Orijentalno-bošnjačka kuća familije Melajac u Novom Pazaru

Najstariji poznati predak pazarske familije Melajac jeste Bajram Melajac. Njega u svojim „Sjećanjima i kazivanjima“ pominje hroničar Omer-ef. Koničanin. „Među glavnim trgovcima-manufakturistima u Novom Pazaru bio je i Bajram-aga Melajac sa sinovima Hajrom i Fehimom. Nakon Bajram-agine smrti posao nastavljaju njegovi sinovi Hajro i Fehim, po smrti Hajrovoj posao nastavlja Fehim sa bratom Smajom…“ (Iz knjige Efendijina sećanja i kazivanja, priređivaća Mija Radovića, izdatoj u Novom Pazaru 1998.)

Porijeklo i istaknuti predstavnici porodice Melajac

Zna se da je Bajram u Yeni Pazar doselio sredinom 19. vijeka, iz sela Melaja, odakle su kasnije dobili prezime Melajac. On je u braku sa suprugom Đuzom imao tri sina: Hajra, Fehima i Ismaila-Smaja. S obzirom da su bili veoma uspješni trgovci, kupili su nekoliko dućana u čaršiji, sagradili prelijepe kuće i kupili velika imanja u gradu i okolini.

Autor ovog teksta za poznatu familiju Melajac zna od svog djetinjstva, jer je živio u komšijskoj ulici, današnja Rifata Burdžovića, a kuće Melajaca nalazile su se u ulici Deda Šehovića. Autorova majka Muratka je i familijarno vezana sa Melajcima, jer se njena majka, a autorova bijača, zvala Bajruša Melajac. Generalno gledano, starije generacije u Novom Pazaru mnogo bolje su se poznavale, jer je bilo manje stanovnika u gradu, međutim, vremenom ti kontakti postaju sve rjeđi i rjeđi, tako da danas mlađe generacije skoro da i ne znaju kako su im se zvali djed i bijača (nana).

U novijoj historiji Novog Pazara ostala su upamćena, pored naprijed pomenutih trgovaca, i imena drugih poznatih Melajaca. Među njima je bilo činovnika, hodža, direktora, sportista itd. To su:

– Jusuf (Zijahudinov) Melajac  bio je tapijski činovnik  u Opštini u vrijeme turske vladavine 1912. godine. Na Prvim opštinskim izborima za predsjednika, kmetove i odbornike, obavljenim 1920. godine u Novom Pazaru, Jusuf je izabran za kmeta.

– Mustafa Melajac bio je imam Skender Kelebi džamije. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije starao se o njoj i održavao ovu džamiju, pa se ona i danas naziva Melajska džamija. I u vrijeme ateističke komunističke Jugoslavije, familija Melajac je nastavila da održava ovu džamiju i pored različitih pritisaka od strane tadašnjih opštinskih vlasti.

– Fehim-aga Melajac, poznati trgovac i jedan od organizatora odbrane Novog Pazara od četnika 1941. godine. Bio je čovjek od velikog povjerenja kod Aćif-efendije, komandanta odbrane grada.

– Rešad-Tade Melajac  bio je direktor fabrika „Zastava“ i „Minel“.

– Ruždija Melajac bio je prvi građevinski inženjer u Novom Pazaru i direktor Urbanizma.

– Ferid-Dido Melajac bio je golman Fudbalskog kluba Novi Pazar od 1966-1982. godine. Dvije godine obavljao je dužnost komesara za bezbjednost na fudbalskim utakmicama.

Mustafa-ef. Melajac spasio Skender Kelebi džamiju od rušenja

Skender Kelebi džamija nalazi se na uglu ulica Rifata Burdžovića-Trša i Deda Šehovića. Sagradio je u 16. vijeku Iskender Čelebi. Ova stara građevina pripada tipu džamija sa četvoroslivnim krovom i sa zidanom munarom. U međuratnom periodu, tj. u Kraljevini Jugoslaviji, porušen je veliki broj džamija.

I Skender Kelebi džamija je u svojoj historiji bila paljena i rušena. Od potpunog nestanka spasio je hadži Mustafa Melajac koji je svim srcem i imetkom stao u njenu zaštitu. Mudro je uvećavao njen džemat i redovno vršio popravke kako bi džamija mogla normalno da funkcionira. Zla sudbina džamija i vakufa nastavila se i u ateističkoj Titovoj Jugoslaviji. Džamije su se, zbog neodržavanja, same urušavale, a vakufska imovina masovno otimala.

Ono što je hadži Mustafa Melajac, vezano za džamiju, radio u Kraljevini Jugoslaviji, njegovi potomci i rođaci su, u komunističkoj Jugoslaviji, nastavili. Džamija je redovno renovirana, od poda do krova, najviše zahvaljujući vrijednim Melajcima. Zbog toga se ova džamija i danas naziva Melajska džamija.

Razgovor sa Feridom-Didom Melajcem

Vezano za porijeklo i historijat familije Melajac, autor je za sagovornika uzeo Ferida-Dida Melajca (1949.), sa kojim se zna odavno. Početkom 90-ih godina prošlog vijeka, obojica su bili veoma aktivni u radu prve poslijeratne bošnjačke političke partije. Pazarska čaršija poznaje Dida kao časnog i poštenog građanina.

„Moj djed Fehim-aga Melajac (1888-1955) je u braku sa mojom bijačom Mejremom Zejnelagić (1905-1966) iz Rožaja imao sedam sinova i dvije kćerke. Sinovi su: Amir (poginuo u toku rata u Njemačkoj), Rifat, Asim, Izet, Kemal, Ruždija i Rešad. Kćerke su: Zekija i Hadija. Obadvije su odselile u Tursku. Zekijin muž je bio Jusuf-aga Ljajić, a Hadijin muž je bio obućar iz Prijepolja koji se zvao Nazmija.

Moj amidža Amir je bio neoženjen i poginuo je sa 18 godina u Njemačkoj. Moj otac Rifat je, u braku sa mojom majkom Nusretom Dazdarević, dobio mene – Ferida, zatim Dževada-Mekana, Muzafera-Zaja i Mukadesu.

Amidža Asim je u braku sa Mahijom Nuhović dobio sinove Džafera i Nihada-Murča.

Amidža Izet je u braku sa Ismetom Dolovac dobio sina Ertana i kćerke Ajselu (preselila na Ahiret) i Enisu.

Amidža Kemal je u braku sa Nazirom Idrizović, kćerkom Alja taksiste, dobio kćerku Sibelu (1966) i sina Fehima (1963).

Amidža Ruždija je u braku sa Izetom Trtovac dobio kćerke Sabinu i Mejremu i sina Emira.

Amidža Rešad-Tade je u braku sa Mevludom Prušević dobio sinove: Senada i Farisa te kćerku Aminu.“

Opis kuće porodice Melajac

„Moj djed Fehim i njegov brat Ismail sagradili su 1920. godine dvije lijepe kuće. U Hoćanskom sokaku, preko puta melajskih kuća, nalazila se Sofi Memi džamija  koju su komunisti porušili 1948. godine. Ismail je imao lijepu kuću sa velikom baščom od 10 ari. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u vrijeme zloglasnog Titovog ministra policije Aleksandra Rankovića, Ismail je kuću prodao Milenku Timotijeviću iz Sopoćana i 1957. sa familijom odselio u Tursku, u grad Pendik, gdje i danas žive njegovi potomci. On je iza sebe ostavio sinove Hazba i Mithata te kćerke Ismetu i Milhatu.

Ispred njegove kuće nalazila se velika kuća moga djeda Fehima sa manjom baščom veličine 3 ara. Nakon njegove smrti u kući su ostali da žive njegovi sinovi: Kemal – moj amidža i Rifat – moj otac. Naša polovina kuće bila je ova do same ulice Deda Šehovića br. 36.

U njoj su se na prvom spratu nalazili: mutfak (kuhinja), kao i Velika soba sa dušeklucima i hamamom. Na sprat se išlo drvenim stubama gdje je bio hajat (veliki hodnik) iz koga se ulazilo u veliku sobu „alaturka“  sa dušeklucima, hamamom (kupatilom), minderlucima, mangalom itd.

Druga polovina kuće, u kojoj je živio sa porodicom moj amidža Kemal, dosta je izmijenila svoj spoljašnji izgled uslijed adaptacije. Ona je imala dvije sobe u prizemlju sa hamamom i dvije sobe na spratu sa hamamom.

Fehim-aga Melajac jedan od najuspješnijih trgovaca 

„Moj djed Fehim-aga rano je počeo da radi kao šegrt u jednom dućanu koji se nalazio između nekadašnjeg restorana „Lipa“ i crkvenog dućana. Držao ga je neki pazarski Jevrej. Fehim je bio izuzetno vrijedan i pošten, pa ga je gazda mnogo zavolio. On nije imao djece, pa je pred smrt svojoj ženi ostavio amanet da kada umre pola dućana prepiše Fehimu, a kada on bude imao dovoljno para može da otkupi i drugu polovinu. Tako je i bilo. Djed Fehim je sa 17 godina skupio dovoljno novca, otkupio drugu polovinu dućana i postao samostalan trgovac mješovite robe.

Bilo je to vrijeme Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca). Fehim-aga je počeo da trguje sa Skadrom u Albaniji. Jednom je krenuo konjima sa još trojicom pazarskih trgovaca u Skadar. Došli su u veliku magazu nekog Arnauta (Albanca). Djed je sačekao da se stariji trgovci snabdiju robom, a on je, tek na kraju, kupio onoliko robe koliko je imao novca kod sebe. Albanac, gazda magaze, nudio mu je da uzme, na povjerenje (na riječ), robe koliko god hoće, ali on nije htio.

Kada su se konjima vraćali za Novi Pazar, put ih je vodio preko Kosovske Mitrovice. Na ibarskom mostu sreo je jednog siromaha kako prosi. Siromah je ustao i prišao Fehimu i ispružio ruku tražeći da mu udijeli novac. Djed je iz džepa izvukao nešto metalnog novca i dao mu. Međutim, prosjak je i dalje držao ispruženu ruku, kao da mu nije bilo dovoljno što mu je djed dao.

Onda je djed izvadio ćemer (kožna vrećica za novac koja se držala za pojasom) i sve što je imao od novca izvadio, pružio siromahu i napunio mu obadvije ruke. Siromah mu je uzvratio riječima: ”Sine, da Bog da zašta god se uhvatio u zlato ti se pretvorilo.”

Fehim je sa konjem pošao naprijed i nakon par koraka okrenuo se da još jednom vidi tog neobičnog siromaha. Međutim, njega tamo više nije bilo. Ovu priču, koja mi se urezala u sjećanju, djed mi je ispričao kada sam imao sedam godina.

Njegova imovina je rasla velikom brzinom, iz dana u dan. U selu Vrbolazi kupio je 14 hektara zemlje. Na Paričkom brdu, lijevo od vinograda Desimira-Deska Ivkovića, imao je 21 hektar zemljišta. U današnjoj Industrijskoj zoni imao je 1 hektar i 72 ara, u naselju Gazilar 90 ari, na Banjskoj petlji 2 hektara. Na potezu od Magistrale do ulice Palih boraca imao je hektar zemlje. Tu je sada napravljeno 15 kuća.

Imao je i šest dućana u čaršiji: jedan je bio gdje je Furgon, drugi gdje je bila stara zgrada Beobanke koja se nalazila do Doma JNA (veličine 32 kvadrata) i još četiri dućana između bifea Korzo i nekadašnje Taipove knjižare. Trenutno, Melajci jedan dio njegove imovine potražuju preko Agencije za restituciju. Od svega navedenog, vraćeno im je 72 ara u Industrijskoj zoni.“

Fehim-agina uloga u odbrani Novog Pazara od četnika

„Djed Fehim je bio jedan od petorice članova Odbora za odbranu Novog Pazara koji je predvodio Aćif-ef. Hadžiahmetović. Sastanci su se održavali u njegovoj magazi, gdje je nekad bio Furgon, a danas mlječni restoran. Do njega je bila obućarska radnja, a sada radnja za prodaju tekstila.

Pred prvi napad na Pazar, u čaršiju je iz Raške došao četnički izaslanik sa ćezom (konj sa fijakerom) i predao pismo Aćif-efendiji u kojem je četnička komanda tražila da se grad preda u njihove ruke. Odbor je donio odluku da se Pazar brani i uz pomoć Albanaca sa Kosova, Pešteraca i Rožajaca – odbranio se. U vrijeme odbrane Novog Pazara u našoj kući bila su ugošćena 42 albanska borca Šabana Poluže.“

Autorov sagovornik Ferid-Dido Melajac (1949.) oženjen je sa Milhatom Bihorac i sa njom ima sinove Elvira i Ensara. Ovom prilikom mu se zahvaljujem na izdvojenom vremenu u rasvjetljavanju porijekla i historijata familije Melajac.

Glas islama 365, R: Historija  , A: Dr. Harun Crnovršanin

Bogato ukrašeni prozori desne polovine Melajske kuće u Hoćanskom sokaku u Novom Pazaru