Najljepši uzor ljudskog karaktera (2. dio)

Pravednost Vjerovjesnika s.a.v.s.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najpravedniji među ljudima. Njegova pravednost proistekla je iz božanskog odgoja i kur'anskog morala, a njegova čista priroda još od mladosti bila je spremna prihvatiti i provoditi pravdu. A kako i ne bi bio takav kada je upravo on dostavljao Šerijat i primjenjivao njegove propise? Bio je prvi sudija u čije su presude muslimani imali povjerenja i za čijim su se primjerom povodili. Pa ko će biti pravedan ako on ne bude pravedan?!

Pravednost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obuhvatala je i bližnjeg i dalekog, prijatelja i neprijatelja, vjernika i nevjernika. Bila je to pravednost koja je sve mjerila istinom i uspostavljala pravdu, štaviše, čuvala je čak i prava životinja. Njegova pravednost dostizala je takav stepen da je od drugih tražio da od njega uzmu svoje pravo ako bi se pribojavao da im je nanio nepravdu ili ih na bilo koji način povrijedio. To predstavlja jedan od najupečatljivijih primjera pravednosti.

Pod okriljem pravednog poslaničkog metoda prava su vraćena njihovim vlasnicima, a svaki je čovjek znao šta mu pripada i koje su njegove obaveze. Ljudi, muslimani i nemuslimani, osjetili su nepristrasnost sudstva i pravednost presuda, nakon što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio uzvišeni sistem i trajnu praksu kojom se štitila istina i sudilo po pravdi.

Bio je to metod kojim se pružala pomoć obespravljenom, a obuzdavao nepravedni silnik; siromašan se nije bojao da će mu njegovo pravo biti uskraćeno, niti se bogataš mogao nadati da će dobiti ono što mu ne pripada; niti su se zagovornici mogli nadati da će svojim posredovanjem spriječiti izvršenje neke od Allahovih šerijatskih kazni.

Spomenut ćemo primjer Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako na dan Bitke na Bedru poravnava safove svojih ashaba. U ruci je držao strijelu bez perja kojom je poravnavao safove. Prošao je pored Sevvada b. Gazijje, koji je bio isturen iz safa, pa ga je njome blago bocnuo u stomak i rekao: „Poravnaj se, Sevade!“ Sevad reče: „Allahov Poslaniče, zabolio si me, a Allah te je poslao s istinom, pa mi omogući da ti uzvratim istom mjerom!“

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otkrio je svoj stomak i rekao: „Uzvrati mi, Sevade!“

Tada ga je Sevad zagrlio i poljubio u stomak. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: „Šta te je navelo da to učiniš, Sevade?“ On odgovori: „Allahov Poslaniče, stiglo je ovo što vidiš, pa nisam siguran da neću poginuti. Zato sam poželio da moj posljednji susret s tobom bude tako što će moja koža dotaći tvoju kožu.“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je za njega uputio dovu za dobro. (Siretu ibn Hišam, 2/78)

Jedna žena iz plemena Benu Mahzum počinila je krađu, što je veoma zabrinulo Kurejšije. Rekli su: „Ko će se za nju zauzeti kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Ko bi se usudio razgovarati s njim o tome osim Usame b. Zejda, njemu dragog čovjeka?“ Usama je razgovarao s njim, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Zar se zauzimaš da se ne izvrši jedna od Allahovih šerijatskih kazni?“

Zatim je ustao i održao govor, u kojem je, između ostalog, rekao: „One prije vas upropastilo je upravo to što bi, kada bi među njima ukrao neko ugledan, ostavili ga nekažnjenog, a kada bi ukrao neko slab, nad njim bi izvršili propisanu kaznu. Tako mi Allaha, kada bi Fatima, kćerka Muhammedova, ukrala, Muhammed bi joj odsjekao ruku.“ (Lu’lu mel-merdžan, br. 6100)

Strahujući da prilikom presuđivanja nečije pravo ne bude uskraćeno, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: „Vi svoje sporove iznosite preda mnom, a moguće je da neki od vas bude vještiji i uvjerljiviji u iznošenju svojih dokaza od drugoga. Kome, na osnovu njegovih riječi, dosudim nešto što pripada njegovom bratu, time mu, zapravo, dosuđujem komad Vatre, pa neka ga ne uzima.“ (Buhari, br. 2680; Muslim br. 1713)

Praštanje Vjerovjesnika s.a.v.s.

Kako je samo veliko bilo praštanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prema neprijateljima. Svojim praštanjem na najljepši način pokazao je islamski odnos prema drugima i svima stavio do znanja da je islam došao želeći dobro svim ljudima i svojim prijateljima i neprijateljima. Islam nije vjera koja podstiče mržnju prema bilo kome, niti određeni strogi propisi koji postoje u njemu proizlaze iz surovosti, već iz težnje da se pravda uspostavi među svim ljudima.

Na dan Bitke na Uhudu mnogobošci su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nanijeli velike patnje. Ubijen je njegov amidža Hamza, radijallahu anhu, a njegovo tijelo bilo je unakaženo, dok su deseci muslimana poginuli. Tada su neki ashabi prišli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i predložili mu da uputi dovu protiv mnogobožaca, kako bi ih Allah kaznio kaznom od Sebe, kao što su prijašnji mnogobošci bili kažnjavani nakon dova njihovih vjerovjesnika.

Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to je odbio i rekao: „Nisam poslan da proklinjem ljude, već sam poslan kao onaj koji poziva i kao milost.“ (Lu’lu mel-merdžan, br. 1170)

Jedan beduin došao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok mu je ogrtač bio prebačen preko ramena. Beduin je snažno povukao krajeve njegovog ogrtača, toliko da je njegov rub ostavio trag na Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, ramenu. Zatim mu se veoma grubo obratio: „Muhammede, natovari mi ove dvije deve iz Allahovog imetka koji je kod tebe, jer mi nećeš dati ni iz svoga imetka niti iz imetka svoga oca!“

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakratko je zašutio, a zatim rekao: „Imetak pripada Allahu, a ja sam Njegov rob.“ Potom mu reče: „Beduine, hoće li se od tebe uzeti odmazda za ono što si mi učinio?“ „Neće“, odgovori on. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: „A zašto?“ Beduin odgovori: „Zato što ti praštaš i prelaziš preko uvreda i zato što na loše ne uzvraćaš lošim.“ (Sunen en-Nesai, 8/33)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao se, a zatim naredio da mu se na jednu devu natovari ječam, a na drugu hurme.

Jedan od veličanstvenih primjera praštanja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste i njegov odnos prema stanovnicima Meke – mnogobošcima i nevjernicima koji su u brojnim sukobima ubijali njegove ashabe, pomagače i rođake; koji su njega, sallallahu alejhi ve sellem, protjerali iz njegovog rodnog mjesta, Allahovog svetog grada i postojbine njegovih predaka; koji su muhadžire izlagali različitim vrstama mučenja i mnoge od njih ubili; koji su više puta kovali zavjeru da ubiju i njega, sallallahu alejhi ve sellem, i koji su njemu i njegovim pomagačima nanosili najrazličitije nepravde.

Svima njima Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je kao pobjednik i osvajač. Njihovi životi zavisili su samo od jedne njegove riječi. Pa ipak, pogledao ih je pogledom ispunjenim oprostom i milošću i rekao: „Idite, slobodni ste!“

Nastavit će se…

Glas islama 371, R: AHLAK, A: Edin Redžepović