Izazovi i prepreke u angažovanju mladih

Mnogi mladi prolaze kroz fazu traženja identiteta, u vremenu kada su napadnuti različitim idejama, trendovima i filozofijama. Globalne mreže i medijski sadržaji često promoviraju stil života daleko od skromnosti, odgovornosti i stabilnosti. Muslimanska omladina često se nalazi na raskršću, između pripadnosti vjeri i pritisaka okoline.

U savremenom društvu, mladi predstavljaju najvitalniji i najdinamičniji sloj zajednice. Oni unose pokret, život i nadu u sutrašnji dan. Njihova energija, kreativnost i spremnost da prihvate promjene čine ih temeljem budućnosti ummeta, ali i srcem njegove sadašnjosti.

Ipak, angažiranje mladih na putu dobra, znanja i aktivnog doprinosa zajednici nije jednostavan proces. Mladi žive u vremenu snažnih društvenih previranja, brze tehnologije, emocionalnih izazova i moralnih dilema. Okruženi su porukama koje često slabe njihovu duhovnost, potkopavaju sigurnost i zbunjuju njihovu sliku o sebi i svijetu. U takvom okruženju, mladi traže put – put kojim bi ostali vjerni svojim uvjerenjima, a istovremeno se nosili sa izazovima modernog života.

Zbog toga izuzetno je važno razumjeti izazove s kojima se suočavaju, ne osuđivati ih, nego im prići sa toplinom, razumijevanjem i iskrenom željom da im pomognemo. Prepoznavanje tih izazova prvi je korak ka izgradnji snažne omladine koja će svoju vjeru i znanje pretvarati u konkretna djela, u dobrobit za sebe, svoju porodicu i svoju zajednicu.

Mladi trebaju oslonac. Trebaju nekoga ko će ih saslušati bez predrasuda, voditi bez nametanja i voljeti bez ograničenja. Trebaju prostor u kojem će se osjećati prihvaćeno, sigurno i važno. Trebaju zajednicu koja vjeruje u njih, jer mlad čovjek je poput biljke: ako ga zaliješ razumijevanjem i podrškom, izrast će u stablo koje daje hlad i plodove svima oko sebe.

Zajednica koja se brine o svojoj omladini brine se, zapravo, o svojoj budućnosti. Mlad čovjek koji osjeti da je podržan, da je voljen i da je potreban, pretvara se u snagu koja može promijeniti stvarnost, svojom dobrotom, svojim znanjem, svojim djelima.

Kriza identiteta i slabljenje moralnih vrijednosti

Islam mladima nudi jasan i čvrst identitet – identitet utemeljen na vjerovanju, znanju, moralnosti i smislu života. To je identitet koji mladu osobu uči da bude stabilna, samosvjesna i korisna, da zna ko je i kuda ide. Međutim, nijedan mladić ili djevojka ne može izgraditi takvu snagu samo na osnovu vlastite volje. Potrebno im je okruženje koje ih razumije dok se traže, koje ih podržava dok rastu i koje ih prati dok oblikuju svoj karakter. Mladi trebaju prostor gdje smiju pogriješiti i ponovo ustati, gdje smiju pitati i biti saslušani, gdje osjećaju da pripadaju i da ih njihova zajednica vidi kao vrijedne i potrebne.

Nedostatak adekvatnih vjerskih i edukativnih programa

Angažiranje mladih nerijetko je otežano zbog manjka savremenih i prilagođenih edukativnih sadržaja. Mladi žele biti dio aktivnosti koje su dinamične, aktuelne i životne. Kada vjerski programi budu jednolični, bez interakcije ili savremenog pristupa, mladi gube interes.

Potrebni su programi koji kombiniraju vjeru, savremene vještine, kreativnost i praktičan rad kako bi mladi doživjeli islam kao široki okvir koji uljepšava sve segmente života.

Društvena pasivnost i nedostatak odgovornosti

Jedna od prepreka jeste i odsutnost osjećaja društvene odgovornosti. Savremeni način života, obilje zabave i digitalna kultura dovode do pasivnosti i povlačenja. Mladi često posmatraju probleme društva kao nešto što se njih ne tiče.

Islam, međutim, mladog čovjeka poziva da bude aktivni član društva, da pomaže, doprinosi i preuzima odgovornost. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgojio je generaciju mladića i djevojaka koji su nosili teret ummeta na svojim plećima.

Nedostatak uzora i mentora

Mladi trebaju uzore, ne bilo kakve, nego one koji ih inspiriraju svojim znanjem, blagim ponašanjem, plemenitim namjerama i stvarnom brigom za zajednicu. Svako mlado srce traži nekoga ko će mu pokazati da se ljepota vjere može živjeti svakodnevno, skromno i dostojanstveno. Međutim, u današnjem vremenu uzori koje mladima nameće medijski prostor često su sportisti, influenceri ili javne ličnosti koje, iako ponekad posjeduju određene pozitivne osobine, rijetko pružaju cjelovit moralni model koji mladom čovjeku zaista treba.

Mladi trebaju ljude koji će im pokazati kako da vjeru spoje sa svakodnevnim obavezama, izazovima, školom, poslom i međuljudskim odnosima. Trebaju lidere koji neće biti daleki, već dostupni; koji će im otvoriti vrata, ali i srca. Tek tada mladi mogu osjetiti da su dio zajednice koja ih cijeni, poštuje i vidi njihovu vrijednost.

Porodični izazovi i emocionalna nestabilnost

Mnogi mladi danas odrastaju u porodicama u kojima nedostaje iskrene komunikacije, topline ili blagih, roditeljskih uputa koje vode ka dobru. Neki su opterećeni očekivanjima okoline, školskim pritiscima, ekonomskom nesigurnošću ili unutrašnjim strahovima koje nemaju kome povjeriti. Sve to stvara tihu napetost u njihovim srcima, pa se nerijetko dogodi da se mladi povuku, udalje od zajednice, a ponekad i od vjerskog života, ne zato što ga ne žele, nego zato što se osjećaju neshvaćeno i usamljeno.

U takvom stanju, toplina džemata može postati utočište, mjesto gdje se mlad čovjek osjeća prihvaćenim, gdje ga niko ne srami zbog njegovih slabosti, nego ga bodri da ih prevaziđe. Empatija imama, njihova otvorenost, blag govor i spremnost da saslušaju bez osuđivanja ima snagu da vrati mladog čovjeka na put vjere nježnije nego ijedna stroga riječ.

Kako prevazići prepreke

Da bi se mladima iskreno otvorio put ka aktivnom angažiranju i izgradnji vlastite uloge u zajednici, potrebno je da im se ponudi podrška koja je bliska, razumljiva i praktična. Mladi ne traže savršenstvo, već traže ruku koja će ih povesti, riječ koja ohrabruje i okruženje koje ih prihvata sa svim njihovim nesigurnostima i potencijalima. Zato je važno:

razvijati savremene omladinske programe koji prirodno spajaju vjeru s realnim izazovima života, programe koji mladom čovjeku pokazuju da je islam put svjetla, smisla i korisnosti, a ne teret;
izgraditi snažne džematske odnose u kojima se mladi osjećaju dobrodošlo, cijenjeno i potrebno; džemat u kojem se njihova pitanja ne smatraju problemom, nego prilikom da im se pomogne;
angažirati mlade u dobročinstvu i volonterizmu, jer ništa ne jača identitet i osjećaj vrijednosti kao kada mlada osoba vidi da njena ruka može pomoći, nasmijati i promijeniti tuđi život nabolje;
educirati roditelje kako da prepoznaju potrebe svoje djece i budu im blagi savjetnici, a ne sudije – roditelji su prvi učitelji srca;
motivirati mlade plemenitim primjerima, pokazati im ostvarene ličnosti iz zajednice koje su skromnošću, znanjem, radom i vjerom postale svjetionici drugima.

Kada se sve ovo spoji, mladi počinju osjećati da su važan dio ummeta, da njihov trud ima svrhu i da njihov život može biti most dobra prema budućim generacijama.

Budućnost ummeta, a u širem smislu i cijelog čovječanstva, u velikoj mjeri zavisi od toga u kakvom će duhovnom, moralnom i intelektualnom stanju biti današnja omladina. Mladi nose u sebi snagu koja pokreće promjene, iskru koja osvježava zajednicu i čistoću koja daje nadu. Aktivna, vjerom nadahnuta, odgovorna i društveno korisna mladost temelj je svake zdrave, stabilne i jake zajednice.

Zato je obaveza svih nas, porodice koja odgaja, imama koji usmjerava, profesora koji podučava, institucija koje organiziraju i pojedinaca koji svojim primjerom inspiriraju, da pružimo mladima ruku iskrene podrške. Dužnost nam je da razvijamo programe koji ih podižu, štite i vode ka znanju i dobroti, te da im otvorimo vrata zajednice kako bi osjetili da pripadaju, da su voljeni i da su potrebni.

Jer omladina nije samo „budućnost“ ummeta, ona je njegov sadašnji trenutak, njegov najdragocjeniji potencijal. Ako danas investiramo u njih, sutra ćemo gledati zajednicu koja stoji čvrsto, hodi hrabro i živi svjetlo svoje vjere na najljepši način.

Glas islama 362, A: Edin Redžepović, R: Kolumna