Hidžra kao životni put

Put Hidžre predstavlja trajno uputstvo muslimanima za njihovo cjeloživotno putovanje ka Allahovom zadovoljstvu i ahiretskom uspjehu. Put prema Ahiretu nije lagan niti lišen iskušenja; na njemu će čovjek neprestano nailaziti na prepreke, kušnje i izazove koji ispituju snagu njegove vjere, ustrajnosti i strpljenja. Da bi prešao taj put, vjernik mora biti spreman napustiti zonu komfora.

Obilježili smo početak Nove 1448. hidžretske godine i još jednom se prisjetili Hidžre – veličanstvenog događaja koji predstavlja jednu od najvažnijih prekretnica u historiji islama. Njena važnost ne ogleda se samo u promjeni mjesta boravka prve generacije muslimana, već i u dubokim duhovnim, društvenim i civilizacijskim promjenama koje je pokrenula. Hidžra je označila početak nove etape u razvoju muslimanske zajednice, etape u kojoj je vjera dobila priliku da svoje principe i vrijednosti pretoči u stvarnost života.

Seoba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba iz Mekke u Medinu nije tek jedan u nizu značajnih historijskih događaja. Hidžra je simbol zrelosti, samosvijesti i odgovornosti muslimana prema vjeri koju nose. Ona nas uči da istinska vjera podrazumijeva spremnost na žrtvu, ustrajnost pred izazovima i nepokolebljivu vjeru u Allahovu pomoć. U njenim porukama muslimani pronalaze pouku o važnosti iskrene namjere, svijest o nužnosti stalnog kretanja naprijed na putu dobra i podsjećanje da se bez truda, odricanja i strpljenja ne mogu ostvariti ni dunjalučki ni ahiretski uspjesi.

Hidžra nas također podsjeća da promjene nabolje ne dolaze same od sebe. One zahtijevaju hrabrost da se napusti ono što sputava čovjeka i odlučnost da se krene putem koji vodi Allahovom zadovoljstvu. Zbog toga Hidžra nije samo uspomena na prošlost; ona je trajna inspiracija i poziv svakom muslimanu da preispita vlastiti odnos prema vjeri, svojim obavezama i svojoj ulozi u društvu.

U vremenu brojnih izazova, poruka Hidžre ostaje jednako snažna i aktuelna: napredak, dostojanstvo i uspjeh postižu se vjerom, znanjem, radom i spremnošću na žrtvu za više ciljeve. Upravo zato Hidžra ostaje trajni simbol duhovnog sazrijevanja, moralne postojanosti i civilizacijskog preporoda muslimanskog ummeta.

Smisao žrtve muhadžira potvrđuje kur'anski nauk da čovjek, bez obzira na okolnosti koje ga zadese, mora uložiti krajnji napor kako bi sačuvao svoju vjeru i osigurao dostojanstven život na Zemlji. Hidžra nije bila čin bijega niti prepuštanja sudbini, već promišljen i odgovoran korak. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije napustio Mekku sve dok prethodno nije pripremio teren za uspostavljanje nove zajednice u Medini. Nakon što je osigurao podršku medinskih muslimana, uspostavio potrebne pretpostavke za život i djelovanje muslimanske zajednice te poduzeo sve raspoložive mjere opreza, učinio je Hidžru, pokazujući da oslanjanje na Allaha podrazumijeva i ulaganje maksimalnog ljudskog truda. U tome se ogleda jedna od najvažnijih poruka Hidžre: vjernik je dužan djelovati, planirati i ulagati napor, a potom svoj uspjeh prepustiti Allahovoj volji i pomoći.

Historija nas uči da se velike promjene ne događaju same od sebe. One nisu rezultat slučajnosti niti plod povoljnih okolnosti, već su uvijek bile posljedica vizije, odlučnosti i žrtve pojedinaca i zajednica koje su bile spremne podnijeti teret odgovornosti za više ciljeve. Iza svakog velikog preporoda, svake značajne društvene promjene i svakog civilizacijskog uspona stajali su ljudi koji su bili spremni žrtvovati vlastite interese radi ideala u koje su duboko vjerovali. Takvi ljudi nisu čekali da se okolnosti promijene u njihovu korist, nego su vlastitom vjerom, radom i ustrajnošću mijenjali okolnosti oko sebe.

Prva generacija muslimana bila je upravo takva generacija. Njeni pripadnici nisu bili poznati po brojnosti, vojnoj snazi, bogatstvu niti političkom uticaju. Naprotiv, u prvim godinama islama bili su malobrojni, proganjani i lišeni mnogih prava koja su uživali drugi. Međutim, ono što im je nedostajalo u materijalnim sredstvima nadoknađivali su snagom vjere, čvrstinom uvjerenja i spremnošću na odricanje. Njihova najveća snaga nalazila se u dubokom vjerovanju da je Allahova riječ iznad svega i da nijedna žrtva nije prevelika ukoliko se podnosi radi Njegovog zadovoljstva. Upravo zbog toga bili su spremni ostaviti svoje domove, porodice, imetke i rodni kraj, smatrajući da je očuvanje vjere vrjednije od svega što posjeduju.

Njihova posebnost nije se ogledala samo u spremnosti na žrtvu, već i u moralnoj postojanosti koja ih je krasila u najtežim trenucima. Ostali su nepokolebljivi pred prijetnjama, iskušenjima i progonima, vjerujući da su iskušenja sastavni dio puta kojim vode svi Allahovi poslanici i njihovi sljedbenici. Ta unutrašnja snaga, izgrađena na iskrenom imanu i potpunom oslanjanju na Allaha, omogućila im je da od male i potlačene zajednice postanu nosioci jedne velike civilizacijske misije.

Zahvaljujući takvoj generaciji, islam nije ostao samo skup vjerovanja ograničen na pojedinca, već je izrastao u civilizaciju koja je donosila znanje, pravdu, moralne vrijednosti i kulturni procvat mnogim narodima. Upravo zato prva generacija muslimana zauzima posebno mjesto u historiji čovječanstva. Ona predstavlja primjer kako iskrena vjera, jasna vizija i spremnost na žrtvu mogu promijeniti tok historije i postaviti temelje jedne od najvećih civilizacija koje je svijet upoznao. Njihova priča ostaje trajna pouka da se istinski preporodi ne rađaju iz lagodnosti i pasivnosti, već iz odlučnosti, rada i spremnosti da se za istinu podnese svaka žrtva.

Put Hidžre predstavlja trajno uputstvo muslimanima za njihovo cjeloživotno putovanje ka Allahovom zadovoljstvu i ahiretskom uspjehu. Put prema Ahiretu nije lagan niti lišen iskušenja; na njemu će čovjek neprestano nailaziti na prepreke, kušnje i izazove koji ispituju snagu njegove vjere, ustrajnosti i strpljenja. Da bi prešao taj put, vjernik mora biti spreman napustiti zonu komfora, odreći se prividne sigurnosti i hrabro koračati putem istine, ma koliko on bio zahtjevan. U tome se ogleda i suština Hidžre – napuštanje svega što udaljava od Allaha i odlučno usmjeravanje ka Njegovom zadovoljstvu. Kao što su muhadžiri napustili svoje domove radi očuvanja vjere i Allahovog zadovoljstva, tako je i svaki musliman pozvan da tokom cijelog života čini svoju hidžru, udaljavajući se od grijeha, slabosti i nemara, a približavajući se Allahu kroz vjeru, dobra djela i ustrajnost na Pravome putu.

Glas islama 368. R: Hadis/Analiza, A: Edin Redžepović