Šerijatski propisi o mesu životinja hranjenih dodacima u ishrani i o upotrebi aditiva

PITANJE: Da li je dozvoljeno meso životinje u čijoj ishrani su korišteni razni dodaci, koji doprinose bržem razvoju životinje i povećanju njene mase, a koji se po šerijatskim propisima smatraju nečistim?

ODGOVOR: Da bi meso zaklane životinje bilo dozvoljeno za ishranu, to jest halal, potrebno je da se prethodno ispuni nekoliko uvjeta, od kojih izdvajamo dva osnovna, a to su:

– da je životinja bila zdrava, a to znači da je hranjena čistom hranom, tako da ne postoji opasnost da je putem ishrane zaražena,

– da je zaklana u skladu sa propisima Šerijata, a to znači: da je klanje izvršila osoba koja je vjernik, da je tom prilikom spomenuto Božije ime, da nije spomenuto nečije drugo ime mimo Allaha dž.š., da je klanje izvršeno pravilno, to jest presijecanjem dušnika, jednjaka, te glavnih arterija i vena vratnog dijela, bez presijecanja kičmene moždine, da je krv dobro istekla, te da se nijedan dio životinje nije uklonjen prije završenog klanja i nastupanja smrti životinje.

Ukoliko je životinja hranjena raznim vještačkim oblicima hrane, koji pozitivno utiču na razvoj životinje i povećanje njene težine, a koji sadrže materije koje su porijeklom od onoga što se po šerijatskim propisima smatra nečistim, ili ukoliko je kupljena životinja za koju postoji osnovana sumnja da je hranjena takvom hranom, potrebno je poduzeti određene mjere u cilju čišćenja mesa dotične životinje.

To se postiže na taj način što će se dotična životinja, u toku određenog vremena, hraniti hranom koja je čista, to jest prirodnom hranom.

Period pročišćivanja mesa različitih životinja različito traje, zavisno o kojoj se vrsti životinja radi. Tako, na primjer, pernate životinje i njihovo meso postaju čisti ukoliko se tri ili više dana hrane prirodnom hranom, ovce ili koze postaju čiste ukoliko se devet ili više dana hrane prirodnom hranom, dok je za krupnu stoku, to jest goveda, period pročišćenja znatno duži i traje četrdeset ili više dana. Pomenuti broj dana potreban je da se meso životinje pročisti, to jest da se iz njega izbace nečiste tvari, tako da istekom pomenutog vremenskog perioda meso životinje postaje čisto i ne postoji nikakva smetnja da se konzumira u ljudskoj ishrani, bez obzira na raniju vrstu hrane koja je korištena.

Stoga se preporučuje vjernicima da prilikom uzgajanja različitih vrsta stoke istu hrane prirodnom i zdravom hranom, jer je to preduslov za zdravlje životinje, a samim tim kasnije i osobe, to jest čovjeka koji koristi meso životinje u svojoj ishrani. Korištenje vještačke hrane, obogaćene raznim sastojcima, ubrzava napredovanje životinje, ali sa druge strane skraćuju njen život, tako da čovjek rizikuje da konzumiranjem takvog mesa zarazi sebe i svoju porodicu raznim oboljenjima, koja su uzrokovana načinom ishrane životinje, a prenijeta su preko njenog mesa, jer klanje životinje ne uništava izvore bolesti koji se nalaze u njenom mesu. Sjetimo se samo „ludih krava“ i krize koja je izazvana tom prilikom, a njihovo ludilo je izazvano, prije svega, načinom ishrane dotičnih životinja, jer su vlasnici htjeli putem hrane povećati njihovu produktivnost, ne vodeći računa kako će se to odraziti na zdravlje životinje.

Bitno je obratiti pažnju prilikom kupovine mesa u prodavnicama na sljedeće: odakle je to meso, kada je izvršeno klanje, način na koji je životinja zaklana, jer ukoliko postoji opasnost potrebno je istu izbjeći, kako ne bi bili žrtva neodgovornih proizvođača, kojima je samo cilj da ostvare što veću masu životinje, a samim tim i veću dobit, ne vodeći računa kakve će biti posljedice po potrošače.

Stoga, savjet svakome ko kupuje meso i mesne proizvode, da ih kupuje od ljudi koji su povjerljivi i odgovorni, a ako nije u mogućnosti birati, najbolje je, iz preventivnih razloga, da konzumiranje uveženog mesa svede na minimum, bez obzira na različite natpise i deklaracije koje na njemu stoje, jer je po tom pitanju moguće manipulirati.

PITANJE: Poznato je da raznovrsni prehrambeni proizvodi, koji se mogu naći u prodavnicama, sadrže razne sastojke, među kojima vrlo često i razne emulgatore, koji se obilježavaju slovom E i brojem. Također, poznato je da se oni dobijaju od životinjskih kostiju, a mnogi su i svinjskog porijekla. Kakav je status hrane koja u sebi sadrži pomenute dodatke?

ODGOVOR: Tačno je da proizvođači hrane u procesu proizvodnje istoj dodaju razne vrste aditiva, a sve to u svrhu poboljšanja njenog kvaliteta, produženja roka trajanja, prevencije od kvarenja ili njene stabilizacije. Neki od njih se dodaju u toku proizvodnje, a neki u toku oblikovanja, pakovanja itd.

Aditiva ima raznih vrsta, shodno njihovoj namjeni, tako da imamo: konzervanse, arome, emulgatore, bojila, sredstva za zaslađivanje, kiseline, baze itd. Aditivi mogu imati i koristan, ali i štetan uticaj na ljudsko zdravlje, zavisno od njihove količine u kojoj se uzimaju i njihovog porijekla.

Činjenica je da aditivi mogu biti životinjskog porijekla, a samim tim i svinjskog. Međutim, oni mogu biti i biljnog porijekla, tako da se ne mogu posmatrati na isti način. Potrebno je za svaki broj aditiva ispitati njegov sastav, kako bi se moglo konstatirati da li je dozvoljen ili je haram, jer se vrlo često dešava da u hemijskom procesu nestane uzroka koji nešto čini zabranjenim, tako da nije dovoljno procjenjivati na osnovu onoga što se može pročitati na ambalaži raznih proizvoda.

Vrlo često se, među ljudima, mogu naći razne liste sa brojevima aditiva koji su dozvoljeni ili zabranjeni. Međutim, pitanje je koliko je sve to pouzdano.

Imajući u vidu kompleksnost ovog problema, Islamska zajednica osnovala je Agenciju za sertificiranje halal kvaliteta, čiji je osnovni zadatak da onima koji hoće da proizvode čistu hranu ukaže na ono što je potrebno i upozna ih sa dozvoljenim i zabranjenim u oblasti aditiva, a također da onima koji hoće halal proizvod omogući da do njega dođu. Naravno, nije u pitanju samo formalno izdavanje potvrde, kako neki misle, ili kako bi neki htjeli. Jer neki, koji sebe smatraju mjerodavnim za halal i haram, nažalost, tako rade, to jest vrše očitu zloupotrebu i obmanjuju ljude.

Naprotiv, radi se o čitavoj proceduri mjera koje proizvođač mora proći, usvojiti i nastaviti prakticirati, a koje će se u svakom momentu moći kontrolirati od strane pomenute agencije.

Važno je shvatiti da je način ishrane sastavni dio vjere, pa ga u tom smislu treba posmatrati i sa aspekta potrošača i proizvođača. Stoga je bitno da proizvođači shvate važnost proizvodnje halal hrane, jer na taj način ispunjavaju svoju vjersku dužnost, ukoliko su muslimani, te omogućavaju drugim muslimanima da u potpunosti ispunjavaju propise vjere islama u oblasti ishrane i pokazuju poštovanje prema onima koji traže halal hranu. Proizvođači će to najbolje shvatiti i prihvatiti onda kada potrošači budu tražili sertificiran proizvod, to jest onaj čiji je sastav potpuno čist i u čijem procesu proizvodnje nije dodato niti učinjeno nešto što je zabranjeno.

Ovo je ujedno i poziv svim muslimanima da obrate pažnju na ono što koriste u svojoj ishrani, da ne kupuju od sumnjivih proizvođača ili dobavljača, da se ne zadovoljavaju samim natpisom ili etiketom na kojoj piše „halal“, koju mnogi samoinicijativno i protuzakonito da postavljaju na svoje proizvode i objekte.

Nažalost, u vremenu u kojem živimo, bez obzira na ekspanziju vjere u deklarativnom i formalnom smislu, ima puno onih koji su spremni da zarade putem obmane neupućenih ili nemarnih potrošača, tako da je potreban dodatan oprez!

Glas islama 361, r: pitanja i odgovori; a: dr. Rešad ef. Plojović, fetva i emin