Izazovi posta u savremenom svijetu

Postaču nisu potrebni sedativi, antidepresivi, nije mu je potrebno da razgovara sa psihoterapeutom, jer ga ibadet koji prakticira čini neovisnim od svega što vidimo kao uobičajene pojave u svijetu u kojem živimo, gdje su ljudi „zaboravili Boga“, pa je „On učinio da oni sebe zaborave“, odnosno da ne mogu sami sa sobom izaći na kraj, jer su izgubili vezu sa svojom dušom i njenim potrebama.

Islamski post je kompleksan ibadet koji ima mnoštvo pozitivnih efekata na dušu, um, psihu i tijelo čovjeka. Post je bio propisan u svim Božijim objavama, što nas navodi na zaključak da je neophodan svakom čovjeku koji želi postići ravnotežu između duhovnih i tjelesnih potreba, te ostvariti neophodnu samokontrolu. U čovjeku su spojeni viši (duhovni) i niži (tjelesni) svijet, simbolički rečeno, čovjek je spoj neba i Zemlje, sredina između meleka i životinje, pa mu ibadeti, a posebno post, pomažu da ne zapostavi svoje duhovne potrebe, svoju vezu sa višim svijetom, te da ne zaboravi da je stvoren za vječnost uprkos prolaznosti kojoj svakodnevno svjedoči. Svaki propis koji je Uzvišeni Allah stavio u obavezu ljudima ima mnoštvo mudrosti i koristi za čovjeka, jer naše potrebe najbolje zna Onaj Koji nas je stvorio.

Kada vršimo poređenje između posta i svih ostalih ibadeta, najuočljivija razlika je u tome što svi ibadeti predstavljaju neku aktivnost, konkretnu radnju, dok post gledano sa te strane nema vanjsku manifestacij – on je posvećen isključivo našoj unutarnjoj strani i predstavlja tajnu između nas i našeg Stvoritelja. Dok posti, čovjek je najbliži svojoj suštini, svojoj duši, on tada podsjeća na meleka, jer ne jede, ne pije, savladava svoju strast i post je jedini ibadet u kome ne može biti licemjerstva. Danas možete na društvenim mrežama vidjeti slike muslimana koji klanjaju, slike ljudi koji obavljaju hadž ili umru, onih koji udjeljuju zekat, ili pomažu neki hairli projekat, ali jedino je nemoguće slikati post – on je nevidljiv, a tako bitan, i zaista je nekada ono skriveno najvrednije što imamo. Zato je Uzvišeni Allah upravo za to djelo posta obećao posebnu nagradu u hadisi-kudsiju koji se često citira i svima je dobro poznat.

Savremeni način života, ubrzani tempo i sve veći zahtjevi koje čovjek sebi nameće, učinili su da mnogi ljudi zaborave da oslušnu šta im to duša njihova šapuće, za čime čezne, a u njihovim umovima je zbrka od mnoštva onoga što su vidjeli i čuli u toku dana, psiha im je opterećena svakodnevnim stresovima kojima su izloženi, dok tijelo pati od viška unesenih kalorija, što zbog količine hrane, što zbog njenog kvaliteta.

Duša savremenog čovjeka je zapostavljena, stavljena u drugi plan, a njene potrebe ne mogu doći do izražaja u vremenu konzumerizma, u kojem većina ljudi misli da se sreća postiže konzumiranjem materijalnih dobara i usluga koje su ponuđene sada više nego ikada prije. Zato post predstavlja predah za dušu, jer čovjek koji posti, dok to čini, odriče se nametnutog tempa savremenog doba. U periodu od zore do zalaska Sunca, u danima Ramazana, musliman je posvećen drugim i drugačijim vrijednostima, a njegova duša nalazi se u plodnoj oazi duhovnih visina i daleko od duhovne pustinje koja karakterizira savremeno doba.

Um koji je Bog darovao čovjeku da njime spozna svijet koji ga okružuje, da spozna samoga sebe i ono najbitnije – svoga Stvoritelja, u današnje vrijeme opterećen je viškom informacija kojim ga zasipa digitalno doba. Mi danas u jednom danu vidimo i čujemo toliko informacija koliko naši preci ne bi vidjeli i čuli za godinu dana. To zavarava savremenog čovjeka i nudi mu lažnu sliku da je on informiran, da je u mnoge stvari upućen, da se nalazi na visokom stepenu znanja, a zapravo ogromna većina informacija koje primamo su štetne, ili u najmanju ruku beskorisne za nas. Svi dostupni mediji imaju za cilj formiranje javnog mnijenja prema interesima vlasnika tih medijskih grupacija i što je najvažnije – da učine čovjeka objektom na koji se utiče, a čovjek bi trebao biti subjekt koji koristi svoj umni potencijal da bi došao do istine, do suštine, do svrhe. Digitalno doba umnogome sputava prirodni potencijal čovjeka, ne podstiče ga da se ostvari lično, dok Kur’an kao Allahova uputa čovjeka podstiče na umnu aktivnost, promišljanje, kontemplaciju i uzimanje pouke. Post pomaže umu da se posveti suštini, da traga za istinom, da pronađe smisao svog postojanja i da vidi ono što promiče onima koje je sjaj ovog svijeta zaslijepio, pa o njima Uzvišeni veli: „Ali nisu slijepe oči, već srca u grudima.“ Dakle, post budi i to „šesto čulo“, postač vidi svojim umom i vidi dubinu i širinu koju mnogi ne vide, iako nemaju potrebe ići kod oftalmologa, jer su im biološke oči sasvim ispravne.

Psiha savremenog čovjeka pomalo je deformirana stilom i načinom života, a svakako opterećena raznim vrstama stresa, od onog zbog haotičnog saobraćaja, preko raznih kriza koje kreiraju svjetski moćnici da bi zadržali privilegirani status koji trenutno imaju, pa do objektivnih životnih problema kojih ima neizostavno svaki čovjek. Stres je jedan od najvećih neprijatelja čovjeka u današnje vrijeme i mnoge fizičke i psihičke tegobe posljedica su stresa. Post umnogome pomaže smanjenju, pa i eliminaciji stresa. Postač drugačije vidi svijet oko sebe, ima više strpljenja, ne ulazi u bespotrebne konfrontacije sa ljudima, ne rješava svjetske probleme, već se fokusira na svoju oblast djelovanja. Postaču nisu potrebni sedativi, antidepresivi, nije mu potrebno da razgovara sa psihoterapeutom, jer ga ibadet koji prakticira čini neovisnim od svega što vidimo kao uobičajene pojave u svijetu u kojem živimo, gdje su ljudi „zaboravili Boga“, pa je „On učinio da oni sebe zaborave“, odnosno da ne mogu sami sa sobom izaći na kraj, jer su izgubili vezu sa svojom dušom i njenim potrebama.

Na kraju, dokazano je da post ima izuzetno pozitivan efekat na tijelo čovjeka. Mnoge fizičke tegobe dolaze zbog viška hrane koja se unese u organizam, ne potroši se zbog nedostatka aktivnosti i onda se javljaju hipertenzija, holesterol i trigliceridi, povišena glukoza i mnoge druge tegobe iz kojih se dalje može razviti niz opasnih bolesti. Post čisti organizam od tih nepotrebnih naslaga, tog viška koji unosimo u organizam u toku godine, tako da Ramazan predstavlja pravi odmor za probavni trakt i pomaže organizmu da normalno funkcionira.

Napomenuo bih da se u mnogim muslimanskim društvima dešava jedan paradoks, da se u Ramazanu proda više hrane nego u drugim mjesecima u toku godine. Čitao sam u jednim egipatskim novinama da je u prosjeku skoro 50% više hrane prodato u toku Ramazana, nego u mjesecima koji mu prethode, ili slijede iza njega. Taj podatak govori da kao društvo radimo suprotno od onoga čemu nas, između ostalog, uči ramazanski post, a to je umjerenost u jelu i piću.

Dakle, iz prethodno rečenog može se zaključiti da je propisivanje posta Božija milost prema čovjeku. Post predstavlja radost za svakoga ko ga prakticira i on jača našu ličnost u svakom pogledu, te nam pomaže da u ovom našem dobu ne izgubimo ispravnu orijentaciju.

Glas islama 364, R: Tema broja, A: Dr. Mirfat Fijuljanin