HomeGlas islamaPitanja i odgovoriOglašavanje ezana sa kasete 9. Jula 2007. Pitanja i odgovori 1780 Da li je oglašavanje početka namaskog vremena učenjem ezana sa kasete, CD-a ili gramofonske ploče jednako kao učenje uživo? ODGOVOR: Oglašavanje namaza učenjem ezana datira još iz perioda Poslanika a.s. i tako su postupale sve generacije muslimana nakon smrti Poslanika a.s. Meðutim, napredovanjem nauke i patentiranjem raznih ureðaja, u ovom slučaju radia i gramofona, u našim krajevima se pojavila praksa učenja ezana sa kasete ili CD-a, koji je snimljen ranije, a kojeg izvodi osoba sa lijepim glasom, pravdajući to brojnim razlozima, a najčešće time što se ne može u svakoj džamiji naći mujezin sa lijepim glasom koji bi za svaki namaz uživo učio ezan. Meðutim, ovdje se ide u pogrešnom smjeru, a to je zamjena čovjeka ureðajem, odnosno mašinom, što je možda u nekim drugim prilikama i oblastima prihvatljivo, ali ovdje ne može biti, jer ezan nema samo karakter formalnog oglašavanja početka namaskog vremena, već ima i ibadetski smisao, te se stoga i uslovljavaju odreðeni uvjeti koji moraju biti ispunjeni kada je u pitanju sam ezan i osoba koja ga uči. Za ispravnost ezana se uvjetuje da bude proučen kada nastupi vrijeme odreðenog namaza, da bude na arapskom jeziku, da ga čuje dio džemata i onaj ko ga uči, da se vodi računa o redosljedu izgovaranja teksta ezana, da ga prouči jedna osoba od početka do kraja, da ga uči osoba koja je musliman-vjernik, pametna i u stanju da razlikuje korisno od štetnog, dobro od zla. Ovo su uslovi oko kojih se slaže većina uleme, meðutim, pored ovih postoje i drugi koje nalazimo kod jednih, a ne nalazimo kod drugih. Na primjer, dio uleme uslovljava da mujezin, pored toga što mora biti pametan, mora biti punoljetna i pravedna osoba, zatim da se ezan uči sa nijetom, tj. namjerom. Svi prethodno pobrojani uvjeti ukazuju koja je i kolika važnost ezana i mujezina, tako da je suvišno uporeðivati ezan uživo i ezan sa kasete, jer svakome je jasno kolika je razlika izmeðu ovo dvoje. Čovjek je razumno biće, a kasetofon ili gramofon nije; čovjek uči ezan sa željom zadobijanja Allahovog zadovoljstva, a kasetofon ne zna šta je to; učenje ezana sa kasete može biti poremećeno nestankom električne energije ili dotrajalošću kasete ili gramofonske ploče, tako da se može desiti da usred ezana isti bude prekinut ili dio preskočen, te ko zna još koliko možemo nabrojati razloga koji ne dozvoljavaju da se čovjek zamijeni mašinom u izvršavanju ibadeta. Činjenica je da nekada sa džamija možemo čuti glas osobe koja uči ezan, a kojoj ne dolikuje da to čini, jer njene glasovne mogućnosti su takve da ona nije u stanju na valjan način proučiti ezan. Meðutim, to nije dovoljan razlog da čovjeka zamijeni radio ureðaj, već nam to ukazuje da nije svako podoban biti mujezin, već on mora biti odabran, jer njemu pripada posebna nagrada od Uzvišenog Allaha. Prenosi se da je Poslanik a.s., od dvadeset osoba koje su pokazale svoje glasovne mogućnosti u izvoðenju ezana, odabrao jednog kojeg je zadužio da uči ezan. Takoðe se kaže da će mujezinu biti oprošteno onoliko koliko dopire njegov glas i da će za njega svjedočiti sve što se nalazi na tom prostoru (od Ebu Hurejre ga prenose petorica osim Tirmizija). Glas mujezina mora biti takav da zagolica srca onih koji ga slušaju, da mu se odazovu, to jest doðu u džamiju da obave namaz, a ne takav da ljude tjera od džamije, da se podsmijevaju i izruguju na njegov račun. Ovo je ujedno poruka svima koji imaju uticaja u svojim džematima i mogućnosti da dosadašnju praksu učenja ezana sa kasete prekinu i napokon ezan prouče onako kako mu i dolikuje, a ujedno kako je ispravno. Danas ima mnogo više mogućnosti da se to učini nego što je bio slučaj prije 15 ili 20 godina, jer u svakom našem džematu ima po nekoliko učenika ili svršenika medrese koji svojim lijepim glasovima mogu uljepšati ezan. Naravno, u ovom slučaju dozvoljeno je koristiti pojačala kako se mujezin ne bi peo za svaki ezan na munaru, mada ni ovu preksu (učenje ezana uživo sa munare) ne treba u potpunosti ukinuti, jer su je generacije prije nas redovno praktikovale.