Nošenje nikaba u našim prilikama

Kakav je stav islamske uleme po pitanju nošenja nikaba (prekrivač lica) za ženu u našim prilikama?

ODGOVOR: Uzvišeni Allah je propisao granice u odijevanju muslimana i muslimanke, odredio u kojoj mjeri može biti otkriveno tijelo muškarca ili žene i tih odredbi su se dužni pridržavati svi razumni pripadnici islama.
Kada je riječ o odijevanju muslimanke, ona mora pokriti cijelo svoje tijelo osim onog što Kur'an izuzima: “illa ma zahere minha”, onog što je ionako vanjsko, što je spoljašnje te se njegovo pokrivanje ne traži. A kada islamska ulema govori o tom što je vanjsko i spoljašnje, to jest što se može vidjeti od tijela muslimanke, većina smatra da su to lice i šake. Imajući u vidu ovakvo tumačenje ovog ajeta, logičan je i zaključak ovog dijela islamskih pravnika, to jest oni nikab (prekrivanje lica) ne smatraju obavezom, već ostaje u domenu dozvoljenog ukoliko situacija i okolnosti to nameću.
Postoji dio islamskih pravnika koji nikab smatraju strogom obavezom bez obzira na situaciju i okolnosti u kojima se čovjek nalazi, stoga njihovi sljedbenici obavezuju svoje supruge da nose nikab, vrlo često mimo njihove volje ili volje najbliže rodbine, čime nerijetko izazivaju konflikte u porodici te prezir i osudu javnosti.
Za ovaj stav navode se brojni argumenti, od različitih predaja, preko mišljenja različitih fakiha (učenjaka) starijeg i novijeg doba i sl. Meðutim, sve su to dokazi koji po mišljenju brojnih učenjaka nisu dovoljni da se na osnovu njih nešto smatra farzom, to jest obavezom koja se mora izvršiti, već ono najviše što se može prihvatiti i zaključiti jeste dozvola ili mogućnost onima koji žele, pod uslovom da se time ne remete neke druge već važeće odredbe i zakonske norme. Tražiti nošenje nikaba u vremenu i situaciji u kojoj živimo, kada je procenat nepropisno odjevenih muslimanki mnogo veći od propisno odjevenih, kada je vjerska svijest kod ljudi na nezavidnom nivou, kada se javno omalovažavaju vjerski principi, kada nisu stvorene druge osnove i prilike za to, jeste u najmanju ruku čudna stvar, a čudnija je u toj mjeri jer uglavnom dolazi od ljudi koji ni po kom osnovu ne spadaju u red onih kojima su propisi vjere islama poznati u toj mjeri da ih imaju pravo tumačiti.
Većina islamskih pravnika koja nikab ne smatra obaveznim ima svoju potvrdu u riječima Uzvišenog Allaha te hadisima Poslanika a.s., a takoðe i brojnim drugim mišljenjima istaknutih ličnosti kroz povijest islama.
Stoga, svako onaj koji kaže da je nikab obaveza, za to nema jasnu potvrdu u Kur'anu, a takoðe to nije jedinstven stav većine uleme, što znači da obmanjuje one kojima se obraća. Nikab je, prema tome, dio odjeće muslimanke koji će ona koristiti ukoliko uvidi da je to način da se sačuva od grijeha i ukoliko to neće smetati obavljanju njene obaveza, a ukoliko ne vidi potrebu za njim, onda nema nikakve odgovornosti niti grijeha za njegovo nenošenje. (A Allah dž.š. najbolje zna)