Najljepši uzor ljudskog karaktera

U ličnosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bile su objedinjene najuzvišenije moralne vrline i najplemenitije osobine. Zbog njegovog uzoritog ahlaka ljudi su se vezivali za njega, a iz ljubavi prema njemu napuštali su sve ono što ih je vezivalo za njihov prijašnji džahilijetski način života. Stoga ga je Uzvišeni Allah pohvalio na način na koji nije pohvalio nijednog od Svojih vjerovjesnika, rekavši: „Jer ti si, zaista, najljepše ćudi.“ (El-Kalem, 4)

U nastavku teksta ćemo spomenuti neke od osobina kojima se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno odlikovao i kojima je osvajao ljudska srca.

Darežljivost Allahovog Poslanika s.a.v.s.

Darežljivost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je posebne vrste, kakvu Arapi ranije nisu poznavali, niti su drugi na nju bili navikli. Njegova darežljivost nije bila radi pohvale niti izbjegavanja prijekora, niti radi hvalisanja, isticanja ili pridobijanja onih koji će ga hvaliti. Naprotiv, bio je darežljiv isključivo radi Allaha i sticanja Njegovog zadovoljstva. Njegovo davanje bilo je u službi zaštite vjere, pomaganja da've i suprotstavljanja onima koji su ljude odvraćali od Allahovog puta.

Davao je čak i onda kada mu je ono što daje bilo prijeko potrebno, a obilno je udjeljivao i onda kada je i sam oskudijevao. Na Allahovom putu trošio je koliko god je mogao, a ono što bi udijelio uvijek je smatrao neznatnim. Darivao je obilno, ne smatrajući velikim ono što je dao. Kada god bi neko od njega nešto zatražio, nastojao bi mu udovoljiti, jer se stidio vratiti praznih ruku onoga koji traži.

Jednom prilikom došao mu je neki čovjek i zatražio nešto od njega, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao toliko ovaca da su ispunile prostor između dva brda. Čovjek se potom vratio svome narodu i rekao: „Primite islam! Muhammed, zaista, daruje poput čovjeka koji se ne boji siromaštva.“ (Muslim, br. 2312)

Drugom prilikom Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, doneseno je devedeset hiljada dirhema. Stavio ih je na prostirku, a zatim ustao i počeo ih dijeliti. Nikoga ko mu je nešto zatražio nije odbio sve dok ih nije sve podijelio. (Kadi Ijad, Eš-Šifa bi ta‘rifi hukukil-Mustafa, 1/78)

Iskrenost i istinoljubivost Allahovog Poslanika s.a.v.s.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je iskren prema svome Gospodaru, prema sebi, prema ljudima, prema svojoj porodici, pa čak i prema svojim neprijateljima. Kada bi istinoljubivost poprimila ljudski lik, bio bi to Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Od koga se može naučiti istinoljubivost ako ne od njega i ko je može vjernije prenijeti svojim primjerom od njega, sallallahu alejhi ve sellem?

Bio je poznat kao Es-Sadik el-Emin – Istinoljubivi i Povjerljivi, kako prije islama tako i nakon početka poslanstva. Svi koji su ga poznavali i s njime se družili još od njegove mladosti bili su saglasni da je iskren i povjerljiv. Nikada iz njegovih usta nisu čuli laž, niti su sumnjali u ono što bi im kazao ili izražavali nepovjerenje prema njegovim riječima.

Međutim, Kurejšije, koji su dobro poznavali njegovu istinoljubivost i koji su se tokom dugogodišnjeg druženja s njim uvjerili u njegovu iskrenost, sami su sebi proturječili kada su porekli njegovo vjerovjesništvo i odbacile njegovo poslanstvo. Da su oni koji su ga poricali sudili na osnovu onoga što su o njemu pouzdano znali i dugogodišnjeg iskustva koje su s njim imali, shvatili bi da onaj ko nikada nije lagao ljudima zasigurno neće slagati na Allaha. (Abdul-Hamid el-Kišk, Fi rihabi et-tefsir, str. 7370)

Da su sa svojih srca uklonili zastore zablude, kao i pretjeranu vezanost za ovosvjetske koristi i prohtjeve, zasigurno bi spoznali da ih Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poziva istini i dobru, u skladu sa zahtjevima zdrave ljudske prirode i ispravnog razuma. (Abdul-Hamid el-Kišk, Fi rihabi et-tefsir, str. 7370)

Međutim, oni su ostali slijepi pred svim tim, kao što su ostali slijepi i pred jasnim dokazima koji su potvrđivali istinitost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ustrajavali su u poricanju njegovog vjerovjesništva i odbacivanju njegove poslaničke misije, ali ga, uprkos svemu, niko nije mogao optužiti za laž.

Da je bio lažac, ne bi zbog svoga poziva podnosio najveće opasnosti i najteža iskušenja, posebno imajući u vidu da mu taj poziv nije donio lagodan život, bogatstvo i vlast, za čim obično teže oni koji iznose neosnovane tvrdnje. Da je, kako su tvrdili, bio lažac, prije bi odustao od svoga poziva i prihvatio ono što mu je njegov narod nudio, a to su imetak i vlast, nakon što su izgubili nadu da će ga odvratiti od pozivanja u islam, vjeru koja je njihove zabludjele predodžbe proglašavala neispravnim, poništavala njihove vjerske običaje i mnoga ukorijenjena vjerovanja i navike te prijetila nestankom njihovih ličnih interesa.

Da nije bio istinoljubiv, mogao je sebe proglasiti vladarem Arapskog poluotoka nakon što su mu plemena počela dolaziti, obznanjujući prihvatanje islama i iskazujući mu odanost. Međutim, ništa od toga nije učinio, iako mu je to bilo nadohvat ruke. Naprotiv, izabrao je da svoj život provede skromno i suzdržano od dunjaluka, ne pridajući značaj raskoši, ugledu i vlasti.

Zbog toga nije prošlo mnogo vremena prije nego što su i kurejšijske vođe, koje su predvodile otpor islamskom pozivu, povjerovale u njega. Islam je duboko prožeo njihova srca, pa su ga potom branili svojim životima i imecima. Uvjerili su se da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji njima nikada nije slagao, zasigurno nije slagao ni na Allaha, te da nije bio ni varalica niti čovjek koji je težio imetku, ugledu i položaju. (Abdul-Hamid el-Kišk, Fi rihabi et-tefsir, str. 7372)

Strpljivost Allahovog Poslanika s.a.v.s.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je jedan od najstrpljivijih ljudi u podnošenju uznemiravanja i nedaća, a iskušenja koja su ga pogađala bila su izuzetno velika. Pune dvadeset i tri godine pozivao je idolopoklonike, Jevreje i kršćane u čisti tevhid. Njegov poziv bio je snažan i neumoran, njegov glas nije utihnuo niti je odjek njegove da've prestajao.

Oni su u njegovom pozivu vidjeli osporavanje svojih vjerovanja i božanstava, kao i prijetnju svojoj vlasti, uticaju i ustaljenom društvenom poretku. Zbog toga su udruživali svoje snage kako bi njegov poziv ugušili ili barem spriječili njegovo širenje. Međutim, sve je to kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, samo povećavalo odlučnost i ustrajnost u pozivanju. Što su ga više uznemiravali i nanosili mu nepravdu, on je sve to podnosio postojano, odlučno i strpljivo, sve dok neprijatelji od jučer nisu postali njegovi prijatelji, a mnogobošci počeli u skupinama prihvatati Allahovu vjeru, ponosno noseći njeno znamenje i žrtvujući za nju ono najvrednije što su imali.

Strpljivost je bila njegov štit, zaštita i stalni pratilac. Kada god bi ga uznemirile riječi njegovih neprijatelja, prisjećao se riječi Uzvišenog: „Zato strpljivo podnosi ono što oni govore.“

Kada bi iskušenja dostigla vrhunac, a okolnosti postale izuzetno teške, prisjećao se riječi: „I ja ću se lijepo strpjeti.“

A kada bi ga suočavanje s neprijateljem zabrinulo i kada bi mu spletke nevjernika zadavale brigu, prisjećao se Allahovih riječi: „Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici.“

Nastavit će se…

Glas islama 370, R: AHLAK, A: Edin Redžepović