Propisi o selamu i vitr namazu

PITANJE: Kakav je stav islamske uleme po pitanju nazivanja selama ženama od strane muškaraca i obrnuto? Da li je žena kojoj muškarac nazove selam na ulici, a koji joj nije bliski rod, u obavezi da odgovori na selam i da li je odgovorna ukoliko ne odgovori, s obzirom da Uzvišeni Allah u suri En-Nisa u 86. ajetu naređuje da se na selam odgovara na isti ili još ljepši način?

ODGOVOR: Brojni su dokazi koji govore o važnosti nazivanja selama među pripadnicima islama, a koji ne prave nikakvu razliku između različitih polova, odnosno, ne izdvajaju posebno muškarce u odnosu na žene, već se Poslanik a.s. obraća općenitom formom. Tako u hadisu kojeg prenosi Muslim stoji: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vas uputim na ono što će vas, ako ga budete prakticirali, omiliti jedne drugima? Nazivajte selam jedni drugima.” Također se prenosi od Esme Bintu Jezid da je rekla: “Jednog dana je Poslanik a.s. prolazio pored nas (grupe žena) i nazvao nam selam.” (Ebu Davud)

Ovo su samo neki od hadisa Poslanika a.s. na pomenutu temu, kojih ima još puno, a koji govore da su u vrijeme Poslanika a.s. i njegovih ashaba muškarci i žene nazivali selam jedni drugima u različitim situacijama.

Međutim, stavovi islamske uleme su po ovom pitanju različiti, tako da postoje oni koji smatraju da muškarac ne smije nazivati selam ženi koja mu nije bliski rod, a svoj stav temelje na predostrožnosti i preventivi, to jest, bojaznosti da uspostavljanje komunikacije, makar i na ovaj način, može biti izvor fitne – iskušenja.

Međutim, ukoliko se radi o rodbini onda je po njima dozvoljeno nazivanje selama.

Drugi prave razliku između mlade i lijepe ženske osobe i stare, tako da je starijim ženama dozvoljeno nazivati selam, jer ne postoji strah od iskušenja, dok je mlađim zabranjeno zbog postojanja bojaznosti od grijeha.

Ebu Hanife smatra da žene nisu u obavezi prve nazivati selam muškarcima, osim ako se radi o njihovim bliskim članovima rodbine, kojima mogu prve nazvati selam.

Međutim, dokazi koje smo prethodno spomenuli ne ukazuju na zabranu koju, kako stoji, jedan dio islamske uleme smatra prikladnim rješenjem, smatrajući da se time zatvaraju vrata mogućeg kasnijeg grijeha, tako da većina ashaba Poslanika a.s. i tabiina nije smatrala nazivanje selama među različitim polovima zabranjenim. S obzirom da argumenti nisu kategorični u zabrani, odnosno, da se na osnovu njih jasno vidi da je ranije postojala takva praksa, može se zaključiti da je stav dijela islamske uleme o izbjegavanju utemeljen na njihovoj ličnoj bojaznosti, a da ne mora značiti da je ta bojaznost uvijek opravdana, tako da se ne može bukvalno prihvatiti njihov stav, a odbaciti ono zašta postoje argumenti.

Zato dozvola ili zabrana selama među različitim polovima zavisi od situacije do situacije. Ako su okolnosti takve da nema mjesta strahu od iskušenja, kao što je selam žene muškarcu ili muškarca ženi prilikom posjete rodbini ili komšijama, prilikom ulaska u određene ustanove gdje rade pripadnici islama, selam profesora ili nastavnika svojim učenicima ili učenicama i obrnuto i sl., onda je takav selam dozvoljen i pohvaljen jer se njime želi i postiže ono što je cilj njegovog propisivanja.

Međutim, nazivanje selama od strane muškarca ženi i obrnuto, među kojima ne postoji bliska krvna veza ili neki drugi oblik srodstva, prilikom mimoilaženja na putu ili ulici, posebno ukoliko su sami u tom trenutku, nije stvar koju treba prakticirati, već u takvim situacijama nazivanje selama se, u cilju izbjegavanja smutnje ili sumnje, može izbjeći. I u ovim situacijama osnovni regulator jeste srce i namjera osobe koja naziva selam, to jest, da li ima čestitu namjeru ili ne, tako da, ukoliko su namjere potpuno čiste i čestite, kao što je slučaj uglavnom prilikom susreta učenika i profesora, kolega sa posla, komšija sa kojima se održavaju dobri odnosi i sl., onda ne postoji smetnja za nazivanje selama i u ovoj situaciji.

Zabrana nazivanja selama uz tvrdnju da je ženski glas avret neprihvatljiva je, jer je poznato da su, kako u vrijeme Poslanika a.s. tako i kasnije, žene dolazile i pitale Poslanika a.s., istaknute ashabe i druge o stvarima vjere, a da je njihov glas avret sigurno bi Poslanik a.s. na to ukazao ili ih ukorio, a to se nije dogodilo.

PITANJE: Da li je dozvoljeno u toku putovanja, kada se skraćuju četvororekatni farzovi, skratiti i vitr i klanjati ga sa manje od tri rekata. Ukoliko jeste, koji je to broj rekata i kako da osoba postupi u tom slučaju?

ODGOVOR: Vitr namaz, po mišljenju imama Ebu Hanife, spada u kategoriju obaveznih namaza na stepenu vadžiba, kao što je slučaj sa bajramima, a to znači da po svojoj obaveznosti nije na stepenu pet dnevnih namaza.

Imami Ebu Jusuf i Muhamed, učenici Ebu Hanife, i većina islamske uleme vitr tretira pritvrđenim sunetom, s obzirom da je broj obaveznih namaza koji se spominju u hadisima Poslanika a.s. pet.

Međutim, bez obzira na navedeno razilaženje, sva pomenuta islamska ulema slaže se da je vitr namaz obaveza koju pripadnik islama, koji je pametan i punoljetan, ne smije izostavljati, već ga mora obavljati u njegovom vremenu, a ono nastupa sa vremenom jacije namaza i traje sve do zore.

To znači da se može klanjati odmah nakon jacije namaza, a može se ostaviti i klanjaati u bilo kojem vremenu prije nastupanja zore.

Brojni su hadisi iz kojih se zaključuje da vrijeme vitra traje sve do zore, a ovom prilikom ću spomenuti jedan kojeg prenosi Ebu Seid r.a., a bilježe ga mnogi, u kojem Poslanik a.s. kaže: ”Klanjajte vitr prije nego što osvanete.”

Ono što se također posebno naglašava, kada je riječ o vremenu vitra, jeste da on bude zadnji namaz kojeg osoba klanja u noći. Poslanik a.s. kaže: ”Neka vaš zadnji namaz u noći bude vitr”, a to znači da onaj koji planira klanjati dobrovoljne namaze u noći, neće klanjati vitr nakon jacije namaza, već će ga odložiti i obaviti nakon svih planiranih nafila, prije zore.

Vitr se neće ponavljati ukoliko osoba nakon njegovog obavljanja klanja neku od nafila, jer Poslanik a.s. kaže: ”Nema dva vitra u jednoj noći.”

Što se tiče broja rekata vitr namaza, islamska ulema ima različite stavove. Hanefije smatraju da vitr ima tri rekata, koji će se klajati sa jednim predavanjem selama na kraju i učenjem kunut dove na trećem rekatu nakon završenog učenja Kur'ana, a prije rukua.

Po pitanju broja rekata vitra postoje i drugačija mišljenja kod islamske uleme. Npr. malikije smatraju da vitr ima samo jedan rekat, koji će se klanjati nakon dva zadnja rekata jacijskog suneta. Nanbelije također smatraju da se vitr može klanjati sa jednim rekatom, a da klanjanje tri rekata ne smeta. Šafije su mišljenja da najmanji broj rekata vitra jeste jedan rekat, a najveći jedanaest.

Shodno pomenutim mišljenjima, vitr namaz se odlikuje posebnim propisima, tako da se na njega ne mogu primijeniti svi propisi koji se tiču pet dnevnih namaza. Zato kada je riječ o skraćivanju, islamska ulema ne spominje skraćivanje vitra kao mogućnost, jer je skraćivanje propis koji se tiče samo četvororekatnih farzova. Ono što je pitanje razilaženja, kako smo vidjeli, jeste broj rekata, tako da u izuzetnim okolnostima, kada osoba skraćujući farzove klanja u prevoznom sredstvu, ili je na putu pa je u žurbi, može postupiti u skladu sa mišljenjima Imami Malika, Ahmeda i Šafije i klanjati jedan rekat, na kojem će nakon nijeta i tekbira proučiti Subhaneke, Euzubillu, Bismillu, Fatihu, jednu suru, a nakon toga donijeti tekbir i proučiti Kunut dovu i završiti ostatak namaza.

Glas islama 349, a: Rešad ef. Plojović, fetva i emin, r: pitanja i odgovori