Familija Ćilerdžić (2. DIO)

Iza selamluka, u prelijepoj bašči, nalazila se velika orijentalna kuća  Habib-age Ćilerdžića sa svojim sinovima Hamdijom, Alijom i ćerkom Emom.

Kuće i selamluci familije Ćilerdžić u Ejup-begovom sokaku (danas ulica 8. marta) 

Naveli smo da su se kuće Ćilerdžića nalazile sa lijeve strane ovog sokaka, tačnije od stepeništa zgrade Doma kulture, tj. od kuće Emina Raždaginjca, pa sve do kuće veletrgovca Džemaila Bošnjovića.

Ova strana Ejup-begovog sokaka počinjala je sa selamlukom i velikom kućom Abdul-age Ćilerdžića. Selamluk je građevinski objekat koji je u osmanskom vremenu pravljen uz domaćinsku kuću i to uglavnom nad ulicom. Selamluke su imale uglavnom dobrostojeće pazarske familije. Oni su služili za smještaj posjetioca i službenika koji su dolazili iz udaljenih muslimanskih zemalja. Gosti bi u selamlucima ostajali duže vremena i od domaćina imali besplatan smještaj i hranu, a često puta bi dobijali i novac za trošak. Nakon Abdul-agine smrti ove objekte su naslijedili njegovi potomci. Selamluk su prodali Sulju i Aiši Zejnelagić, a ovi kasnije Kalićima.

Veliku orijentalnu kuću, koja se nalazila iza selamluka, od familije Ćilerdžić kupio je 1967. godine Nazif-aga Raždaginac za koga je bila udata Emira Ćilerdžić, ćerka Hamdijage Ćilerdžića. Ova kuća srušena je 2009. godine i na njenom mjestu podignuta stambena zgrada.

Autor ovog teksta je ulazio u ovu prelijepu kuću 2001. godine i razgovarao sa tetka Emirom, koja je tada bila veoma bolesna. Emira je bila ćerka Hamdijage Ćilerdžića. Njen rođeni amidža bio je Alijaga Ćilerdžić, jedan od vođa odbrane Novog Pazara od četnika 1941. godine. Rođena je 1920. godine, a na Ahiret preselila je 3. marta 2007. godine. Imala je jednog brata Osmana, koji je u vrijeme torture Aleksandra Rankovića odselio u Tursku. Ona je u braku sa Nazif-agom imala četvoro djece: sinove Emina i Nazima i ćerke Eminu i Sabihu.

Pretpostavlja se da je ovu kuću Abdul-aga Ćilerdžić napravio prije 170 godina. Nakon njegove smrti u njoj su živjeli njegovi sinovi: Ahmet, Husein, Mehmed i Ismail. Ova kuća je bila na dva sprata i imala sedam soba ukupne površine oko 200 metara kvadratnih. U prizemlju je imala tri sobe i veliko kupatilo, koje je kasnije nadograđeno, a na spratu je imala četiri sobe. Avlija je imala 4,5 ara, štalu sa pomoćnim prostorijama na oko 10 m od kuće. Uz kuću je bio mutfak sa prostorijom za sušenje mesa i hambar za žito. Nažalost, danas ove prelijepe kuće više nema.

Sljedeći objekat bila je stolarska radionica Mehmeda-Meše Ćilerdžića, sina Abdul-aginog, koga su komunisti strijeljali na Hadžetu 21. januara 1945. godine. Komunisti su ga proglasili narodnim neprijateljem i konfiskovali mu imovinu. Ovaj plac su 1961. godine opštinske vlasti dodijelile Huseinu-Cenu Zatriću, kao nadoknadu za njegovu porušenu kuću. Na ovom placu je rahmetli Husein podigao lijepu prizemnu kuću od tvrdog materijala. I ova kuća je porušena za zgradu, zajedno sa starom kućom Raždaginaca.

Slijedi selamluk koji je bio u vlasništvu Hamid-age Ćilerdžića, bivšeg predsjednika Opštine Novi Pazar, u periodu 1915-1916. godine. Hamid-aga nije imao djece. Ovaj selamluk kasnije je kupila i preuredila za stanovanje familija Esada-Esa Lakote. Selamluk je srušen 2016. godine i na isto mjesto Esad Lakota napravio je novu kuću.

Iza selamluka, u prelijepoj bašči, nalazila se velika orijentalna kuća Habib-age Ćilerdžića sa svojim sinovima Hamdijom, Alijom i ćerkom Emom. Kada je sin Alija stao na svoje noge i stekao veliki imetak, napravio je novu kuću koju su kasnije, nakon rata, komunisti konfiskovali i ustupili familiji Daca. Ćerka Ema udala se za Mustaj-bega Čavića. Ona je od oca Habiba u miraz dobila njivu zvana Carina. Kuću je naslijedio Hamdijaga, a kasnije njegov sin Osman-aga. Ovu kuću je Osman-aga prodao kao dvije polovine: jednu Ćamilu Rahovcu (op. porastao je u kući Aćif-efendije), a drugu polovinu profesoru matematike Hazbu Fetahoviću. Ova kuća je porušena 2016. godine za zgradu.

Sljedeći objekat je bila tada moderna kuća od tvrdog materijala, koju je sagradio Alijaga Ćilerdžić, koji je poginuo 17. novembra 1941. u borbi sa četnicima u blizini varoši Raška. Njegov sin bio je Sait-aga, kojeg komunisti 1946. godine proglašavaju državnim neprijateljem i uzimaju mu svu imovinu. Ovu kuću opštinske vlasti u Novom Pazaru dodjeljuju braći Redžepu i Latifu Daci kao nadoknadu za njihovu porušenu kuću. Ni ova kuća više ne postoji, jer na njenom mjestu, prije nekoliko godina, podignuta je stambena zgrada.

Posljednji objekat familije Ćilerdžić, u današnjoj ulici 8. marta, jeste kuća od tvrdog materijala u vlasništvu Huseina i Mehmeda Ćilerdžića. Oni su bili Abdul-agini sinovi. Kuća je podignuta 1937. godine. Nakon Huseinove smrti (1942.) u jednoj polovini kuće stanovao je njegov stariji sin Rešad, a u drugoj polovini, koja je pripadala Mehmedu-Meši, koji je strijeljan na Hadžetu 1945., ostala je da živi njegova supruga Mujesira. Nakon njegove smrti ona se preudala za Lima Bajraktarevića i u toj polovini dugo niko nije živio. Kasnije je tu polovinu kuće prepisala sestrinoj ćerki, koja je zatim prodala familiji Košuta.

Nakon kuća Ćilerdžića nastavlja se kuća Džemail-age Bošnjovića, jednog od najuglednijih trgovaca u Novom Pazaru. Njegova kuća je također u orijentalnom stilu i jedna je od ljepših u gradu. Ona još i danas postoji. U njoj je do skoro živio njegov sin dr Ismail Bošnjović. Nakon njegove smrti o ovoj prelijepoj kući brine Ismailov sin dr Sead Bošnjović.

U Drugom svjetskom ratu familija Ćilerdžić doživljava veliku tragediju

Naveli smo da je Alijaga Ćilerdžić poginuo u borbi sa četnicima u selu Supanj kod varoši Raška 17. novembra 1941. godine. Iza sebe je ostavio suprugu Šefćetu i četiri sina: Dauta, Saita, Murata i Sulejmana. Kako se rat privodio kraju, partizanski pokret sve više jača. Krajem 1943. godine Josip Broz Tito proglašava amnestiju za sve četnike koji se budu priključili partizanima. Tada nastupa pravi stampedo i pripadnici poraženog četničkog pokreta briju brade i masovno prilaze partizanima.

Alijagini sinovi znali su da će partizani, ako uđu u Novi Pazar, sav svoj bijes iskaliti na njima zbog poraza koji su doživjeli u pokušaju zauzimanja grada u novembru i decembru 1941. godine. Zbog toga su, uz dozvolu Aćifa Hadžiahmetovića, komandanta odbrane grada, zajedno sa svojim familijama i pokretnom imovinom, napustili Novi Pazar i preko Kosova došli u Albaniju. Smjestili su se u Tirani. Bilo je to veoma teško vrijeme. Narod je u Albaniji jedva preživljavao. Ova država je bila ekonomski nerazvijena i u potpunoj izolaciji od čitavog svijeta. Tamo su Alijagini sinovi sa svojim familijama živjeli do 1958. godine, kada odlučuju da idu za Tursku. Sa njima je bio i Rešad Ćilerdžić, stariji sin Huseinov i unuk Abdul-agin.

On nije htio da ide za Tursku, već se 1958. godine iz Albanije vratio u Novi Pazar, da bude sa svojom majkom Nailom, bratom Nihadom i sestrama Alijom i Hadijom. Prilikom povratka doživio je veliko šikaniranje od zloglasne komunističke tajne službe (UDBE). Bilo je to vrijeme najvećeg terora ministra policije Aleksandra Rankovića, kada se bošnjačko i albansko stanovništvo masovno počinje iseljavati za Tursku. Kako bi se dokopali Ćilerdžijskog bogatstva (kuće, hanovi, mlinovi, njive itd.) partizani prvo hapse Mehmeda Ćilerdžića, sina Abdul-aginog, pod optužbom da je „narodni neprijatelj“. Vode ga na Hadžet i potpuno nevinog strijeljaju 21. januara 1945. godine.

Alijaginog sina Saita, koji je izbjegao u Albaniju, proglašavaju 1946. godine, u odsustvu, također „narodnim neprijateljem“ i donose presudu o konfiskaciji cjelokupne imovine. Ovu presudu, kao i mnoge druge, potpisao je predsjednik Suda Ramiz Prušević, krojač po struci i jedan od inicijatora rušenja čuvene Tijesne čaršije. O njemu smo već pisali u prethodna dva teksta. Nakon rata (1960.) u Tursku se seli i Osman-aga Ćilerdžić, sin Hamdijagin.

U Novom Pazaru su, početkom 60-ih godina prošlog vijeka, od veoma brojne familije, ostala još samo dvojica mladića iz familije Ćilerdžić. Bili su to Huseinovi sinovi: Rešad koji se 1958. godine vratio iz Albanije i njegov mlađi brat Nihad. Sa njima su bila još dvojica amidža: Ahmet-aga i Osman-aga. Ahmet-aga umire u Novom Pazaru 1957. godine, a Osman-aga se seli 1960. godine u Tursku i tamo umire.

Nihadov brat Rešad je bio šofer po struci i imao je svoj kamion. Kada se bratio iz Albanije u Novi Pazar zaposlio se kao vozač autobusa u Sandžaktransu, a kasnije je bio privatni autoprevoznik. Nihad je bio osoba koja se posvetila školi i obrazovanju i na tom putu je postigao maksimum u to vrijeme. Iznad svega, krasila ga je blagost karaktera i izuzetno poštenje o kojem se i danas priča.

Selamluk koji je sagradio Hamid-aga Ćilerdžić, a koji je kasnije kupila i preuredila familija Esada Lakote. Na slici je rahmetli dr Ismail Bošnjović. 

Kuća braće Mehmeda i Huseina Ćilerdžića sagrađena 1937. godine od tvrdog materijala. 

Borba Nihada Ćilerdžića da rehabilituje svoje amidže i vrati dio otetog bogatstva

Nakon očeve smrti 1942. godine i odlaska njegovih amidža Dauta, Saita i Sulejmana i njihovih familija u Albaniju 1944. godine, Nihadova porodica praktično ostaje sama, izložena velikoj torturi novih komunističkih vlasti. Na, do jučer, najugledniju familiju u gradu pala je etiketa „narodnih neprijatelja“, sa kojom se familija Nihada Ćilerdžića nosila 75 godina, sve do sudske rehabilitacije Mehmeda i Saita Ćilerdžića 2006. godine. Nihad je uz pomoć petorice uglednih svjedoka uspio da kod Osnovnog suda u Novom Pazaru rehabilituje dvojicu bliskih rođaka: amidžu Mehmeda Ćilerdžića, koga su komunisti 21. januara 1945. strijeljali na Hadžetu u Novom Pazaru i Saita Ćilerdžića koji je 1946. u odsustvu proglašen „narodnim neprijateljem“. Sait-aga je prije ulaska partizana u Novi Pazar (28. novembra 1944.) uspio da pređe u Albaniju, a kasnije u Tursku. Rješenje o Saitovoj rehabilitaciji Nihad je proslijedio njegovim potomcima u Turskoj, kako bi oni mogli da traže povraćaj imovine koju su mu komunisti konfiskovali.

Komunisti su Ćilerdžićima oteli, kroz tzv. nacionalizaciju, skoro sve što su imali. Nihad je, nakon demokratskih promjena u Srbiji, riješio da sudskim putem povrati svoju djedovinu (unuk Abdul-agin) koja mu je nepravedno oduzeta. Bio je to čuveni Ćilerdžića han, koji se nalazio u centru grada, na današnjem trgu Isa-bega Ishakovića na placu veličine 7 ari. Za ovaj objekat je imao kompletnu dokumentaciju. Nihad je zahtjev za povraćaj imovine predao Agenciji za restituciju u Kragujevcu.

Ova agencija je 2016. godine donijela, u Nihadovu korist, rješenje o materijalnoj nadoknadi za nezakonito oduzetu imovinu (Ćilerdžića han). Isplata ove nadoknade počela je 2019. godine. Nihad je ovu sumu, nakon što je advokat uzeo 1/6, podijelio na jednake dijelove svojoj djeci i djeci svoga brata i sestara. Ovaj pazarski velikan je na Ahiret preselio 2020. godine. Uspio je, kako je samo on to znao, da sačuva ugled familije Ćilerdžić i povrati jedan dio njene otete imovine.

Nihad Ćilerdžić prima diplomu Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu 1968. godine. 

Braća Rešad (1931-1995) i Nihad (desno) sa majkom Nailom, sjedi Rešadov sin Abdulah-Duke i Rešadova tašta Nona. 

Glas islama 345, R: Historija, A: Dr. Harun Crnovršanin