HomeGlas islamaPitanja i odgovoriKašnjenje sa klanjem kurbana 9. Jula 2007. Pitanja i odgovori 1358 PITANJE: Kako da postupi osoba koja je kupila kurban, ali ga nije uspjela zaklati u propisanom vremenu, ili je imala namjeru da ga kupi, a to zbog obaveza nije uspjela učiniti? ODGOVOR: Svaki ibadet u islamu ima svoje propisano vrijeme u kojem se treba izvršiti, tako da vršenje ibadeta prije ili poslije njegovog propisanog vremena dovodi u pitanje ispravnost tog ibadeta. Što se tiče vremena klanja kurbana, ono po mišljenju uleme hanefijskog mezheba počinje odmah po obavljenom bajram namazu (klanje kurbana prije namaza nije ispravno) i traje do pred kraj ikindijskog vremena (do pred zalazak sunca) treći dan Bajrama, s tim što je najbolje da kurban bude zaklan odmah nakon bajramskog namaza, prvog dana Bajrama. Klanje kurbana noću u danima Bajrama je pokuðeno i treba ga izbjegavati. Može se dogoditi da osoba koja je dužna zaklati kurban i koja je kupila životinju koju želi zaklati u tu svrhu, taj čin, zbog zauzetosti, ne uspije praktično izvršiti u propisanom vremenu, pa se postavlja pitanje kako da postupi? Ako je životinja zaista kupljena sa nijetom da bude kurban, da bude zaklana u ime Allaha dž.š., da bi se iskazala pokornost i poslušnost na taj način, ona se ne može iskoristiti u bilo koju drugu svrhu osim u tu, što znači da se životinja ne može prodati pa da osoba taj novac koristi za svoje potrebe. Ono što se nudi kao moguće rješenje jeste da se vrijednost tog hajvana u novcu podijeli u dobrotvorne svrhe, a hajvan se u tom slučaju može zadržati, ili se može prodati, pa dobijeni novac podijeliti kako smo prethodno rekli, ne ostavljajući novac za sebe. U oba ova predložena rješenja novac je taj koji zamjenjuje životinju, pa umjesto da čovjek dijeli meso, on dijeli novac, tako da se otprilike zadovoljava djelimično ono što se postiže kurbanom, naravno ne u cjelosti, jer klanje kurbana ima svoje specifičnosti koje ne mogu biti nadoknaðene, osim njegovim izvršavajem u propisanom vremenu. Zabrana korištenja kupljenog hajvana za svoje potrebe, ako nije zaklan, odnosi se i na zabranu iskorištavanja bilo čega od kurbana, kao npr. kurbanske kože i slično. Resulullah a.s. u tom smislu kaže: "Ko proda kožu svog kurbana nema nagrade za kurban." Prema tome, ljudi trebaju biti oprezni u ovim stvarima i trebaju voditi računa da upotpune dobro djelo koje čine, kako bi dobili nagradu u potpunosti, ili kako ne bi pokvarili ono što su učinili nečim što je sitno, npr. prodajom kurbanske kože i zadržavanjem novca za sebe i svoje potrebe. Naravno da se kurbanska koža može zadržati i za svoje potrebe, ali se u tom slučaju njena vrijednost mora podijeliti ili uplatiti na adresu fonda za školovanje učenika Medrese, što je najbolje rješenje. Postoje pojedinci u džematima koji bi željeli samostalno, odvojeno od svoje centrale, organizovati akcije sakupljanja kurbanskih koža da bi ih prodali, a novac ostavili za podmirivanje svojih potreba i slično, kao što bi željeli postupiti i sa svim drugim akcijama koje se organizuju od strane Islamske zajednice. Toga je bilo, a vjerovatno će i biti sve dok muslimani ne budu svjesni da se radi o čisto vjerskom propisu čije izvršavanje je propisao Uzvišeni Zakonodavac, a koje se ne može mijenjati i prilagoðavati prohtjevima neukih pojedinaca. Osoba koja je obavezna zaklati kurban, to bude htjela izvršiti, ali zbog zauzetosti ne uspije u propisanom vremenu učiniti, dužna je po isteku propisanog vremena izdvojiti novčanu vrijednost kurbana i podijeliti ga u dobrotvorne svrhe, s tim što ovo dijeljenje ima status sadake, to jest nema vrijednost pravog kurbana.
