Lažno optuživanje ljudi (2. dio)

„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i Samilostan je.“ (El-Hudžurat, 12)

Također, optuživati ljude za njihove namjere, motive i tumačiti njihove misli i planove smatra se jednom od najvećih bolesti jezika. Ovaj problem ne staje samo na tome, već se proširuje na kategorizaciju ljudi, njihovo dijeljenje u grupe i stavljanje u političke ili društvene stranke kojima oni zapravo ne pripadaju.

U vezi s tim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Meni nije naređeno da zavirujem u ljudska srca, niti da otvaram njihove utrobe!” (Buhari, Sahih, br. 4351)

Uzvišeni Allah nas upozorava da ne optužujemo ljude na osnovu njihovih namjera, govoreći: „…i onome ko vam nazove selam ne recite: “Ti nisi vjernik!” – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara.“ (En-Nisa’, 94)

Sve dok osoba jasno ne izrazi svoje namjere i ciljeve, prosuđivanje o njima predstavlja samo neosnovane optužbe i nepravdu prema toj osobi.

Pravni tretman lažnog optuživanja ljudi

Allah, dželle šanuhu, zabranjuje da se govori o ljudima u njihovom odsustvu na način koji im nanosi štetu. Također je zabranjeno da čovjek u sebi razmatra ili govori o drugima na štetan i nepošten način. Postoje brojni ajeti i hadisi koji jasno zabranjuju takvo ponašanje. Jedan od ajeta su riječi Uzvišenog Allaha: „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i Samilostan je.“ (El-Hudžurat, 12)

Od hadisa koji govore na ovu temu izdvajamo onaj koji prenosi Ebu Hurejre od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Čuvajte se sumnjičenja, zaista je to najlažniji govor. Nemojte jedni druge uhoditi, špijunirati, niti jedni drugima zavidjeti; nemojte se okretati jedni od drugih i nemojte se mrziti. Allahovi robovi, budite braća!“ (Buhari, Sahih, br. 6724)

Ovdje je riječ o mislima koje duboko zaokupljaju dušu. Međutim, prolazne i kratkotrajne misli ili unutrašnji šapat koji ne ostaju nisu smatrani grijehom prema stavu većine učenjaka.

Es-Samerkandi je klevetu opisao kao jedan od najvećih grijeha, a Allah ju je u Kur’anu povezao s nevjerstvom riječima: „Pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti.“ (El-Hadž, 30)

En-Nevevi je istakao da je kleveta zabranjena (haram), dok je El-Hejtemi svrstao ovaj grijeh među one od najveće težine. (Medžmu'at min el-Mu'allifin, Mevsu'at el-Ahlak el-Islamijje, 2/126)

Poštovana braćo, pored nužnog vjersko obrazovanja, od vjernika se traži i visok nivo etičkog ponašanja (edeba) prema ulemi – bilo da je riječ o muftijama, imamima, profesorima, mualimima ili drugim priznatim vjerskim autoritetima. Neophodno je izbjegavati svaki vid potcjenjivanja, neosnovanog osporavanja ili omalovažavanja uleme, kao i olaku upotrebu pogrdnih kvalifikacija poput „novotar“, „izdajnik“ ili „iskrivljenog vjerovanja“. Takav govor protivan je islamskoj etici i zahtjevima objektivnosti. Onaj ko se upusti u takve izjave dužan je pokajati se i zatražiti oprost od Allaha, jer time govori o drugima bez dokaza i upada u ogovaranje, što je jasno zabranjeno Kur’anom i Sunnetom. U tom smislu, često se citira poznata izreka imama Ahmeda: „Meso učenjaka je otrovno – onaj ko ga pomiriše, razboli se; a onaj ko ga pojede, umre.“ (El-Muʿid fi adabi el-mufid ve el-mustefid el-ʿAllmevi, str. 60)

Stoga, svaki vjernik treba pristupati različitim mišljenjima uleme s poštovanjem, razumijevanjem i dobronamjernošću, nastojeći pronaći opravdanje za njihova mišljenja i moleći Allaha Uzvišenog da im oprosti i smiluje im se, u skladu s riječima Uzvišenog: „Oni koji poslije njih dolaze – govore: – Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, Dobar i Milostiv!“

Musliman treba biti posebno oprezan pri primanju i prenošenju informacija, naročito kada dolaze od osoba poznatih po nemoralnom ponašanju, nepouzdanosti, lažnim profilima ili neprovjerenim izvorima na društvenim mrežama i raznim portalima. Ako takve informacije bez provjere prihvati i dalje ih širi, riskira da postane širitelj neistine i da zbog toga osjeti kajanje.

Lažno optuživanje predstavlja težak grijeh i ozbiljnu društvenu devijaciju koja narušava povjerenje, čast i dostojanstvo ljudi. Posljedice se ne ogledaju samo na pojedincu, već pogađaju i širu zajednicu, šireći nepravdu i razdor. Kur’an i Sunnet jasno osuđuju svaku optužbu bez dokaza, naglašavajući nepovredivost časti i ugleda vjernika.

Stoga je muslimanu dužnost da čuva svoj jezik, provjerava informacije i uzdržava se od govora bez znanja. Nepravda može izgledati kao privremena pobjeda, ali dova potlačenog sigurno će biti uslišana, jer između nje i Allaha nema prepreke.

Glas islama 365, R: Ahlak, A: Dr. Enver Gicić