Sloboda (2. DIO)

Ibn Ašūr definirao je hurrijje kao ”suprotnost ropstvu i nezavisno raspolaganje razboritog čovjeka da upravlja svojim poslovima, svojom slobodnom voljom; njegovu sposobnost, drugim riječima, da upravlja svojim ličnim poslovima kako želi, slobodan od protivljenja i neprijateljstva drugih”

Riječ sloboda  (hurrijje) ne pojavljuje se u samom Kur’anu, ali druge izvedenice iz istog korijena, poput el-hurr – ”slobodnog čovjeka” (vidi El-Bekare, 2:178) i tahrir – ”oslobađanje” (u kontekstu, uglavnom, oslobađanja roba kao način iskupljenja – keffare), pojavljuju se na nekoliko mjesta (El-Maide, 5:89 i El-Mudžadele, 68:3).

U engleskoj upotrebi sloboda se razlikuje od nezavisnosti; dok se sloboda odnosi na položaj pojedinca unutar te grupe, nezavisnost se koristi u odnosu na samu grupu. Sloboda znači imunitet pojedinca od proizvoljnih i nezakonitih radnji vlasti, kao i njegovo pravo da učestvuje u formiranju i vođenju vlasti. S druge strane, nezavisnost se odnosi na položaj grupe u odnosu na druge grupe.

Ibn Ašūr definirao je hurrijje kao ”suprotnost ropstvu i nezavisno raspolaganje razboritog čovjeka da upravlja svojim poslovima, svojom slobodnom voljom; njegovu sposobnost, drugim riječima, da upravlja svojim ličnim poslovima kako želi, slobodan od protivljenja i neprijateljstva drugih”. Ova definicija hurrijje jasno se fokusira na slobodu pojedinca da upravlja svojim ličnim poslovima bez ometanja od drugih.

Abdul-Vehhab Hallaf definirao je ličnu slobodu (el-hurrijje eš-šahsijje) kao sposobnost osobe da upravlja svojim poslovima, slobodna od potlačivanja i ometanja od drugih, dok uživa sigurnost svog tijela, časti, imovine, doma i svih prava koja joj pripadaju, pod uvjetom da način njegovog upravljanja ne predstavlja neprijateljstvo, ili predrasude prema drugima.

Komentirajući ovo, Mutevelli je istakao da tri komponente lične slobode, prema ovoj definiciji, uključuju slobodu kretanja, pravo na ličnu sigurnost i pravo na privatnost.

Hallaf sam nije tako precizan i obuhvata ove slobode, kao i slobodu religije, slobodu izražavanja, slobodu posjedovanja imovine i pravo na obrazovanje pod ličnu slobodu. Lična sloboda je tako osigurana za pojedinca koji uživa sve ove slobode.

Mahmasani je definirao slobodu kao ”sposobnost osobe da djeluje na određeni način, ili da svojim djelovanjem izbjegne kršenja prava drugih, ili granica koje postavlja zakon”.

Za Abdul-Kerima Zejdana ”lična sloboda znači slobodu kretanja pojedinca i slobodu da se zaštiti od agresije za svoju ličnu sigurnost, uključujući nezakonito hapšenje, progon i zatvor. Također, lična sloboda podrazumijeva slobodu čovjeka da uđe, napusti, ili se vrati u zemlju svog porijekla”. Ova definicija lične slobode očigledno je fokusirana na slobodu kretanja i ličnu sigurnost od napada.

Kamil Lejle zauzeo je sličan stav kada kaže da ”lična sloboda znači da osoba uživa pravo kretanja unutar okvira državnih granica u kojoj osoba živi, gdje je u stanju da je napusti, ili da se vrati kada želi: to znači i imunitet od hapšenja, zadržavanja i kažnjavanja, osim ukoliko nije u skladu sa zakonskim odredbama”.

Po mom mišljenju, Hallafov sveobuhvatniji pristup ličnoj slobodi bolji je jer su različiti aspekti slobode međusobno povezani, a kompromis u jednom segmentu vjerovatno će uticati na integritet drugih.

Ebu Zehre smatra ličnu slobodu prvim i najvažnijim manifestom slobode, ali dodaje da je sloboda pojedinca da vjeruje u ono što smatra ispravnim u vezi sa poslovima društva u kojem živi, kao i njegova sposobnost da djeluje u potrazi za svojim blagostanjem bez ometanja, ili prisile drugih, suština njegove lične slobode.

Definicija lične slobode Ebu Zehre slična je onima koje su ranije navedene, iako Ebu Zehre daje veći značaj slobodi izražavanja i vjerovanja u odnosu na druge manifestacije lične slobode, kao što su lična sigurnost i sloboda kretanja, koje su naglašene od strane Hallafa. Postizanje lične slobode u obje ove definicije obuhvata cijeli spektar osnovnih prava i sloboda, uključujući slobodu rada, političku slobodu i pravo glasa, kao i učešće u vlasti i slično.

Abdul-Mun‘im Ahmed govori o trostrukoj podjeli osnovnih prava i sloboda na: (a) lična prava i slobode (el-hukuk ve-l-hurrijje eš-šahsijje), (b) intelektualna prava i slobode (el-hukuk ve-l-hurrijje el-ma'navijje) i (c) socio-ekonomska prava i slobode (el-hukuk ve-l-hurrijje el-iktisadijje ve-l-idžtima‘ijje).

Od ove tri vrste, prva se smatra najvažnijom i čini temelj svih drugih prava i sloboda. Najvažnija lična prava i slobode su one koje se odnose na ličnu sigurnost, kao i prava na privatnost i kretanje. “Kakvu korist će imati pojedinac od slobode vlasništva i rada ukoliko mu istovremeno bude uskraćena sloboda i pravo kretanja.”

Intelektualna prava i slobode uključuju slobodu vjere (hurrijje el-akide), slobodu obrazovanja i širenja znanja (hurrijje et-te‘allum ve-t-ta‘lim) i slobodu govora (hurijje er-re’j ve el-bejan).

I, na kraju, najvažnija područja socio-ekonomskih sloboda jesu sloboda vlasništva (hurrijje et-temelluk) i sloboda rada (hurrijje el-‘amel).

Vafi i Siba‘i koristili su alternativnu frazu, naime el-hurijje el-medenijje, ili građanska sloboda, kao ekvivalent za socio-ekonomsku slobodu. Građanska sloboda kao kategorija tako uključuje slobodu pojedinca da odabere posao koji želi raditi; slobodu da traga za znanjem i specijalizira se u određenom polju studija, ili profesije; sposobnost i slobodu pojedinca da učestvuje u ugovorima i transakcijama, uključujući izbor bračnog partnera te slobodu da izabere mjesto gdje želi živjeti, bez straha i ometanja od strane vlasti. Termin el-hurrijje el-madenijje, koji je ekvivalent građanskim pravima, često se koristi suprotno od droit naturelle, ili prirodnim pravima i slobodama koji, za razliku od građanskih sloboda, pripadaju svakom ljudskom biću u svako vrijeme i svim okolnostima.

Građanska sloboda po Siba‘iju uključuje slobodu osobe da izabere posao, ili profesiju kojom se želi baviti; slobodu odraslog muškarca ili žene da izabere svog partnera za brak; slobodu u vezi s izborom lokaliteta i prebivališta te slobodu obrazovanja. Ovo su klase sloboda u koje se država ne smije miješati, osim kada se smatra neophodnim za očuvanje njihovog integriteta.

Sanhuri je spomenuo široku klasifikaciju slobode u dvije opće kategorije, od kojih je jedna lična sloboda (el-hurrijje eš-šahsijje), koja označava slobodu pojedinca prema drugim pojedincima, a druga je njegova sloboda u pogledu upotrebe predmeta, a to je poznato kao sloboda posjedovanja imovine (el-hurrijje el-milkijje).

Glas islama 360, R: Prijevodi, A: Almir Pramenković, a: Mustafa Hašim Kamali