Intervju- Principi vraćanja jedinstva Islamske zajednice

Uvaženi doktore, esselamu alejkum i dobro došli.

Alejkumu selam i bolje vas našao.

Uvaženi doktore, pažnju svih vjernika na ovim prostorima privukao je Proglas o principima vraćanja jedinstva Islamske zajednice. Nakon gotovo dvije decenije podjela, da li smo zaista na pragu historijskog pomirenja ili je prerano govoriti o toj prekretnici?

Bismillahir-rahmanir-rahim.

Prije svega, koristim priliku da Vam se zahvalim na pozivu da na ovaj način javno progovorimo o onome o čemu se javno i govori posljednjih dana, zapravo i nekoliko mjeseci, a to je ponovno iniciranje pitanja vraćanja jedinstva Islamske zajednice. Jedinstva koje je, kako svi znamo, ili možda su neki zaboravili, narušeno 2007. godine, u mjesecu Ramazanu, početkom mjeseca oktobra, kada je grupa naših sandžačkih imama, podržana s različitih strana, različitim faktorima, pokušala na nelegalan način da se domogne rukovodećih funkcija u Islamskoj zajednici, zapravo da preuzme Islamsku zajednicu u svoje ruke i vodi na onaj način kako to nekome, negdje, možda i ovdje odgovara.

Dakle, od tada, od te 2007. godine, od kraja mjeseca Ramazana, odnosno početka mjeseca oktobra, počinju različiti problemi koji su se manifestirali na različite načine, u različitim domenima djelovanja Islamske zajednice, a čiji je bilans skoro punih dvadeset godina, tokom kojih mi muslimani koji živimo u ovoj državi, na prostoru Sandžaka, trpimo negativne posljedice.

Naravno da je dvadeset godina predug period. Dvadeset godina je dovoljno da se osoba rodi, stasa, odraste i postane punoljetna osoba.

Tokom tih dvadeset godina vrata Islamske zajednice nikada se nisu zatvarala. Uvijek smo ponavljali da su vrata otvorena i da ćemo rado u redove odakle su izašli primiti one koji su napustili Islamsku zajednicu iz ovog ili onog razloga.

I ovaj proglas nije ništa novo u odnosu na ono što je bilo u prethodnim godinama, odnosno skoro dvije decenije, već je on kontinuitet onoga što Islamska zajednica sa svojim rukovodstvom radi, poziva na povratak, što su naše nade, naše želje, naše dove koje, nadam se, da će Uzvišeni Gospodar ukabuliti.

Hoće li to biti ova inicijativa ili ovaj naš aktuelni trenutak, ili će to biti neko drugo vrijeme, mi to ne znamo, ali prosto smo uvjereni da će Uzvišeni Gospodar ovu našu iskrenu želju, odnosno dovu, ne samo nas, već većine muslimana sa ovih prostora, a i šire, ukabuliti.

Ja ću se kratko osvrnuti i kazati da je ova inicijativa treća u nizu inicijativa za vraćanje jedinstva Islamske zajednice koje su pokretane sa različitih nivoa.

Bio sam sudionik prve inicijative koja se desila na nivou Ministarstva vanjskih poslova Republike Turske i Dijaneta i sa druge strane Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije iz 2008. godine. Naravno, inicijativu je na neki način koordinirala Islamska zajednica, na čelu sa reisu-l-ulemom dr. Mustafom-ef. Cerićem.

Bio sam sudionik razgovora koji su se vodili u sjedištu Dijaneta u Ankari, kao i razgovora sa ministrom vanjskih poslova Republike Turske u tom periodu, kada smo dogovorili sve ono što je bilo važno kako bi se nastavilo normalno funkcioniranje Zajednice, zapravo riješio problem koji je nastao, izazvan 2007. godine u mjesecu oktobru.

Međutim, nakon što smo se vratili nakon te posjete Dijanetu i nadležnim najvišim instancama vlasti u Republici Turskoj, došla je sasvim nova formulacija, odnosno novi papir, sa novim sadržajem, koji nije bio ono što smo ranije dogovarali i svakako da je ta inicijativa propala.

Nakon toga imali smo drugi pokušaj, takozvanu Inicijativu za pomirenje, koja se dešavala tokom 2012, a kulminirala 2013. godine, gdje su određeni faktori našim službenicima unutar Islamske zajednice govorili o mogućnosti pomirenja na način da se to uradi mimo odluka, ovlasti i saglasnosti vrhovnih organa Islamske zajednice i predsjednika Mešihata na prostoru Sandžaka i Srbije, muftije sandžačkog, rahmetli Muamer-ef. Zukorlića.

Inicijativa je, nažalost, završena na način da je dodatno podijelila i produbila jaz ranijih podjela, odnosno puča koji se desio 2007. godine, gdje je, umjesto da se učvrsti ova zajednica, dodatno oslabljena na način da je nekoliko desetina naših imama i vjeroučitelja, koji su krenuli putem tog poziva i te inicijative, izašlo iz ove zajednice i skoro svi se priključili paralelnoj organizaciji, na koji način je dotična ojačana u borbi protiv Islamske zajednice.

Svakako da je to period kada smo imali velikih iskušenja kada je u pitanju funkcioniranje Zajednice i, hvala Allahu dželle šanuhu, nedugo nakon toga Islamska zajednica je stabilizirana i nastavila je svoj kontinuitet razvoja i jačanja njenih odgojno-obrazovnih ustanova, vjersko-prosvjetne aktivnosti i ukupne aktivnosti i angažmana Islamske zajednice.

Ova trenutna inicijativa dolazi kao treća u nizu i molimo Allaha da ona bude berićetna i uspješna.

Ona nije došla iz kruga državnih institucija, domaćih ili stranih. Nije došla ni iz nekakvih interesnih krugova, već od strane pojedinih naših uglednih poduzetnika i uglednih ljudi sa ovog prostora, koji su smatrali da trebaju uložiti napor i svoj ugled kako bi pokušali one koji su izašli iz Islamske zajednice u periodu od 2007. do 2013. vratiti u okrilje jedinstvene Islamske zajednice.

Jedno vrijeme se malo pričalo u javnosti o toj inicijativi prije nego što je ona zvanično predočena. Mi smo, kao Islamska zajednica i rukovodstvo, zamjerili što se pokrenula priča u javnosti prije nego što se upoznaju nadležni organi, odnosno autoriteti koji vode Islamsku zajednicu, jer upravo dobronamjernost treba biti na taj način potvrđena kako ne bi bilo negativnih posljedica.

Svakako da je, nakon naše prve reakcije, došlo do susreta gdje nam je ta inicijativa predočena i, naravno, šta bismo drugo uradili nego podržali taj napor i dali prostora da se po tom pitanju nešto uradi, jer je garantirano da je njihov ugled toliki da mogu uticati na ljude koji djeluju izvan sistema da se vrate u okrilje Islamske zajednice, uz uslov našeg garantiranja poštovanja njihovog dostojanstva.

Slijedom toga, imali smo niz razgovora sa predstavnicima muslihuna. Imali smo i susret sa predstavnicima ili čelnicima paralelne organizacije gdje smo željeli na taj način praktično pokazati da smo spremni te ljude prihvatiti u sistem Islamske zajednice iz kojeg su izašli i da taj naš susret i spremnost na susret bude jedna vrsta ohrabrenja, da oni ohrabre svoje pristalice kako bi se vratili u okrilje jedinstvene Islamske zajednice.

Nakon toga bilo je određenih konkretnih razmišljanja, koraka i pitanja kako bi se to moglo uraditi, komentiranja u javnosti šta se to dešava, do onih da je sve završeno, da je samo ostalo da se podijele funkcije, da je tu zapelo, gdje se u jednom trenutku sva priča usmjerila prema Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji i rukovodstvu Mešihata, u smislu da svi hoće, sve je dogovoreno, samo tamo ima neko ko to ometa, ko to ne prihvata, ko je kočnica.

I mi smo iz odgovornosti prema našim službenicima, imamima, našoj ulemi, uposlenicima naših odgojno-obrazovnih i humanitarnih ustanova, odgovornosti prema našim džematlijama i aktivistima koji su podržavali Islamsku zajednicu u najtežim trenucima, a koji nisu bili upoznati šta se to dešava, većina njih, a uplašeni da se nešto negativno ne desi, procijenili da je najbolje da se prema svima njima izađe sa jasnijim stavom koji je predočen javnosti u formi Proglasa o principima vraćanja jedinstva Islamske zajednice.

Ti principi su ujedno i poruka rukovodstvu i službenicima paralelne organizacije, kako bi vidjeli u kom pravcu mogu djelovati, odnosno šta trebaju učiniti.

Dakle, mi smo na taj način uradili ono što je do nas. Istina, o toj temi i ovom pitanju govorili su oni koji su trebali govoriti i oni koji nisu trebali govoriti.

To je tema koja zaokuplja pažnju i ja razumijem da postoje ljudi, veliki broj ljudi, koji žele biti in, u smislu da komentiraju važne teme kako bi i oni na taj način bili važni, odnosno aktuelni.

Svaka pozitivna reakcija koja je usmjerena u pravcu podrške ovoj aktivnosti, bez soljenja pameti slatkim riječima našim džematlijama, odnosno službenicima, dobro je došla.

Sve suprotno tome je obična demagogija, populizam koji ima za cilj da nekoga uzdigne, a nekoga drugog targetira, kako neko nešto hoće, a neko drugi neće; kako je neko nečega svjestan, a neko drugi nije.

Ono što mogu kazati jeste da mi koji vodimo ovu zajednicu u ovih dvadeset teških godina, ali isto tako koji smo bili sastavni dio nje i u periodu prije ovih godina, najbolje znamo kakva zajednica je potrebna ovom narodu, kako treba da izgleda Islamska zajednica u periodu koji će doći i dolazi nakon nas. Zajednica koja će moći odgovoriti svim potrebama vjernika, ali i štititi one interese koje Islamska zajednica treba da štiti u bilo kojem segmentu njenog djelovanja.

U suštini, puno je rečeno sa različitih strana. Mi se doista nismo po ovom pitanju oglašavali. Kazali smo šta je temelj u okviru kojeg se može djelovati i, umjesto priče koja se ovih dana prosipa sa različitih strana, potrebne su konkretne aktivnosti.

Uvaženi doktore, u javnosti se mnogo govorilo o simbolici, a manje o suštini. Šta ovaj proglas konkretno mijenja u institucionalnom, pravnom i vjerskom smislu i šta bi vjernik trebao osjetiti ako ovaj proces uspije?

Prije svega, mi smo u ovom proglasu bukvalno nacrtali kako taj proces treba da izgleda. I ovaj proglas nije dovoljno samo pročitati, već je o svemu napisanom potrebno i razmisliti, jer svaka tačka ima duboku poruku i značenje.

Vjerujem da oni kojima je namijenjen jesu u stanju razmišljati i čitati ono što u njemu piše i šta on sadrži.

Nažalost, reakcija je bila onako površna, gdje se impulsivno reagiralo na njegovu formu, a ne na suštinu.

Šta ovaj proglas u suštini znači?

Mi smo po prvi put izašli sa jasnim okvirom kako se stvari mogu i trebaju postaviti, gdje smo obuhvatili bukvalno sve sporne segmente koji mogu biti prepreka u pravcu procesa vraćanja jedinstva.

U javnosti se svjesno ili nesvjesno upotrebljavaju različite formulacije koje su vrlo precizne, a koje su adekvatne ili neadekvatne. Upotrebljava se „objedinjavanje Islamskih zajednica“ i „pomirenje“. Međutim, ispravan termin i definicija onoga što se treba da se desi jeste vraćanje jedinstva Islamske zajednice.

Zašto?

Ne postoji svađa da bismo se sada mirili. Ne postoje dva ili više legitimnih sistema, pa da ih sada objedinjavamo. Ako priznajete legitimitet nečega, onda govorite o objedinjavanju. Ako govorite o objedinjavanju u smislu ove teme, vi činite nepravdu i zločin.

Zbog čega?

Jer tradicionalno na ovim prostorima nikada nisu postojala dva paralelna sistema. Nikada.

Mi smo pripadali jednoj jedinstvenoj Islamskoj zajednici do 1993. godine, kada je kao kontinuitet te zajednice nastao Mešihat Islamske zajednice Sandžaka, a iz njega kasnije Mešihat Islamske zajednice u Srbiji.

Dakle, ako govorimo o šerijatskom legitimitetu, historijskom kontinuitetu, to je ova zajednica iz koje je putem puča nastala paralelna organizacija, takozvani Rijaset Islamske zajednice Srbije, 2007. godine, u mjesecu oktobru, odnosno krajem mjeseca Ramazana.

Proteklih dvadeset godina nisu uticale da dobijemo amneziju, da ne znamo šta se dešavalo, pa da legaliziramo nelegalno.

Međutim, bez obzira na to, u našem proglasu nismo napisali nijedno slovo kojim bismo nekoga povrijedili. Ali smo radi očuvanja istine i odgovornosti prema budućim generacijama morali spomenuti šta se desilo, bez pogrdnih riječi i teških kvalifikacija.

Rekli smo da želimo ići dalje. Ne želimo ostati robovi ili taoci tog perioda.

Nećemo se vraćati i govoriti o detaljima koliko je ko kriv.

Bilo je priče da aktuelno rukovodstvo paralelne zajednice nije nosilo glavni teret puča 2007. godine. Da, naravno da nije. Ali je činjenica da oni danas nose to što je nastalo 2007. godine.

Dakle, oni koji su prihvatili priču 2012. i 2013. da će svojim napuštanjem Zajednice u kojoj su djelovali, to jest ove zajednice, doprinijeti vraćanju jedinstva, moraju shvatiti i prihvatiti da su obmanuti.

Umjesto da ostvare cilj zbog kojeg su tada izašli sa takozvanom Inicijativom za pomirenje, oni su završili u redovima onih koji su organizirali puč 2007. godine.

O njihovoj odgovornosti ne želim govoriti. Ali kroz ovaj proglas mi smo njima ukazali na put i način kako da skinu teret sa svojih pleća.

Ne možemo kazati da oni nisu odgovorni. To nije istina. Čak i ako to neko kaže, to ne stoji. Oni jesu odgovorni.

Ali bez obzira na svoju odgovornost, mi kao zajednica, legalna, legitimna, utemeljena na Šerijatu i historijskom kontinuitetu, spremni smo otvoriti vrata da se vrate u okvire Zajednice iz koje su izašli.

Jer nam je potrebno jedinstvo. Zato što u tom paralelnom djelovanju nema ničega korisnog.

Eto, na desetine je primjera loših posljedica tog paralelnog djelovanja.

Ove godine nismo imali hadž, odnosno otišlo je četrdeset do pedeset ljudi. Zašto? Pa zato što je razvaljen hadž prije dvije godine, kada smo umjesto pedeset imali skoro šest stotina hadžija sa prostora Srbije i Sandžaka.

Aktivnost na rušenju onoga što smo mukotrpnim radom uspjeli uraditi prije dvije godine nismo vodili mi. Vodili su je ovi koje danas pozivamo da se vrate.

Pozivamo ih iskreno. Ne samo da se time završi njihovo destruktivno djelovanje, već naprotiv, želimo da se ta energija koja se ulaže u destrukciju preusmjeri u ono što će trajno koristiti ovome narodu.

Jer ova zajednica nije samo naša. Ona pripada svim muslimanima. Ali je povjerena nama na čuvanje i mi se ne možemo kockati sa tom odgovornošću koja nam je povjerena, jer ćemo biti odgovorni za taj emanet na ovom i budućem svijetu.

Dakle, u ovom proglasu jasno smo kazali šta je to Islamska zajednica i šta su okviri njenog djelovanja, gdje smo potvrdili da je ona potpuno slobodna i autonomna organizacija koja vrši svoju vjersku aktivnost, štiti interese i prava vjernika na našem prostoru i tumači vjeru.

A onda smo istakli da u svom djelovanju mora očuvati veze sa Rijasetom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i reisu-l-ulemom kao vrhovnim poglavarom.

Također smo naglasili da ova zajednica treba i hoće, kao što je započela, uspostaviti što je moguće bolje bratske odnose sa Dijanetom Republike Turske zbog svih historijskih činjenica koje se tiču doprinosa širenju i očuvanju vjere.

Isto tako smo kazali da ova zajednica može uspostavljati posebne odnose i sa islamskim zajednicama u okruženju i sa svim muslimanskim državama u svijetu.

Mi ne želimo biti ničiji servis. Bez obzira o kome se radilo, bila to Turska, Saudijska Arabija, Egipat i tako dalje.

Mi želimo biti slobodna i autonomna zajednica, koja će u cilju općeg dobra sarađivati sa svima.

A onda smo se okrenuli modelu kako se može izvršiti vraćanje jedinstva Islamske zajednice. Povratkom i integracijom onih koji su izašli iz sistema Islamske zajednice, kako pojedinaca, čelnika, isto tako i ustanova koje su osnovane nakon 2007. godine.

Rekli smo da ljudi koji su na određenim rukovodećim pozicijama povratkom ostvaruju mogućnost da postanu dio organa rukovođenja ove zajednice. Ne mogu biti prvi, dakle ne može neko biti predsjednik Mešihata, zato što je to i suštinski i formalno važna pozicija gdje ta funkcija garantira da ova zajednica ide u pravom smjeru.

Ali mogu biti imenovani na funkcije pomoćnika, savjetnika, zamjenika direktora odgojno-obrazovnih i humanitarnih ustanova itd. Na taj način prosto smo ljudima kazali: Bujrum.

Naše opredjeljenje niti želja nije da bilo koga targetiramo ili, kako neko reče, da nekome stavljamo pečat na čelo. Pečat je već stavljen kada se izašlo iz okvira Zjednice. Mi pokušavamo da taj pečat skinemo na način da se ti ljudi vrate u legalni sistem iz kojeg su izašli.

Rekli smo da će se sve odgojno-obrazovne ustanove koje su nastale: od medrese, škole Kur’ana, mektebskih ustanova i slično, integrirati u odgojno-obrazovne ustanove Islamske zajednice.

Zašto? Da bismo unaprijedili ili sačuvali kvalitet u tim našim ustanovama.

Pokušati da svako radno mjesto sačuvamo, gdje nam je potrebna podrška naših poduzetnika, gdje smo tražili da nam u tom prijelaznom periodu i novonastalim okolnostima pomognu finansijski, kako se Zajednica ne bi finansijski destabilizirala.

Taj problem smo živjeli od 2007. do 2013. godine i tek nakon toga izašli iz njega. I hvala Bogu da sada sve naše ustanove, svi naši medžlisi funkcioniraju na najbolji mogući način, bez ove vrste izazova, odnosno problema.

Da, kazali smo i da se čelnici paralelne organizacije ne mogu kandidirati za jednu funkciju, a to je predsjednik Mešihata. Nismo rekli da se ne mogu kandidirati za druge funkcije. Nismo rekli ni da se ne mogu trajno kandidirati. Nismo rekli da se ne mogu kandidirati dvadeset godina, koliko se djeluje paralelno. Kazali smo da se ne mogu kandidirati dva izborna ciklusa za predsjednika Mešihata. To je deset godina, simbolično.

Dakle, kada bismo primijenili pravilia Šerijata ili bilo kojeg zakona, sigurno bi taj sud ili period bio mnogo strožiji. Međutim, i kroz ovo smo željeli poslati poruku da želimo istinski ostvariti jedinstvo.

I naravno, postojala je bojazan da jedan dio naših službenika ili džematlija negoduje zbog svega ovoga. Jedan broj naših ljudi je i reagirao zabrinuto, razumljivo, jer su se pobojali i nisu znali detalje.

Naravno da smo obavili razgovore sa našim odgovornim ljudima u Zajednici, sa glavnim imamima, predsjednicima medžlisa, zapravo sa terenom koji sve to treba primijeniti i postignut je konsenzus o ovim tačkama sa kojima smo izašli.

Islamska zajednica ima preko dvije stotine imama, u odgojno-obrazovnim ustanovama Islamske zajednice radi preko pet stotina službenika, desetine hiljada džematlija kroz naše džemate, koji su branili Zajednicu na ovaj ili onaj način u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Prijepolju, Priboju, Novom Sadu, Subotici u tim teškim godinama.

Drago nam je da je ovaj proglas naišao na potpuno razumijevanje naših službenika, ali isto tako i naših džematlija, jer nama je najvažnije da sačuvamo povjerenje koje ljudi imaju u ovu našu zajednicu, odnosno njeno rukovodstvo.

Naravno da postoje oni koji manifestiraju suprotno od toga, ali mi se ne bavimo tim pojedincima, isfrustriranim, instruiranim, motiviranim nekim ličnim ili ne znam kojim interesima.

Nama su fokus naši službenici i džematlije, okosnica koja čini ovu našu zajednicu, jer kada su oni svjesni i ujedinjeni ova zajednica se ne može pokoriti.

Bez obzira koja vrsta faktora i kakva vrsta inicijative stajala sa druge strane, da li ona licemjerna, kakva je bila 2012. i 2013. godine, ili ona brutalna koja je bila 2007. godine.

Naša je iskrena želja da naše riječi, odnosno ovi principi, budu prije svega shvaćeni ispravno od grupe naših poduzetnika i uglednih ljudi koji su pokrenuli ovu inicijativu, a isto tako i od većine ljudi koji stoje iza onih koji predvode takozvanu paralelnu zajednicu.

Jer smo na kraju kazali: Ako pojedinci budu prepreka da se ostvari institucionalni povratak u okvire jedinstvene Zajednice, zašto bi bilo koji pojedinac bio žrtva nečije lične sujete ili bolesne ambicije pojedinaca?

Rekli smo: Ko god vidi u ovome šansu, mi mu garantiramo sa druge strane dostojanstvo i poštovanje – bujrum u Zajednicu.

Ovih dana završavamo listu vjeroučitelja, koju ćemo poslati nadležnim organima. I ovim putem pozivam sve one koji su izašli iz sistema, kojima je tamo neko pisao rješenja, da se jave na vrijeme nadležnoj službi Mešihata, da porazgovaramo kako bi bili delegirani na listu za narednu školsku godinu i ostali na svojim mjestima.

Naravno da će to podrazumijevati izlazak iz sistema u kojem se trenutno nalaze.

Spomenuli smo njihovu platformu koju su oni prije neko veče iznijeli. Šta nam možete reći o tom dokumentu kojeg oni zagovaraju?

Iskreno, kada smo govorili šta će biti posljedice ili mogući koraci nakon saopćavanja, odnosno obznanjivanja našeg proglasa, kazali smo da će, ukoliko bude razuma, pokušati razumjeti ono što je u našem proglasu napisano i krenuti u željenom pravcu.

Međutim, ukoliko bude želje za pozicijama, onda će to biti neka impulsivna reakcija, koja se, nažalost, i desila. I ta reakcija nam je ukazala na ono čega smo se cijelo vrijeme pribojavali.

Govori se o nekakvoj „novoj zajednici“ koja će nastati od jedne i druge, o ustavnom uređenju, promjenama, novim rješenjima, razrješenjima sa funkcija, novoj organizacionoj strukturi Zajednice i tako dalje.

Prosto, bavljenje nečim što u ovom trenutku ne može biti tema.

Sve to može biti tema onog trenutka kada postanete dio ove zajednice. U trenutku kada niste dio nje, vi možete govoriti samo o načinu da se vratite u njene okvire.

Iskreno, nisam se bavio detaljnom analizom svega onoga što je napisano. Na prvo čitanje jasno se može zaključiti da postoji površno čitanje našeg proglasa i pokušaj da se na svaku našu tačku odgovori novom tačkom.

U suštini, poslata je poruka da oni prihvataju da mi budemo oni, odnosno da preuzmemo taj njihov sistem za neko vrijeme, a da se onda izjednačimo i dogovaramo kako ćemo djelovati dalje. Ne može tako. Ovu zajednicu, koja je postojala stoljećima, koja punih trideset tri godine ima svoj kontinuitet od 1993. godine, kada je organizirana na prostoru Sandžaka, a potom objedinjena na teritoriji Srbije, koja ima važeći Ustav, normativne akte, organizacionu strukturu i tako dalje, pokušavati tako razidati, pa onda ponovo praviti onako kako nekome odgovara – to se neće prihvatiti niti dozvoliti.

Ne postoji mogućnost da u ovom trenutku, ili bilo kojem drugom, govorimo o osnovama na kojima je utemeljena ova zajednica, o njenom organizacionom okviru i važnim stvarima koje se tiču njene dugoročne stabilnosti i očuvanja.

Očuvanjem onoga što smo mukotrpno stekli i normativnih akata koje smo donijeli i usaglasili s vrhovnim aktom Islamske zajednice postoji garancija da se nalazimo na pravom putu, odnosno da ne ulazimo u period neizvjesnosti koji će biti ispunjen novim iskušenjima.

Ja sam neko ko je svjedočio radu ove zajednice prije agresije i puča 2007. godine. Počeo sam angažman 1998. godine i vrlo brzo postao član Mešihata i rukovodilac nadležnih važnih službi, te neko ko se na terenu suočavao sa raznim iskušenjima koji su svjesno inicirani od strane onih koji su pokrenuli puč 2007. godine.

Ne pada mi na pamet da ponovo, ili nama koji znamo to vrijeme, dozvolimo da ova zajednica, nakon svih trauma koje joj je nanio Adem Zilkić, nezadovoljni glavni imam jednog medžlisa, dobije novog Zilkića, koji će se zvati nekako drugačije i koji će isto činiti danas, te nakon deset ili petnaest godina dovesti Zajednicu u situaciju da se ponovo suoči sa onim što se desilo 2007.

Mi ne prihvatamo relativizaciju onoga što se desilo. Nikada nećemo prihvatiti izjednačavanje onoga ko je nosilac podjela, smutnje i fitne sa onim sa druge strane koji je žrtva i aktivno se borio za očuvanje obraza vjere i Zajednice.

Ako bismo to uradili, onda bismo u potpunosti krenuli pogrešnim smjerom.

Potpuno trezveno i razborito analiziramo svaki potez, svjesni stanja koje imamo i onoga što želimo ostvariti, ali na zdravim osnovama.

Na taj način i u tom smjeru okrenuti, vjerujem da ćemo, ako Bog da, imati rezultate – sada, za pet godina ili bilo kada. Nije bitno, jer za uspješnost jednog procesa nije dovoljno da mi hoćemo ili se trudimo. Moramo htjeti i truditi se maksimalno, ali za uspješnost svakog procesa potrebno je da Allah, dželle šanuhu, podari Svoju milost, zašta ja i svi mi ovom i svakom drugom prilikom učimo dovu.

Uvaženi doktore, posljednjih dana svjedočimo pravoj bujici komentara na društvenim mrežama, gdje razni ljudi komentiraju sva ova dešavanja, razni portali i tako dalje. Šta im poručujete?

Ne znam da li bih išta poručivao. Prosto, neka svako radi svoj posao. Oni koji trebaju raditi odgovorne stvari neka se odgovorno postave u vršenju svoje službe. Oni koji neodgovorno rade svoj posao neka nastave da rade ono što rade, ali moraju biti svjesni da će odgovarati jednog dana i za ono što su kazali javno i za ono što su napisali tajno. Dakle, bez obzira da li se neko potpisao imenom i prezimenom ili se sakrio iza tuđeg imena i prezimena, kako god, to se može sakriti od nas ljudi, ali se ne može sakriti od Uzvišenog Gospodara.

Tamo je previše ličnog pristupa, ličnih animoziteta, sujeta koje su više zasnovane na predrasudama, rekla-kazala (subjektivnim). Ljudi u tim svojim komentarima pokazuju šta nose u svojim srcima. Isto tako, ukazuju i na lično stanje, zadovoljstvo ili nezadovoljstvo rukovodstvom Islamske zajednice ili generalno usmjerenjem Islamske zajednice.

Neki krugovi su imali očekivanja da ova zajednica postane njihov plijen ili odskočna daska u njihovom djelovanju. Ne govorim samo o lokalnom nivou, već i o širem prostoru. Pa kada nisu uspjeli da postignu to što su očekivali, onda su, povrijeđeni i sujetni, počeli da bacaju kamenje na muftiju Dudića, Rešada Plojovića, ili bilo koga ko odlučno i stameno nastoji da ovu zajednicu zaštiti od uticaja takve vrste.

Iznenade nas neki komentari, iako rijetki, koji dolaze od ljudi koji su bili sudionici i svjedoci događaja 2007. i 2012. godine, koji su u tom periodu podržavali Zajednicu i razumjeli šta se događa. Tada nisu postojale dvije istine, dvije zajednice, a ni dva koncepta. Jasno je tada rečeno šta je šta. Od strane njih je i kazano ko je ko, za kim je ispravan namaz, a za kim nije. Ali, nažalost, vrijeme i godine učine da pojedini ljudi svjesno ili nesvjesno zaborave.

Ipak, mi ćemo svima njima halaliti. Nećemo se njima ni baviti. Okrenuti smo prema Gospodaru Milostivom i od Njega tražimo pomoć i milost da ovaj proces uspije. Jer, u ovom procesu ne dobija samo Mešihat Islamske zajednice u Srbiji ili rukovodstvo Mešihata, već u ovom procesu najviše dobijaju oni koji su napustili Zajednicu i koji su deset, petnaest ili dvadeset godina potrošili u vaninstitucionalnom djelovanju, u destrukciji.

Došao je dan kada smo širom otvorili vrata povratka. Možete biti pomoćnici, savjetnici, zamjenici ili šefovi službi. Nekada u budućnosti možda će neko biti i predsjednik Mešihata, ali sada ne.

Kroz njihov trenutni postupak mjeri se njihova iskrenost, koliko oni zaista žele da doprinesu lično, „svojom žrtvom“ jedinstvu. Rečeno nam je da oni neće ništa, da će se, ako treba, pojedini od njih u potpunosti povući. Mi smo kazali: Nećemo tako. Nećemo da iko ostane bez ičega. Ali nećemo dozvoliti da bilo ko dobije ono što mu ne pripada.

Ono što je najvažnije, njima se otvara mogućnost da dobiju najviše – da skinu sa svojih pleća teret odgovornosti. Možemo mi danas, posebno oni, pričati, držati hutbe, objavljivati statuse o jedinstvu, ali Allah zna šta je u našim srcima.

Poručujem našoj braći koja su u paralelnoj zajednici, prije svega strukturama koje su oko njih, da ne dozvole da, kao što su bili obmanuti 2007. i 2012. godine, budu žrtva i danas, 2026. godine.

Tada su lične sujete Zilkića i nekih drugih bile razlog da su desetine službenika koji su radili i mogli nastaviti da rade svoj posao, koji nisu razmišljali o velikim pozicijama, završili slijedeći ih tamo negdje vani – aut.

Evo, pružila se šansa da dođete.

Ja se usuđujem kazati da u ovom trenutku ne postoji više od dva čovjeka, a siguran sam samo za jednog, koji mogu biti prepreka vraćanju jedinstva Islamske zajednice.

Tom jednom sam 2007. godine kazao, u jednom našem razgovoru, kojem je svjedočio aktuelni predsjednik Mešihata, muftija dr. Mevlud-ef. Dudić, kada je govorio o tome da rahmetli muftija Muamer-ef. Zukorlić nije više legitiman i da ne može nastavi voditi Zajednicu.

Pitao sam ga: „Dobro, ko je po tebi osoba koja to može biti?“

On je kazao: „Ti možeš biti.“

Kazao sam: „Hvala ti na lijepom mišljenju o meni. Ali dok je Muftija živ, sa svim svojim kvalitetima, ja ne mogu biti neko ko zauzima njegovo mjesto. Mogu biti protukandidat na izborima, ali ne mogu preuzeti njegovo mjesto.“

Rekao sam: „Idemo dalje. Ko je drugi?“

Rekao je: „Ja.“

Takvim ljudima se ne smije dozvoliti da budu prepreka ostvarenju jedinstva.

Također, poruka našoj braći muslihunima jeste da ne smiju dozvoliti tim pojedincima ili tom pojedincu da ovaj proces razvali.

Ukoliko bude prvi ili mu se garantira neko ozbiljno mjesto koje traži, ali ga ne piše – on je za jedinstvo, ukoliko mu se to ne garantuje – onda to nije jedinstvo.

To što ti se trenutno ne daje prilika da budeš predsjednik Mešihata ili muftija sandžački, ili možda nećeš nikada to biti, ne znači da ne možeš biti u nekoj strukturi, na nekoj odgovornoj poziciji u Islamskoj zajednici sa koje možeš doprinositi vjeri i moliti Uzvišenog Allaha da ti ukabuli ono što radiš i oprosti ono što si činio.

Na kraju krajeva, svi ćemo pred Allaha stati. Allah zna iskrenost i onoga što govorimo, i onoga što mislimo, i onoga u šta se kunemo i onoga što ajetima i hadisima potkrepljujemo. Allah, dželle šanuhu, sve zna.

Ja nemam trun sumnje niti trun straha za ono što činimo, jer sam u potpunosti iskren, a to garantiram i za ljude sa kojima nosimo ovaj teret, posebno za predsjednika Mešihata.

Želimo dobro Zajednici, želimo dobro tim ljudima, želimo dobro islamu i muslimanima na ovim prostorima.

Međutim, njihovim povratkom u Islamsku zajednicu ne završava se priča o jedinstvu Islamske zajednice u Srbiji.

Ne zaboravimo, ta paralelna struktura u Sandžaku odbačena je od paralelne strukture kojoj su se priključili 2007. godine u Beogradu. Dakle, oni nemaju nikakvu vrstu legitimiteta u državi. Ali to nas ne zanima u ovom trenutku. Mi prihvatamo da njihov povratak bude prvi korak u vraćanju jedinstva, a da onda zajedno nastavimo djelovati prema svim paralelnim dijelovima koji su se odcijepili od Zajednice, bilo da se radi o strukturama u Beogradu, Preševu, Bujanovcu ili bilo gdje, da ostvarimo istinsko jedinstvo muslimana i Islamske zajednice. Jedino tako možemo djelovati u pravcu doprinosa islamu, muslimanima i općem dobru na ovom prostoru.

Jedinstvena Islamska zajednica, koliko god da je važna i doprinosi muslimanima, ona je važna i državi. Nama u Zajednici ne trebaju revolucionari koji će rješavati svjetske krize, dijeliti svjetsku pravdu, smjenjivati i imenovati lokalne ili državne vlasti i tako dalje. Nama u Zajednici trebaju ljudi koji će je podizati, dostojanstveno predstavljati i ličiti na ovaj naš kraj i narod iz kojeg smo potekli.

Doktore, puno smo poruka poslali tokom naše današnje emisije, ali ovako za kraj, koja bi to bila Vaša poruka ili dova?

Moja dova i poruka jeste da nam Allah, dželle šanuhu, pomogne i podari bereket, da se ovo nastavi kretati pozitivnim pravcem. Bez obzira šta je rečeno nakon onog proglasa, neka to stoji po strani.

Mi želimo da oni dođu, da postanu naša braća u pravom smislu te riječi, da dobiju određene pozicije, radna mjesta, sa kojih će moći doprinositi islamu, muslimanima i državi u kojoj živimo.

Isto tako, želimo ohrabriti naše poduzetnike, ugledne ljude Sandžaka, da nastave svoje djelovanje i budu jedna vrsta podrške i dodatne garancije da će se ono što smo mi napisali doista ispoštovati.

Uvaženi doktore, velika hvala što ste bili gost naše današnje emisije.

Poštovani gledatelji Sandžak televizije i slušatelji Refref radija, došli smo do kraja naše specijalne emisije. Ostanite uz program Sandžak televizije i program Refref radija.

Gost emisije: Zamjenik predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, dr. Rešad-ef. Plojović

Voditelj emisije: Ilhan Suvodolac

Glas islama 369, Intervju,