Psihologija i insan

“Allah je rekao melecima: Ko od Mojih robova bude imao namjeru da učini dobro djelo, ali ga ne učini, bit će mu u cijelosti upisano dobro djelo. A ako učini dobro djelo koje je naumio, bit će mu upisano od 10 do 700 dobrih djela i više.” (Muslim)    

Nijedna osoba koja živi lijepim životom neće namjerno raditi ništa što će je učiniti nesretnom. Dakle, naš krajnji cilj na dunjaluku i Ahiretu je sretan život. Sve ono što radimo i čime se bavimo sredstva su za postizanje sreće. Ustvari, ono što smatramo srećom i nesrećom ima veze sa našim pogledom na svijet i život. Možemo naći mnogo razloga za sreću ako na život gledamo na pozitivan način. Na primjer, ako smo izgubili jednu nogu i ako na to gledamo govoreći: “Hvala Allahu, druga noga mi je zdrava”, možemo biti sretni. Ako na ono što nam se dešava gledamo sa negativne strane naći ćemo mnogo razloga za tugu i stres. Recimo, kada imamo finansijskih problema možemo osjetiti anksioznost i zabrinutost, ali kada bismo razmišljali na način da tada kažemo: “Imam finansijske gubitke, ali hvala Allahu zdrav sam”, to bi od nas odagnalo tjeskobu. Oba navedena pristupa (u datim situacijama) su moguća, kako pozitivni tako i negativni. Zbog toga je na nama da izaberemo prvi pristup, odnosno pozitivni pogled i razmišljanje. Uslijed toga moramo naučiti i da budemo zahvalni.

Pozitivni stav i posmatranje vještina je koja se može naučiti. Naša vjera nam stalno to poručuje. Na osnovu ovoga islam pozitivno razmišljanje naročito nalaže onima koji vjeruju. Kao primjer imamo hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah je rekao melecima: – Ko od Mojih robova bude imao namjeru da učini dobro djelo, ali ga ne učini, bit će mu u cijelosti upisano dobro djelo. A ako učini dobro djelo koje je naumio, bit će mu upisano od 10 do 700 dobrih djela i više.” (Muslim)

Dakle, po ovom hadisu, ako imamo namjeru da uradimo neko dobro djelo, pa ga ne uradimo, sama iskrena i pozitivna intencija podsjeća nas da nam to donosi sevap (nagradu) i da Allah to upisuje kao dobro djelo. Kao što vidimo ovdje, pozitivno razmišljanje posebno se ističe. Kad bismo svoje misli podsticajno usmjerili, oko sebe bi našli i vidjeli pozitivne i dobre stvari koje nam pružaju mir i sreću.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas hadisima: “Lijepa riječ je sadaka”, “Svako dobro djelo je sadaka” ohrabruje da lijepe riječi govorimo i činimo dobra djela. Posebne su nagrade od Allaha, dželle šahunu, za dobročinstvo koje uradimo ili za lijepu riječ koju kažemo, međutim, ono našta ovdje želimo privući pažnju jeste to da naša izgovorena lijepa riječ ili učinjeno dobro djelo ostavlja pozitivan efekat na osobe koje su u našoj blizini. Zamislite zajednicu u kojoj ljudi jedni druge selame nasmijanih lica, gdje jedni drugima čine dobro i gdje se samo prijatne i lijepe riječi govore. Zar ne bi trebalo da u ovakvom društvu čovjek osjeća sreću i mir umjesto nesreće zbog problema kojeg ima? Ljudi koji obraćaju pažnju na navedene Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi i shvataju ih, imaju pozitivan pogled na svijet. Isto tako, oni se ne odaju olahko nezadovoljstvu i brizi. Može se reći da je islam umjetnost lijepog življenja.

Mi nismo mehanička bića poput robota, mi imamo osjećanja, razmišljanja i volju. Ponekad se svakako moramo susresti sa poteškoćama i tugom. Ovo nas određuje kao ljudska bića. U ovakvim situacijama, uz strpljenje koji pokažemo i podršku koju dobijemo od drugih (dova, ibadet, terapija), možemo se spasiti bez većih posljedica. Možemo sebi olakšati i ako svoj problem ispričamo svom bliskom prijatelju. Postoje trenuci kada se zatvorimo u sebe i ne razmišljamo zdravim razumom, tako da nam je potrebna nečija podrška da to prebrodimo. Nakon što prevaziđemo krizu uz pomoć zdravog i optimističnog razmišljanja, možemo sami smisliti dodatna rješenja i naći kompletan izlaz iz date situacije.

Međutim, ukoliko ne prevaziđemo kritični period problema, on se može produbiti i tada možemo pasti u depresiju. Da Allah sačuva, u ovakvim situacijama čovjek se može osjećati iscrpljeno i utučeno, tako da ne može naći izlaz iz tamnih tunela, a može sebi i nauditi, odnosno izvršiti samoubistvo. Veoma je važno da se, kako ne bismo upali u ovakvu tešku situaciju, aktivno viđamo sa bliskim prijateljima i vodimo prijatne i korisne razgovore. Na ovaj način dok se s jedne strane praznimo, s druge strane se dopunjujemo. Na osnovu ovoga, blizak prijatelj kojem možemo ispričati svoj problem, koji će nas posavjetovati i utješiti i od koga možemo čuti lijepe riječi bit će nam velika pomoć kada smo pod stresom i u problemima.

Allah, dželle šanuhu, je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tješio kada je imao problema i tražio je od njega da se ostavi tugovanja i da nastavi dalje svoj život i svoje zadaće. Allah, dželle šanuhu, nije Svoga Poslanika ostavljao samog, uvijek ga je podržavao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ovu metodu primjenjivao u svom okruženju i nije dozvoljavao svojim ashabima da odustanu od života.

Psihologija čovjeka ne se može uvijek posmatrati na isti način. Kao što naš jedan dan, jedan mjesec, jedna godina nije ista, tako ni naš život neće biti uvijek isti sve do naše smrti. To je zato što smo mi ljudska bića.

Glas islama 345, r : psihologija, A: Ekrem Özbay, Sa turskog prevela msc. Ajla Uluč Bajrović