Obraćanje muftije Dudića na prijemu za muslihune, privrednike i prijatelje Islamske zajednice

Bismillahir-Rahmanir-Rahim.

Poštovana braćo, uvaženi privrednici, naši domaćini, vakifi, dobrotvori i prijatelji Islamske zajednice,

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Velika mi je čast i zadovoljstvo što danas imam priliku da budem među vama i da vam se obratim ne samo kao predsjednik Mešihata i muftija sandžački, već kao čovjek koji je svjestan koliko ste vi, naši privrednici domaćini i vrijedni ljudi, kroz generacije značili za opstanak našeg naroda i naših institucija.

Vi ste bili i ostali kičma opstanka našeg naroda.

Kada je bilo lahko, bili ste tu. Ali, što je još važnije, kada je bilo teško – opet ste bili tu.

Od vas se uvijek očekivalo. Na vas se uvijek računalo. Kada je trebalo podići džamiju, obnoviti mekteb, pomoći medresu, stipendirati učenika ili studenta, pomoći siromaha, jetima, bolesnika, porodicu u nevolji – znalo se na čija se vrata može pokucati.

I vi ta vrata, u najvećem broju slučajeva, niste zatvarali.

Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je:

„Snažan vjernik bolji je i Allahu draži od slabog vjernika, a u svakome od njih ima dobra.“

Ta snaga nije samo fizička snaga. To je snaga vjere, karaktera, znanja, odgovornosti, ali i snaga da čovjek svojim radom stekne, da bude samostalan, da zapošljava druge, da hrani porodice i da od onoga čime ga je Allah počastio udijeli i drugome.

Zato vas danas pitam: na koga će Zajednica računati ako neće na vas?

Ko će stati uz svoje institucije, ako neće ljudi koji su svojim rukama, svojim trudom, svojim znojem i svojim imetkom gradili ovaj kraj?

Ovo nije nečija tuđa Islamska zajednica.

Ovo je vaša Islamska zajednica.

Nije ona više moja zato što sam ja muftija, niti je više zajednica imama zato što svakoga dana stoje u mihrabu. Ona pripada svakom našem čovjeku, svakoj porodici i svakome ko u njoj vidi svoju vjeru, svoj identitet, svoju tradiciju i budućnost svoje djece.

Možda su naši stari zanatlije imali male dućane. Možda nisu govorili velike riječi. Možda su neki od njih samo petkom ili tokom ramazana stizali u džamiju jer su od sabaha do akšama radili da prehrane svoje porodice.

Ali kada je Zajednici trebalo – oni su znali da je to njihova kuća.

Odvajali su od svoga pazara. Davali su prilog za džamiju. Pomagali su hodžu, mekteb, medresu, sirotinju. Nisu pitali šta će dobiti zauzvrat.

Znali su da ono što ulažu u svoju vjeru, svoj narod i svoju Zajednicu nije izgubljeno.

Na tim ljudima je mnogo toga što danas imamo izgrađeno.

I zato je obaveza naše generacije da taj emanet ne prekine.

Braćo,

Vi danas imate kompanije, firme, trgovine, zanatske i ugostiteljske radnje, proizvodnju. Zapošljavate desetine i stotine ljudi. Sa svakim novim radnim mjestom koje otvorite, vi čuvate jednu porodicu. Sa svakim pošteno zarađenim dinarom, eurom ili markom, vi pokazujete da musliman treba biti vrijedan, sposoban, pouzdan i uspješan čovjek.

Mi želimo da naši ljudi budu jaki.

Želimo uspješnog muslimana.

Želimo čovjeka koji ima i koji daje.

Želimo privrednika čija riječ vrijedi, koji uredno plaća radnika, koji pošteno posluje i koji zna da u njegovom imetku postoji pravo njegove porodice, ali i pravo onoga kome je pomoć potrebna.

Od vas se mnogo očekuje upravo zato što mnogo možete.

Ali želim da vam kažem i nešto drugo.

Nemojte misliti da se samo od vas traži.

Islamska zajednica mora biti uz vas.

Mi moramo biti vaša podrška.

Kada imate problem, imate kome da dođete. Kada vam treba savjet, vrata Zajednice su vam otvorena. Kada treba da zaštitimo dostojanstvo našeg čovjeka, da podignemo glas protiv nepravde ili da pomognemo koliko smo u mogućnosti – mi ćemo biti tu.

Mi vas nećemo izdati.

Kao što očekujemo da vi čuvate svoju Zajednicu, tako i Zajednica ima obavezu da čuva svoje ljude.

Naša snaga nije u tome da jedni od drugih samo nešto očekujemo. Naša snaga je da budemo zajedno.

Da imam zna svoga privrednika.

Da privrednik zna svoga imama.

Da se ljudi iz naših ustanova ne sjete privrednika samo kada im treba pomoć, već da budu uz njega kada njemu treba podrška.

Jer zajedništvo ne može biti jednosmjerna ulica.

U svim vremenima računali smo na vas. U najtežim godinama ovog naroda naši privrednici su pomagali da institucije opstanu. Čuvali ste džamije, medresu, vakufe, humanitarne projekte, obrazovanje i kulturu.

Mnogi od vas pomagali su tiho.

Bez kamera.

Bez zahvalnica.

Bez potrebe da iko zna.

Ali Allah zna.

I to je najvažnije.

Zato vas danas pozivam: smognite snage da budete ono što jeste i da nastavite putem kojim su išli naši najbolji domaćini prije vas.

Nemojte se umoriti od dobra.

Nemojte dozvoliti da nas sitne razlike udalje od velikih ciljeva.

Institucije koje imamo nisu nastale preko noći. Iza njih su desetljeća odricanja. Iza njih su vakifi koji možda više nisu među nama. Iza njih su ljudi koji su davali onda kada ni sami nisu imali mnogo.

Danas je na nama da ostavimo nešto onima koji će doći poslije nas.

Neka se jednog dana kaže da je ova generacija privrednika razumjela vrijeme u kojem je živjela.

Da je stvarala nova radna mjesta.

Da je pomagala obrazovanje.

Da je čuvala vjeru.

Da je pomagala svoju Islamsku zajednicu.

Da nije dozvolila da naša djeca budu bez institucija, bez perspektive i bez oslonca.

Draga braćo,

ništa u ovoj Zajednici nije više naše nego što je vaše.

Mi koji trenutno nosimo određene funkcije proći ćemo. Doći će drugi ljudi. Tako je bilo prije nas i tako će biti poslije nas.

Ali institucija mora ostati.

Džamija mora ostati.

Medresa mora ostati.

Vakuf mora ostati.

Naša ulema, naša djeca, naše porodice i naš narod moraju imati čvrste institucije na koje mogu računati.

Mi smo ovdje da vam u tome pomognemo, u mjeri u kojoj možemo.

A od vas očekujemo da i dalje budete ono što ste uvijek bili – oslonac svoga naroda, svoje Zajednice i svoga Sandžaka.

Neka vam Allah podari bereket u imetku.

Neka sačuva vaše porodice.

Neka vam podari zdravlje, mudrost i snagu.

Neka svaki halal dinar koji ste zaradili bude bereket vašoj djeci, a svaki dinar koji ste izdvojili na putu dobra bude vaš zalog pred Uzvišenim Allahom.

Molim Allaha da među nama poveća ljubav, povjerenje i međusobno razumijevanje, da nam podari snage da jedni druge čuvamo i da zajedno ostavimo budućim generacijama snažniju Zajednicu i bolji Sandžak nego što smo ih mi zatekli.

Vi ste uvijek mogli računati na svoju Islamsku zajednicu. I želim da znate – možete računati na nju i danas.

A mi znamo da možemo računati na vas.

Allah vas nagradio za sve što ste činili i što ćete, ako Bog da, nastaviti činiti.

Ve-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.