo o terminu obrazovanje jeste naglasak i definiranje kvalitetnog obrazovanja. Kvalitetno obrazovanje je osnova za formiranje pojedinca koji je sposoban da se suoči sa izazovima svijeta u kojem živi. Kvalitetno obrazovanje ne svodi se samo na sistematsko prenošenje informacija. To je proces koji podstiče kritičko i drugačije mišljenje i razmišljanje razvija vještine rješavanja problema, podstiče kreativnost, otvorenost i podržava socijalno i emocionalno sazrijevanje. Znači, osposobljava učenika za budući rad i život, ali i aktivno učešće u društvenoj zajednici.

Kada je riječ o obrazovanju djece, muslimanski učenjaci ukazali su na potrebu postupnosti i nude mogućnost da se tokom realizacije nastave kroz gradivo prelazi od lakšeg ka težem, od jednostavnijeg ka složenijem, od značajnijeg ka manje značajnom itd. U nastavi je važno da onaj koji direktno učestvuje u obrazovno-odgojnom procesu treba da poznaje svakog učenika, da zna njegovu narav i karakter, kao i mentalitet, da je svjestan da se sva djeca razlikuju u postignućima, njihovim predispozicijama i na taj način će imati odgovarajući pristup u radu sa svakim učenikom.

Tokom procesa obrazovanja osnovna funkcija jeste priprema mladih generacija, učenika, za izazove koji ih očekuju u budućnosti. Suština tog procesa ogleda se u osposobljavanju učenika za odgovoran rad i kvalitetan život, pri čemu se vrijednosti obrazovanja posmatraju kao njegov krajnji i najvažniji cilj. Kada je riječ o vrijednostima, u mnogim zemljama one su sastavni dio kurikuluma i nastavnih planova i programa gdje, osim sticanja znanja i vještina, unapređivanje intelektualnog, društvenog, moralnog i duhovnog razvoja učenika u skladu s njegovim sposobnostima i vrijednosti, postaju integralni dio školskog sistema, učenici se poučavaju vrijednostima dostojnih svakog pojedinca. Ne postoji jedinstvena ni općeprihvaćena definicija odgoja i obrazovanja za vrijednosti. Kada je riječ o vrijednostima, vjerovatno bi bilo jednako ispravno govoriti samo o „odgoju za vrijednosti“. Obrazovanje bi bilo usmjereno na intelektualnu sferu ljudske osobnosti. Kad se govori o mjestu vrijednosti u obrazovno-odgojnom smislu, istovremeno se govori o moralnom obrazovanju ili moralnom razvoju, odgoju karaktera, učenju vrlina, socijalnom razvoju, kritičkom i divergentnom razmišljanju. Na osnovu ovoga, možemo zaključiti da su obrazovanje i odgoj u velikoj mjeri odgovorni za najveći dio individualnih razlika kod učenika. Nastavnici trebaju dobro poznavati razvojne specifičnosti učenika, ali isto tako i njihove osobine, posebno intelektualne sposobnosti i izvore motivacije koji određuju njihovo angažiranje i ustrajnost u učenju.

Odgoj je historijsko-društvena kategorija koja obilježava i pojedinca i zajednicu. Njegova posebnost, u odnosu na druge društvene procese, ogleda se u svjesnom djelovanju usmjerenom ka jasno definiranom cilju. U procesu odgoja uspostavlja se povezanost između pojedinca, generacije i šire društvene zajednice. Kroz komunikaciju s drugim ljudima, odgoj se razvija kao namjerna, svjesna i direktna interakcija kojom se prenose iskustva, znanja i vrijednosti, uz istovremeno nastojanje da se utiče na sagovornike. Historijski posmatrano, odgoj se kontinuirano oblikovao kao svjesna, cjelovita, postupna, sistematična i planski organizirana aktivnost. Kur’an je Knjiga od Gospodara poslata, Knjiga upute, Knjiga znanja, Knjiga vjere, Knjiga života, između ostalog, i pedagoška Knjiga, ali i mnogo više od ovoga. Odgajati, vaspitati pojedince kako bi se na društvenim, profesionalnim, vlastitim i drugim područjima ponašali u skladu sa Allahovom dž.š. voljom jedan je od zadataka i ciljeva islamske pedagogije. Časni Kur’an daje smjernice na koji način pristupiti procesu odgoja – savjetima, uputama, ograničenjima, upozorenjima, kazivanjem, određenim ličnostima, obećanjima, ali i kaznama. Uzvišeni Allah kaže: „O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti…“ (Et-Tahrim, 6) Kada je riječ o ovom ajetu, poznati mufessir Mukatil je rekao: „Tj. odgojite sebe i svoju porodicu, naređujte im dobro i odvraćajte ih od zla.“ Pod odgojem se podrazumijeva formiranje pojedinca, njegovo oblikovanje i izgrađivanje ličnosti sa svim aspektima odgojnih funkcija.

Odgoj u vjeri definira veliki broj osobina savremenog, izazovnog obrazovno-odgojnog procesa u pogledu cjelovitog analiziranja odgoja kao zajedničkog elementa obrazovnog sistema. Islamski odgoj generalno podrazumijeva usmjeravanje i razvijanje kompletne ličnosti jedne osobe. Nastojanje da društvo ima kvalitetne pojedince, dobre ljude, proizilazi iz sljedećih riječi Uzvišenog Allaha: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio…“ (Al Imran, 110)

Glas islama 360, R: Pedagogija, A: Msc. Kadrija Džanković