Vjera, znanje, vlast i zahvalnost

Njegova veličina nije počivala samo u onome što mu je Allah, dželle šanuhu, podario, nego u načinu na koji je te blagodati nosio i razumijevao. Vlast i moć nisu ga udaljile od robovanja, već su, kako Kur’an ističe, bile spojene s pokornošću, pobožnošću i stalnim vraćanjem Allahu. Upravo zato izraz ni'mel-abd predstavlja jednu od ključnih odrednica njegove ličnosti. Prije nego što je bio veliki vladar, Sulejman, alejhis-selam, bio je Allahov rob.

Kur’ansko kazivanje o Sulejmanu, alejhis-selam, spada među ona kazivanja koja na poseban način povezuju vjerovjesništvo, znanje, mudrost, vlast i zahvalnost. U njegovoj ličnosti susreću se blagodat i odgovornost, snaga i poniznost, vlast i robovanje Allahu. Kur’an njegov život ne predstavlja samo kroz izuzetne darove koji su mu bili povjereni nego, prije svega, kroz način na koji ih je razumijevao i odnosio se prema njima. Njegova vlast, znanje i posebne blagodati nisu bili sami sebi svrha, već emanet kojim je bio iskušan i kroz koji se pokazivala njegova zahvalnost Allahu. U tome se ogleda jedna od temeljnih poruka njegovog kazivanja: Čovjekova istinska veličina ne mjeri se onim što mu je dato, nego njegovim odnosom prema Onome Koji mu je te blagodati darovao. Upravo zato Kur’an Sulejmana, alejhis-selam, predstavlja kao vjerovjesnika i vladara, ali istovremeno i kao zahvalnog roba koji, usred obilja darova i izuzetne moći, ostaje svjestan svoje ovisnosti o Allahu.

Sulejman, alejhis-selam, bio je sin Davuda kojem je Allah, dželle šanuhu, podario znanje i mudrost. Kur’an navodi: „I Sulejman naslijedi Davuda.“ (En-Neml, 16)

Govoreći o značenju ovog ajeta, Ibn Kesir pojašnjava da se pod Sulejmanovim, alejhis-selam, nasljeđivanjem Davuda, alejhis-selam, ne podrazumijeva nasljeđivanje materijalnog imetka, već nasljeđivanje u vlasti i poslanstvu. U tom kontekstu navodi: „Dakle, u vlasti i poslanstvu. Ovdje se ne misli na nasljeđivanje imetka. Poslanici ne ostavljaju u naslijeđe imetke, kao što o tome govori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, općenito svojim riječima: – Mi poslanici ne ostavljamo u naslijeđe, a sve što ostavljamo iza sebe je sadaka.“ (Muhammed Nesib er-Rifa'i, Ibn Kesir, Tefsir, skraćeno izdanje, Izabrao najispravnije verzije, 1423. h. / 2002, str. 973)

Ovakvo tumačenje dodatno usmjerava razumijevanje Sulejmanove, alejhis-selam, pozicije: Njegovo „nasljeđivanje“ Davuda, alejhis-selam, vezano je za odgovornost koju je preuzeo u okviru vlasti i poslaničke misije, a ne za materijalnu korist. Time Kur’an istovremeno ukazuje na kontinuitet poslaničke misije i odgovornosti koja je s njom povezana.

Na drugom mjestu Kur’an Sulejmana, alejhis-selam, predstavlja riječima: „A Mi Davudu poklonismo Sulejmana; divan li je on rob bio i mnogo se kajao!“ (Sad, 30)

Ovaj kur’anski opis – ni'mel-abd (divan rob) od posebnog je značaja za razumijevanje njegove ličnosti. Iako je Sulejmanu, alejhis-selam, bila podarena izuzetna vlast i brojne blagodati, Kur’an njegovu veličinu ne određuje prvenstveno kraljevstvom, snagom ili obiljem darova, već njegovim odnosom prema Allahu, dželle šanuhu. Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir navodi: „Obavještava Uzvišeni da je poklonio Sulejmana Davudu, tj. poslanika, kao što kaže Uzvišeni: ”I Sulejman naslijedi Davuda”, tj. u poslanstvu, jer je on imao i druge sinove. Riječi Uzvišenog: ”Divan je on rob bio i mnogo se kajao”, pohvala su Sulejmanu, koji je bio mnogo pokoran i pobožan i puno se kajao Allahu, dželle šanuhu.“ (Muhammed Nesib er-Rifa'i, Ibn Kesir, Tefsir, skraćeno izdanje, Izabrao najispravnije verzije, 1423. h. / 2002, str. 1147)

Ovaj opis otvara važnu dimenziju kur’anskog prikaza Sulejmana, alejhis-selam. Njegova veličina nije počivala samo u onome što mu je Allah, dželle šanuhu, podario, nego u načinu na koji je te blagodati nosio i razumijevao. Vlast i moć nisu ga udaljile od robovanja, već su, kako Kur’an ističe, bile spojene s pokornošću, pobožnošću i stalnim vraćanjem Allahu. Upravo zato izraz ni'mel-abd predstavlja jednu od ključnih odrednica njegove ličnosti. Prije nego što je bio veliki vladar, Sulejman, alejhis-selam, bio je Allahov rob.

U nastavku istog tefsira Ibn Kesir prenosi i predaju Ibn Ebi-Hatima od Mekhula, u kojoj se opisuje razgovor između Davuda, alejhis-selam, i njegovog sina Sulejmana, alejhis-selam. Na pitanje šta je najvrednije, Sulejman, alejhis-selam, odgovara: „Allahov smiraj i vjera (u Njega)“, dok kao najružnije navodi „nevjerstvo nakon vjere“. Na pitanje o najslađem, odgovara: „Allahova milost među Njegovim robovima“, a kao najprijatnije navodi „Allahovo praštanje ljudima i praštanje ljudi jednih drugima“. Nakon ovih odgovora Davud, alejhis-selam, zaključuje: „Ti si vjerovjesnik.“ (Muhammed Nesib er-Rifa'i, Ibn Kesir, Tefsir, skraćeno izdanje, Izabrao najispravnije verzije, 1423. h. / 2002, str. 1147.)

Ova predaja, kako je prenosi Ibn Kesir, dodatno naglašava vrijednosni okvir u kojem se oblikuje Sulejmanova, alejhis-selam, ličnost: Vjera, Allahova milost, oprost i međusobno praštanje predstavljaju vrhovne vrijednosti, dok se čovjekova istinska čast vezuje za njegov odnos prema Allahu i Njegovim stvorenjima.

Sulejman, alejhis-selam, ubraja se među vjerovjesnike kojima je Allah podario posebnu mudrost i znanje. U suri En-Nisa navodi se da je Allah objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je objavio Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, među kojima se izričito spominje i Sulejman, alejhis-selam (En-Nisa, 163). Također, u suri El-En'am, nakon spominjanja Davuda, alejhis-selam, navodi se Sulejman među vjerovjesnicima kojima je Allah podario posebne blagodati (El-En'am, 84). Time Kur’an jasno potvrđuje njegov vjerovjesnički status i ne dopušta da se njegova ličnost posmatra samo kroz prizmu kraljevske vlasti.

Nastavit će se…

Glas islama 371, R: Kur’an, A: Dr. Sumeja Smailagić