Sloboda postavljanja pitanja kroz prizmu Sunneta (2. dio) 

Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: “Zaista, među drvećem postoji drvo čije lišće ne opada i ono je poput muslimana. Recite mi koje je to drvo?” Ljudi su počeli pogađati drveće u pustinjama. Abdullah je rekao: “U mom umu se pojavila misao da je to palma, ali sam se postidio.” Zatim su rekli: “Reci nam koje je to drvo, o Allahov Poslaniče.” On je odgovorio: “To je palma.” (Buhari) 

Što se tiče seksualnih pitanja, koja su osjetljiva i složena, i dalje se postavljaju s nelagodom i strahom. Ljudi imaju tri pristupa ovoj temi: jedan pristup smatra da pitanje treba zadržati van javne rasprave, drugi pristup insistira na potpunoj slobodi i bez ograničenja, dok treći pristup iznosi pitanje i odgovara na njega, ali uz ograničenja i prema potrebi.

Zapadno iskustvo je pokazalo svoj neuspjeh u potpunom otvaranju vrata, što je dovelo do devijantnih ponašanja. S druge strane, potpuno ignoriranje ove teme rezultiralo je ozbiljnim problemima koji su se potajno razvijali do javno vidljivih katastrofa. Stoga je od izuzetne važnosti da razumni ljudi rade na pronalaženju ravnoteže kako bi se ovoj temi pristupilo realistično i iskreno. To je jedna od općih prirodnih pojava koja, ako se osoba ne odluči javno raspitivati o njoj kod pouzdanih osoba, sigurno će potražiti odgovore tajno putem drugih sredstava, koja mogu biti opasna i vrlo pogrešna.

Ovdje je neophodno naglasiti važnost izgradnje mostova povjerenja između roditelja i djece, te učitelja i učenika, kako bi se omogućio prostor za njihova pitanja na način koji je prilagođen svakoj životnoj dobi, bez prekomjernog širenja koje bi moglo omesti njihovu koncentraciju i zbuniti ih zbog nedostatka zrelosti i razumijevanja.

Ashabi su, muškarci i žene, postavljali pitanja o stvarima koje bi neki smatrali neugodnim, a plemeniti učitelj, sallallahu alejhi ve sellem, odgovarao im je s velikom strpljivošću.

Primjer toga je ono što prenosi majka pravovjernih, Ummu Selema, radijallahu anha, koja je rekla: “Došla je Ummu Sulejm, žena Ebu Talhe, Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: ‘O Allahov Poslaniče, Allah se ne stidi istine, da li se žena treba kupati ako sanja (mokri san – polucira)?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ‘Da, ako vidi vodu (tekućinu).'”(Buhari)

Abdullah ibn Omer je prenio da je Omer ibn el-Hattab spomenuo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga noću zadese polucije. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: “Uzmi abdest i operi svoje stidno mjesto, zatim spavaj.” (Buhari)

Također, Esma bint Ebu Bekr prenosi da je neka žena upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “O Allahov Poslaniče, šta treba učiniti jedna od nas ako joj na odjeću padne menstrualna krv?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Neka to trlja, zatim ispere vodom, a potom neka u toj odjeći klanja.” (Buhari)

Ovo ukazuje na dozvolu da žena postavlja pitanja o stvarima koje je neugodno spominjati i da otkriva ono što je potrebno kada je nužda u pitanju. (Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 2/366)

Jasno je da ovakva specifična pitanja nisu u suprotnosti s propisom stida, već da nepostavljanje tih pitanja, što bi moglo rezultirati zapostavljanjem vjerskog propisa, predstavlja slabost i poniženje. To je ono što je ciljao Mudžahid kada je rekao: “Neće naučiti onaj koji se stidi.” (Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 2/347)

Iz ovoga se vidi da omogućavanje pojedincu da postavlja pitanja o onome što mu prolazi kroz um jača njegovu ličnost, čini ga samopouzdanijim i daje mu hrabrost da govori istinu. Umjesto da se skriva i postavlja ta pitanja tajno, često dobijajući pogrešne odgovore, ovakvo pristupanje omogućava ispravno razumijevanje i primjenu vjerskih propisa.

Nije se samo odgovaralo na pitanja, već se poticalo na postavljanje pitanja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je postavljao pitanja svojim ashabima kako bi im omogućio odgovarajuće okruženje za zdrav razvoj intelektualnih sposobnosti i poticao ih na slobodno razmišljanje (Makumatu eš-šahsije el-muslime, str. 70)

Primjer toga je ono što prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: “Zaista, među drvećem postoji drvo čije lišće ne opada i ono je poput muslimana. Recite mi koje je to drvo?” Ljudi su počeli pogađati drveće u pustinjama. Abdullah je rekao: “U mom umu se pojavila misao da je to palma, ali sam se postidio.” Zatim su rekli: “Reci nam koje je to drvo, o Allahov Poslaniče.” On je odgovorio: “To je palma.” (Buhari)

Ibn Hadžer je rekao: “U ovom hadisu se nalaze brojne koristi, uključujući ispitivanje umova učenika od strane učenjaka s pitanjima koja su skrivena, uz objašnjenje ako ih ne razumiju. Također, koristi se upoređivanje i prikazivanje sličnosti radi boljeg razumijevanja i vizualizacije značenja kako bi se ona utvrdila u umu. Ovo potiče razmišljanje o rješavanju određenih situacija” (Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 2/134).

Za svakog pojedinca početak napretka leži u omogućavanju prostora da postavlja pitanja o onome što mu prolazi kroz um u atmosferi koja mu pruža osjećaj poštovanja i uvažavanja.

Zaključak o slobodi postavljanja pitanja kroz prizmu sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naglašava važnost otvorenosti, znatiželje i traganja za znanjem u islamskoj tradiciji. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, svojim primjerom i riječima podsticao je ashabe i sljedbenike da postavljaju pitanja, traže odgovore i razvijaju svoje razumijevanje vjere i svijeta oko sebe.

Sunnet pokazuje da nema zabranjenih pitanja kada je u pitanju traganje za istinom i znanjem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, strpljivo je odgovarao na pitanja, bilo da su bila jednostavna ili složena, kako bi pružio jasnoću i uputu. Ovo je posebno važno jer postavljanje pitanja omogućava pojedincima da razjasne nedoumice, steknu dublje razumijevanje i primijene naučene lekcije u svakodnevnom životu.

Sloboda postavljanja pitanja u islamu nije samo pravo, već i dužnost svakog muslimana. Kroz pitanja se širi znanje, jača zajednica i produbljuje vjera. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas da znanje nije ograničeno na određene ljude ili slojeve društva, već je dostupno svima koji su voljni učiti i tražiti istinu.

U današnjem vremenu sloboda postavljanja pitanja ključna je za lični i društveni napredak. Kroz otvoren dijalog i razmjenu ideja zajednice mogu rasti, razvijati se i suočavati se s izazovima s kojima se susreću. Slijedeći primjer Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, muslimani se trebaju osjećati slobodnima i ohrabrenima da postavljaju pitanja i traže odgovore, jer je to put ka mudrosti, znanju i pravom razumijevanju vjere.

Glas islama 345, R: Hadis , A: Edin Redžepović