VAKUF ISKENDER KELEBI

Iskender Kelebi ili Melajska džamija jedna je od najstarijih džamija u Novom Pazaru. Ona se nalazi u samom jezgru Novog Pazara na uglu ulice Rifata Burdževića i Dede Šehovića.

Iz dokumenata saznajemo da je Iskender Kelebi, sin izvjesnog Jakub-bega, poticao iz imućne spahijske porodice. Svoje ime je ovjekovječio izgradnjom džamije. Iskender Kelebijina džamija, stara skoro pet stotina godina, prvi put se pominje u pisanim dokumentima kao već postojeći objekat 1528. godine. Bila je to mahalska džamija, pa se i ta cijela mahala zvala Iskender Kelebijina mahala. Po popisu iz 1540. godine ta mahala je brojala 15, a 1640. godine 25 domaćinstava. Mahala je, kako je to registrovano u Novopazarskoj ćefilemi 1767. godine, prerasla u istoimeni džemat. Ova Allahova kuća je kroz historiju doživljavala puno teških momenata: bila je rušena, spaljivana, renovirana, proširivana. Nekada je služila za određeni magacin gdje se skladištila roba.

Jusuf-beg, otac Iskender Kelebije, imao je i drugog sina Sinan-bega, koji je poput brata uvakufio svoje bogatstvo na taj način što je podizao neke objekte u Novom Pazaru. Pominje se 1540. godine kao graditelj jedne od novopazarskih medresa. Ona je bila aktiva do pred Drugi svjetski rat.

Pored medrese, Sinan-beg je izgradio imaret – javnu kuhinju, nekoliko trgovačkih radnji, karavan saraj i novi hamam. Cjelokupna Sinan-begova fondacija 1540. godine iznosila je 220.000 akči.

Između dva svjetska rata brigu o ovoj Allahovoj kući preuzela je ugledna porodica Melajac, čiji potomci i danas stanuju u neposrednoj blizini. Oni su se određeno vrijeme brinuli o ovoj džamiji. Međutim, zub vremena je učinio svoje da je jedno vrijeme ova Allahova kuća bila zapostavljena, kao i mnoge Allahove kuće na Balkanu u periodu komunizma.

Iskender Kelebijina ili Melajska džamija stradala je više puta. Prilikom posljednje obnove otkriveno je mnogo gareži, a to znači da je bila paljena.

Određena grupa džematlija 1980. godine smogla je snage u teškom vremenu da restaurira ovu Allahovu kuću. Uklonili su zastarjele zidove koji se nisu mogli sačuvati i obnovili njene duvarove na temeljima postojeće. Ono što danas imamo je autentičnost njenog minarata iz XV vijeka. On je ostao faktički isti uz malu rekonstrukciju te restauraciju i sređivanje njenog vanjskog estetskog oblika.

Godine 2010. na čelu sa imamom ove džamije Asmir-ef. Crnovršaninom džematski odbor je odlučio da ovu Allahovu kuću ponovo restaurira i proširi jer je sve veći priliv džematlija. Oni su prepoznali Skender Kelebi džamiju kao svoju džamiju, mjesto smiraja i ruhanijeta u kojem će se lijepo osjećati.

Prikupljena su sredstva za još jednu restauraciju. Ta restauracija je obuhvatila još jedno proširenje u smislu produžetka u zadnjem dijelu džamije od tri i po metra od temelja do krova. Tako je dobijen prvi sprat i drugi mahfil za žene, klanjački prostor u kojem može da stane preko 50 džematlija.

Sagrađeno je predsoblje džamije ili takozvani hodnik koridor, koji je povezao abdesthanu sa unutrašnjim dijelom džamije. Otvoren je poseban ženski ulaz kako bi i njima olakšali kretanje. Promijenjene su sedžade, stolarija, fasada, kako Allahove kuće tako i imamske kuće koja je u neposrednoj blizini tik uz ovu džamiju. Allahovom voljom ova džamija je renovirana uz pomoć dobrih ljudi i džematlija ove džamije koji tako pomažu da se svjetlo trajnog dobra nastavi sa generacije na generaciju od onog trenutka 1528. kada je Skender Kelebi sagradio džamiju, pa sve do danas kada vrijedne džematlije Novog Pazara održavaju, grade, čuvaju i štite vakufe i Allahove kuće. Možemo se ponositi da smo generacija imama, džematlija, ljudi koji se brinu i grade Božije kuće.

Specifičnost ove džamije je što se u njoj, pored redovne kada je prepuna, održava kasna ili radnička džuma unazad 20 godina. Vjerska pouka je aktivna subotom i nedjeljom tokom cijele godine. Kroz nju djeca uče sve ono što je planom i programom Medžlisa određeno da se uči. Pored toga izvode se i vannastavne aktivnosti van džamije, unutar raznih radionica. Imamska ili vakufska kuća je specifična za ovu džamiju, tako da je imam blizu džamije i džematlija. Allahova volja je bila ta da među tolikim džamijama i kućama jedino ova džamija zadrži vakufsku i imamsku kuću u tom pogledu.

Prilikom renoviranja džamije adaptacije su obavljene i na kući. Preko 300 domaćinstava gravitira ovom džematu.

Glas islama 307, Vakufi