Uticaj mladih na društvene promjene

Današnji svijet mladima nudi slobodu bez granica, znanje bez konteksta i identitet bez korijena. U takvom svijetu mladi imaju ogromnu priliku, ali i odgovornost, da svojim vrijednostima donesu pozitivan ambijent u društvu.

U vremenu u kojem se društvene vrijednosti ubrzano mijenjaju, a granice između istine i zablude sve više brišu, uloga mladih postaje ne samo važna, već presudna. Živimo u dobu u kojem se pravda često poistovjećuje s mišljenjem većine, gdje se moral relativizira, a glas istine potiskuje pod težinom glasnijih, ali praznijih poruka. U takvom kontekstu, mladi nisu samo pasivni promatrači promjena, oni su njihovi pokretači.

Nerijetko se čuje da su mladi „nada budućnosti“, ali istina je veća: oni su energija sadašnjosti. Islam je ovu snagu mladosti prepoznao ne kao opasnost, već kao dar i priliku. Nije ih gurnuo u pozadinu, niti im dao ulogu statista. Naprotiv, islam im je dao povjerenje, zaduženje i smjer. On ih je uputio ka svrsi i naučio da njihova energija ima smisla samo kada se spoji sa vjerom, znanjem i odgovornošću.

Još u prvim danima Objave, dok je broj muslimana bio mali, a neprijateljstvo ogromno, vidimo da su upravo mladi bili ti koji su nosili teret poziva. Oni su prvi prepoznali istinu, prvi joj se odazvali i prvi stali u njenu odbranu. Nosili su emanet islama na svojim leđima kada to nije donosilo nikakvu korist osim Allahovog zadovoljstva. Njihove godine nisu bile prepreka u tom procesu.

Uloga mladih u islamu nije simbolična. Gdje god pogledamo kroz historiju islama, od prve generacije ashaba, do pokreta otpora, reformi i preporoda u kasnijim stoljećima, mladi su ti koji su pokretali valove promjena. Njihova uloga nije da čekaju bolja vremena, već da ih svojim djelovanjem, uz Allahovu pomoć, ostvare.

Jedan od najpoznatijih primjera jeste kazivanje o mladićima iz sure El-Kehf. Allah, dželle šanuhu, opisuje skupinu mladih koji su, suočeni s nevjerovanjem i zlom vlašću, odabrali vjeru i odricanje: „Mi ti kazujemo istinitu priču o njima: oni su bili mladići koji su u Gospodara svoga vjerovali i Mi smo im povećali uputu.“ (El-Kehf, 13)

Oni nisu pristali na kompromis sa zlom. Njihov primjer je živa lekcija da istinska promjena ne dolazi iz mase, nego iz malih skupina iskrenih i hrabrih pojedinaca. Upravo takvi su obično mladi.

Ibrahim, alejhi selam, također je bio mladić kada se suprotstavio idolopoklonstvu svog naroda. U Kur’anu čitamo kako su ljudi komentirali: „Čuli smo da jedan mladić, po imenu Ibrahim, spominje te kipove.“ (El-Enbija, 60)

Snaga njegove vjere i jasnoća njegovog poziva i vizije bila je toliko upečatljiva da su je povezivali sa njegovim godinama. Kao da su time htjeli reći: „Kako je moguće da jedan mlad čovjek ovako jasno razotkriva istinu?“ Ali upravo ta jasnoća, ta iskrena pobuna, dolazi iz srca mladosti.

Kada pogledamo savremenike Poslanika, alejhis-selam, jasno vidimo da su gotovo svi ključni pokretači islama bili vrlo mladi. Islam nije počeo s političkim elitama, starješinama ili imućnima – počeo je sa mladim ljudima otvorenog srca, spremnim da žrtvuju ugled, porodične veze i sigurnost za istinu u koju su povjerovali.

Ali ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, primio je islam kao dječak, odrastajući pod brigom Poslanika, alejhi selam. Iako mlad, bio je prvi koji je klanjao s Poslanikom, a kasnije je postao neustrašivi borac, nosilac znanja i četvrti pravedni halifa. Njegova mladost nije bila prepreka da preuzme ozbiljnu ulogu u društvu.

Usama ibn Zejd predvodio je vojsku sa samo 18 godina, a među vojnicima bili su i neki od najuglednijih ashaba. Ta odluka Allahovog Poslanika, alejhi selam, izazvala je čuđenje među nekima, ali je nosila snažnu poruku: liderstvo nije pitanje godina, nego kvaliteta, čestitosti i povjerenja.

Mus’ab ibn Umejr, mladić iz mekanske aristokracije, odgojen u luksuzu, odriče se bogatstva, komfora i društvenog statusa zbog islama. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, šalje ga u Jesrib (današnju Medinu) prije Hidžre, kako bi pozivao ljude u islam. Zahvaljujući njegovoj mudrosti, znanju i blagom pristupu, islam se proširio po cijeloj Medini prije nego je Poslanik, alejhi selam, uopće stigao. Bio je to put pripreme prve islamske zajednice, i to u rukama jednog mladića.

Allahov Poslanik, alejhi-selam, nije marginalizirao mlade. Nije čekao da ojačaju, osijede i postanu „zreli“. On ih je odgajao, pripremao i uključivao. Dao im je jako odgovorne zadatke i uloge, jer je znao da mladost nosi iskru koja može zapaliti svjetlo tamo gdje vlada mrak.

Danas, nažalost, svjedočimo obrnutom odnosu. Mladi često bivaju ignorirani ili obeshrabreni. Umjesto da im se ukaže povjerenje i pruže prilike, šalje im se poruka: „Još si mlad, sačekaj. Nisi spreman.“ A dok čekaju, njihova energija slabi i njihova sposobnost da doprinesu zajednici ostaje neiskorišten amanet. Islam nas uči da se snaga ne čuva za kasnije, već se snaga koristi kada je najpotrebnija. Ukoliko se energija mladosti ne usmjeri u pravcu dobra, bit će usmjerena negdje drugdje.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao: „Neće se pokrenuti stopala Allahovog roba na Sudnjem danu sve dok ne bude pitan o četiri stvari: o svom životu – u čemu ga je proveo, o svom znanju – da li je radio po njemu, o svom imetku – kako ga je stekao i u šta ga je potrošio i o svom tijelu – kako ga je koristio.“ (Tirmizi, br. 2417)

Ova zadnja stavka posebno se izdvaja: „…i o mladosti – u šta ju je proveo.“ To ne govori samo o prolaznosti tog perioda, već o njegovoj neprocjenjivoj vrijednosti. Mladost u islamu nije ni odmor ni eksperimentiranje. To je vremenski kapital i najvrjedniji period života.

Mladost nije životna pauza, kako to moderno društvo pokušava prikazati. Nije „vrijeme za zabavu dok traje“. To je faza najvećeg potencijala u svakom smislu. Allah je tu fazu čovjekovog života posebno istakao, jer ono što uradiš kao mlad određuje ono što ćeš biti kao star. Mladost je poput proljeća – ako se tada ne zasadi sjeme, u jesen neće imati šta da se žanje.

Zato nas islam ne poziva da mladost potrošimo u površnosti i bezbrižnosti, već da je uložimo. Ne da je „preživimo“, već da je živimo korisno i svrsishodno, u ime Allaha.

U vremenu kada se mladost često troši na bezvrijedne ciljeve, islam nudi potpuno drugačiji pogled: ne traži da se mladost uguši, već ispravno usmjeri. Nudi joj smisao. Poziva je da se ostavi trag, makar mali, ali iskren, koristan i Allahu drag.

Današnji svijet mladima nudi slobodu bez granica, znanje bez konteksta i identitet bez korijena. U takvom svijetu mladi imaju ogromnu priliku, ali i odgovornost, da svojim vrijednostima donesu pozitivan ambijent u društvu.

Islam traži da mladi budu svjesni svog potencijala i odgovornosti. Mladi su oduvijek bili pokretači promjena i nosioci istine. Gledano hronološki, kroz čitavu historiju, pa sve do današnjih dana, najdublje i najtrajnije promjene u društvu dolazile su kroz vjeru, znanje, hrabrost i djelovanje mladih.

Glas islama 361, R: Kolumna, A: Edin Redžepović