HomeSpecijalne rubrikeObjedinjavanje Islamske zajedniceGovor Reisul-uleme na svečanom dijelu 9. Jula 2007. Objedinjavanje Islamske zajednice 1029 Oni koji se ne uhvate za Allahovo uže, rizikuju da umru kao nemuslimani Adresa Islamske zajednice u Srbiji je Novi Pazar. Oni koji ne budu ili neće da znaju da je to adresa Islamske zajednice u Srbiji, to čine na vlastiti rizik i na svoju vlastitu odgovornost. A Allah dž.š. kaže u Kur'anu: «I nemojte drugačije umrijeti nego kao muslimani.» A znate koji je uvjet da biste živjeli i umrli kao muslimani? «Uhvatite se za Allahovo uže…!» Uvjet svih uvjeta našeg opstanka ovdje u Evropi jeste da budemo zajedno – poručio je reisu-l-ulema Mustafa-ef. Cerić muslimanima na Objediniteljskom Saboru Es-selamu alejkum, Novi Pazare, Sandžaku, Srbijo! Selam alejk, muslimani i muslimanke iz Srbije. Nosim vam puno toplih selama iz Sarajeva. Nešto razmišljam dok je Muamer-efendija govorio, a juče smo bili kod predsjednika Srbije gospodina Borisa Tadića. U jednom trenutku sam mu rekao: «Da znate, Predsjedniče, nije ni meni lahko sa ovakvim Muftijom, jer ne mogu da ga stignem – on ode naprijed.» I kad god doðe u Sarajevo, umjesto da odemo na kahvu i razgovaramo o nekim običnim stvarima, o sportu, on meni priča o nekim novim projektima. A ponekad se dogodi da nije ni ispričao nego samo kaže: «Doði da vidiš.» Ovaj današnji dan zaista jeste o jednom čovjeku i jednom narodu, i o jednom našem uzdizanju nakon dugog vremena. Muamer Zukorlić jeste čovjek o kojem će pričati, i o kojem će se pisati i kojeg će povijest zapisati. Ali i vi ste sa njim tu. Ovaj današnji dan on je dugo čekao i nas je u Sarajevu dugo uvjeravao da će ovo biti ovako kako je danas, a mi mu nismo baš tako sve vjerovali. On se jako mnogo oznojio da to objasni. I zadnji put kada je trebalo da se donese odluka da ga podržimo, ispričao sam mu jednu bosansku priču. Kažu, nekakav se ženio, a cura ga nije htjela. Pa on, da bi ga, ko biva, cura poželjela, obećao joj sedamdeset kila zlata. I sad cura se, naravno, polakomila, drago joj da mehr takav dobije. Pošla ona za njim i sutradan ona čeka – a on šuti, ne pokazuje tih sedamdeset kila zlata. Proðe dan, dva, tri… Pita ona njega: «Dobro, sjećaš li se ti onoga što reče?» Kaže: «Ma zaboravio sam nešto, hodi ovamo u magazu da ti pokažem!» Ode on u magazu, stane na vagu i kaže: «Izmjeri me! Sedamdeset kila!» Velim ja Muftiji da neće to biti tih sedamdeset kila zlata. E, Muftija nije takav, on ima šta da pokaže i sve što je rekao tako je i bilo. Čak i više od toga nego što je mogao nama objasniti. Muftija, čestitam ti! Ponosan sam na tebe i drago mi je što si ovo uspio! Kažu bez čovjeka ništa u ljudskoj povijesti ne može nastati. U povijesti ništa ne može ni trajno biti bez institucije. Stoga je ovo danas spoj toga. Što se kaže, moraju biti ljudi koji donesu odluku da nešto naprave, ali ako to ne uheftaju i ne stave u instituciju, to ne može da traje. Islamska zajednica na Balkanu je institucija jedinstvena u cijelome svijetu. Ovdje su nama neobični neki privatni islami, kao pojedinačna tumačenja islama, mi nismo navikli na to. Mi smo navikli da imamo instituciju, da imamo simbole. Ponekad nam nisu bili dovoljno jasni, tako izraženi, skrivali smo ih, bojali smo se pokazati ih. Ovo je vrijeme naše slobode i ovo je vrijeme našeg uzdizanja, zajedno sa Skopljem, Sarajevom, Prištinom, Novim Pazarom i, naravno, Beogradom u kojem će biti veliki islamski kulturni centar, kao što reče Muftija, ako Bog da. Zašto to treba da kažemo. Zato što Evropa treba da zna – iako se pravi da ne zna. Iako Evropa nas doživljava da smo mi negdje tamo u nekoj močvari i neki svijet koji ne može nikako da se prilagodi onome što oni zovu evropske vrijednosti. Nažalost, Evropa nije kao Amerika. Amerika nas doživljava kao dio svijeta, kao dio globalnog svijeta. Želi da stanemo na noge i da sudjelujemo u tom velikom globalnom svijetu i kao muslimani. Evropa nas, nažalost, još uvijek neće da razumije. Još uvijek ima poteškoća da se oslobodi svojih predrasuda koje je uništavaju. Ali i Evropa će morati, htjela ne htjela, priznati, prihvatiti nas onakve kakvi smo, a mi smo ponosni što smo muslimani, i ponosni smo na svoj moral, i ponosni smo na ono što jesmo – muslimani. Jer ništa manje mi nemamo pravo u Evropi, kao i svi drugi Evropljani, da izaberemo sebi svoju vjeru i da budemo zahvalni svojim pradjedovima što su baš za nas izabrali vjeru islam, jer Bog dž.š. nije poslao nijednog poslanika Evropljanima, niti je jednu svetu knjigu poslao u Evropu. Ne znam zašto, možda zato što su Evropljani tako dobri pa im ne trebaju Božiji poslanici ili su tako loši pa im ne mogu ni Božiji poslanici pomoći – ja to ne znam. Nešto od to dvoje jeste. Ali svi Božiji poslanici i sve Božije knjige su nastale na istoku, na isti način kao što Sunce izlazi sa istoka. To ne može niko promijeniti. Neki bi vjerovatno i voljeli da promijene, ali ne mogu. I jutros je izašlo Sunce sa istoka, da znate. I zato, sve Božije objave i Božiji poslanici su nama došli na zapad, ovamo u Evropu, gdje mi živimo, ovdje gdje Sunce zalazi. Naši su djedovi primali judaizam, kršćanstvo ili islam, a sada ima i onih koji primaju hinduizam, budizam itd. Mi smo tu, Evropljani, ravnoparavni, i niko nema pravo prisvajati bilo koju vjeru, ili nema niko pravo oduzimati nekome pravo da bude pripadnik vjere na temelju zemlje, na temelju evropskog kontinenta. Mi smo svi primili vjeru sa istoka i mi smo ovdje kopije originala koji je tamo negdje. Zato se mi ponekad svaðamo čija je kopija original, ali mi vrlo dobro znamo šta je original, a šta je kopija. Stoga, draga braćo i sestre, niko nam nema pravo osporiti što smo muslimani i ništa mi nismo ni mlaði od njih, niti oni imaju više prava od nas, nego smo ovdje ravnopravni jer je Bog jedan stvorio nas sviju i ova zemlja je Božija. Nikome ne pripada. Jeste li vidjeli ikoga, ijednog kralja, ijednog moćnika da je sa sobom ponio zemlju. Nije! Nego je on ostao u toj zemlji i kosti mu istruhle, kao što ćemo i mi isto tako. Prema tome, ovo je Božiji dar, ovaj zrak, i ova zemlja, i ovo što mi radimo i što činimo. Stoga, nemojte imati nikakvog ni straha ni kompleksa od toga što ste muslimani. Naprotiv, Evropa treba da bude ponosna i radosna što ima muslimane jer će joj pomoći u njenom duhovnom oporavku na način i na poziv kao što Papa ovih dana zove po Evropi da se vrati Bogu Uzvišenom, jer je Evropa to zaboravila, ili se ponaša da živi kao da Boga nema. Ima Boga i imat će ga – Evropo probudi se! Islam je došao u Evropu na dvoja vrata: u 8. stoljeću na Iberijski poluotok i u 14. na Balkanski poluotok. Osam stoljeća islam je proizveo jednu od najunikatnijih kultura tolerancije u Španiji. Nažalost, ta kultura tolerancije, koju su muslimani proizveli u Španiji zajedno sa Jevrejima i kršćanima, nije mogla preživjeti evropsku povijest, već su 1492. godine kralj Ferdinand i Izabela prognali su muslimane i Jevreje zauvijek sa Iberijskog poluotoka. Jevreji su tada (1492.) došli u Sarajevo, u Bosnu, primili su ih muslimani sa njihovom Hagadom, koja je danas simbol bosansko-jevrejske povijesti. Mi muslimani na Balkanskom poluotoku primili smo islam u 14. stoljeću i evo do danas-danile mi smo muslimani na tom poluotoku. Za nas je danas veliko pitanje kako ćemo dalje i kako ćemo u toj Evropi preživjeti, odnosno kako ćemo se dalje nositi sa svim izazovima koji su pred nama. Jedan od načina da to uradimo, zajedno sa svim muslimanima na evropskom kontinentu, a posebno na Balkanu, jeste da budemo organizirani i da budemo zajedno. Zato je ovo danas povijesni dan, ne samo za Novi Pazar, ne samo za Sandžak, Vojvodinu i Preševsku dolinu, već ovo je i značajan kamen temeljac za očuvanje i kontinuitet islama na Balkanu i Evropi. Jer jedino ovako možemo opstati, kad smo organizirani. Zato, adresa Islamske zajednice u Srbiji je Novi Pazar. Oni koji ne budu ili neće da znaju da je to adresa, adresa Islamske zajednice u Srbiji, to čine na vlastiti rizik i na svoju vlastitu odgovornost. A Allah dž.š. kaže u Kur'anu: «I nemojte drugačije umrijeti nego kao muslimani.» A znate koji je uvjet da biste živjeli i umrli kao muslimani? «Uhvatite se za Allahovo uže…!» A to znači oni koji se ne uhvate za ovo uže, rizikuju da umru kao nemuslimani, ali to je njihov izbor i njihova sloboda. Zato, treba da znamo da uvjet svih uvjeta našeg opstanka ovdje u Evropi jeste da budemo zajedno i da razvijamo meðusobnu solidarnost. Oni koji to ne razumiju iz svojih ličnih sujeta i malih, sitnih, balkanskih potreba da nešto dokazuju, rizikuju kao što su rizikovali muslimani u Španiji kad su se podijelili i tako su nestali. Mi ne smijemo nestati! A nećemo nestati ako budemo zajedno. Ako ne budemo zajedno, pojest će nas vukovi. Zato, zajedno i samo zajedno! Posebno sam sretan što su danas sa nama ovdje muslimani iz Novoga Sada, iz Vojvodine. Pomozite ih, odnosno pomozimo ih da dignu glavu i da budu ponosni, da se izdignu iznad siromaštva i bijede i da im pomognemo da žive na ovome svijetu u radosti islama, ali i da mi sa njima osjetimo radost kada ih pomognemo. Stoga, čestitam vam današnji roðendan. Ovo je Rebiu-l-evvel, mjesec u kojem je Muhamed a.s. roðen. Nisam pitao Muamera Zukorlića je li to on namjerno tako povezao ili se to onako slučajno dogodilo. Ali znajući njega, kod njega nema ništa slučajno, sve je nešto izračunato. Tako da pretpostavljam da je i ovo. Želim da kažem i nešto našto sam ovdje ponosan, iako možda ne bi bilo dobro. Možda će se nekima povrijediti sujeta, ali dobro… Ako je mjeriti po onome što sad vidimo i kakva je bila Islamska zajednica u Novom Pazaru, vi ste ovdje napravili najveći pomak od svih drugih na Balkanu, kad se mjeri kako je bilo i kako je sada. Imati Univerzitet sa nekoliko hiljada studenata i, koliko ja vidim, i to ću u Sarajevu prenijeti, migracija je nekada išla od Pazara prema Sarajevu. Čini mi se da će sada biti obratno – sad će iz Sarajeva prema Novom Pazaru. Pa i to je nešto, i to je nešto. Ali i onim Sandžaklijama, Novopazarcima koji su u Sarajevu želim da doðu i da vide ovo malo čudo koje se dogaða u Novom Pazaru. A za to je naravno najviše zaslužan Muamer Zukorlić i svi njegovi suradnici koji mu pomažu, njegovi imami, i moji imami, ponosni sandžački imami sa svim onim što oni jesu. Kada sam došao susreo sam se sa imamima i pitao sam ih gdje su studirali, kakav ilm nose? I kad sam saznao, malo sam se i prepao, znate. Ima puno konkurenata, sve su to magistri, doktori, i to Libanon, Jordan, Kairo, Al-Azhar… Ja sam siguran da će oni napraviti ovdje svoj mali novopazarski al-azhar. Sulejman Mašović, koji je živio u Zagrebu dugo vremena, pošto sam ja tamo bio imam pa znam, da smo se uvijek šalili i stalno govorili o tome kada ćemo se vratiti u Novi Pazar, imao je običaj da kaže: «Ne, to je Nju Jork.» Pošto je Novi Pazar – Nju Jork Balkana. E pa neka je sretno, Nju Jorku Balkana, sve ovo i budite mi sretni i veseli.
