HomeGlas islamaHutbeTevba 24. Augusta 2007. Hutbe 1916 Bismillahi-r-rahmani-r-rahim Neka je najpotpunija zahvala Uzvišenom Gospodaru Allahu dž.š. na svim blagodatima koje nam podari. Neka je najljepši salevat i selam na najodabranijeg Božijeg roba, Muhammeda s.a.w.s. njegovu časnu porodicu, drugove, poslanike prije njega, i na sve pravovjerne koji ga budu slijedili do Sudnjeg Dana! Amin! Poštovana braćo, uvaženi vjernici! Riječi Uzvišenog Gospodara: وَخُلِقَ الإِنْسَانُ ضَعِيفًا „Čovjek je stvoren kao nejako biće.” (En-Nisa, 28) – kao i hadis Njegovog Vjerovjesnika: كُلُّ بَنِي آدَمَ خَطَّاءٌ و خَيْرُ الْخَطَّائِينَ التَّوَّابُون „Svi su potomci Ademovi griješnici, a najbolji griješnici su oni koji se najviše kaju“, – jasno nas upućuju na jednu osobenost svakog čovjeka, a to je pogrešivost. Meðutim, razlika izmeðu pokornih i nepokornih, izmeðu vjernika i nevjernika postoji, i ona se ogleda u dvijema stvarima: – Vjernik griješi veoma rijetko, i uglavnom, nesvjesno, a nevjernik često i svjesno. – Vjernik ulaže sve napore, i bori se koliko može da izvrši Božije naredbe, i da se kloni Božijih zabrana, i pri tom mu se desi da se kad-kad oklizne, da posrne, a kafir, nepokorni Božiji rob, se ni malo ne susteže od grijeha, niti ga grize savjest zbog njih. Upravo zbog prirode pogrešivosti, u kojoj je Uzvišeni stvorio čovjeka, On mu je, takoðer, odredio i čistilišta, na kojima se može očistiti od svakog vida prljavštine kojom se može uprljati u toku svog života i djelovanja na ovom svijetu. Jedno od najboljih čistilišta, svakako, predstavlja tewba, čija su vrata otvorena za sve Božije robove tokom 24 časa, i ne zatvaraju sve dok duša ne doðe do grkljana ili dok Sunce ne izaðe sa zapada. Tewba, koju Uzvišeni nareðuje svim svojim robovima, kad kaže: لَى اللهِ جَمِيعًا أَيُّهَا الْمُؤْمِنُونَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (Nur, 30) إِنَّ اللهَ يُحِبُّ التَّوَّابِينَ وَيُحِبُّ الْمُتَطَهِّرِينَ „Allah doista voli one koji se puno kaju, i voli one koji se puno čiste.“ (Bekare, 222) وَمَن لَّمْ يَتُبْ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الظَّالِمُونَ „A oni koji se ne pokaju, sami sebi nepravdu čine.“ (Hudžurat, 11) Tewba koju je Vjerovjesnik, s.a.w.s., činio i naredio da je činimo, rekavši: قَالَ رَسُولُ اللّهِ صلى الله عليه وسلم: "يَا أَيّهَا النّاسُ تُوبُوا إِلَىَ اللّهِ. فَإِنّي أَتُوبُ، فِي الْيَوْمِ، إِلَيْهِ مِائَةَ مَرّةٍ". „O ljudi, molite se vašem Gospodaru za oprost, i činite Mu tewbu, jer ja Ga molim za oprost i činim Mu tewbu po stotinu puta dnevno.“ (Muslim, Ahmed i Taberani) „Onaj koji se pokaje od grijeha je poput onoga što ga nije ni činio.“ قَالَ النّبِيّ صلى الله عليه وسلم: "إِنّ اللّهَ عَزّ وَجَلّ يَبْسُطُ يَدَهُ بِاللّيْلِ، لِيَتُوبَ مُسِيءُ النّهَارِ. وَيَبْسُطُ يَدَهُ بِالنّهَارِ، لِيَتُوبَ مُسِيءُ اللّيْلِ. حَتّىَ تَطْلُعَ الشّمْسُ مِنْ مَغْرِبِهَا". „Allah pruža Svoju ruku noću da se pokaju oni koji su griješili danju, a pruža je danju da bi se pokajali oni što su griješili noću.“ (Muslim) Subhanallah, braćo, koji je taj ko bi trebao pružiti svoje ruke? Allah dž.š. koji je vrhovni Gospodar svega što postoji, i koji je apsolutno neovisan o bilo kime, a sve je drugo ovisno o Njemu, ili smo mi ti koji bismo trebali pružiti ruke i moliti, i nikako ih ne spustiti. Mi koji iz trena u tren neprestano uživamo nebrojene Božje blagodati, ali pored toga i neprestano iz dana u dan griješimo, i to upravo preko tih blagodati koje nam je Uzvišeni podario. Jer čovjek ne može ama baš ni jedan grijeh počiniti osim preko blagodati koju mu je Svemogući Gospodar dao kao dar i hediju od Njega. I upravo se kroz taj detalj najbolje može shvatiti ta ljudska nemarnost,neodgovornost i pokvarenost. Kada darove i hedije tog Vrhovnog Darovaoca koristi upravo na način kako je to On zabranio. Meðutim, i pored tolikog našeg nedoličnog i ružnog ponašanja, naš Gospodar, Allah s.w.t. nas ne odbacuje, ne zatvara nam Svoja vrata, već nam ih, naprotiv, širom otvara i poziva, ima li nas da uðemo, da Mu se vratimo, da naš odnos sa Njime popravimo, rad našeg dobra, jer Njemu ničiji grijesi ne škode, niti Mu čiji ibadeti koriste. Tako Vjerovjesnik s.a.w.s. kaže: قَالَ رَسُولَ اللّهِ صلى الله عليه وسلم: "يَنْزِلُ رَبّنَا تَبَارَكَ وَتَعَالَىَ كُلّ لَيْلَةٍ إِلَىَ السّمَاءِ الدّنْيَا حِينَ يَبْقَىَ ثُلُثُ اللّيْلِ الاَخِرُ، فَيَقُولُ: مَنْ يَدْعُونِي فَأَسْتَجِيبَ لَهُ وَمَنْ يَسْأَلُنِي فَأُعْطِيَهُ وَمَنْ يَسْتَغْفِرُنِي فَأَغْفِرُ لَهُ". „Allah dž.š. se u posljednjoj trećini svake noći spušta na zemaljsko nebo, i pita: Ima li nekog da Me moli, pa da mu uslišam, ima li nekog da Mi nešto traži, pa da mu to dam; ima li nekog da Me moli za oprost, pa da mu oprostim“, a u jednom rivajetu stoji dodatak: „i to svake noći“. (Muslim) Znači, ma koliko mi spavali u tom vaktu, ma koliko miliona ljudi griješili u tom vaktu, Allah neće prestati da nas doziva svake noći spomenutim riječima. I ne samo to, već se Allah dž.š. toliko raduje tewbi-pokajanju, tog svog odbjeglog roba, tom njegovom povratku, makar i nakon puno godina provedenih u nepokornosti i griješenju. Vjerovjesnik, s.a.w.s., nam to opisuje, pa kaže: „Doista se Allah dž.š. više raduje tewbi svog roba, nego čovjek koji krene sa kamilom na put, i kada duboko zaðe u pustinju sjedne se odmoriti u nekom hladu, prilikom čega malo prispe. Kada se probudi vidi da mu je kamila sa svom hranom i vodom koja je bila na njoj, nestala, ustane tragati za njom sve dok ga glad i žeð nisu iscrpile, a onda je sam sebi rekao: „vratiću se na ono mjesto gdje sam izgubio kamilu, i tamo ću čekati da mi smrt nasptupi. Vratio se tamo, iskopao sebi mezar, i legao u njega, iščekujući svoju smrt. Pri tome je ponovo zaspao, a kada je otvorio oči video je svoju kamilu nad njime. Dohvatio je za oglav pa rekao: „Gospodaru, Ti si moj rob, ja sam Tvoj Gospodar! Od prevelike sreće je pogriješio“ (Muttefekun alejh) A Allah dž.š. se mnogo više raduje tewbi svog dugo godina nepokornog roba, nego što se je ovaj čovjek obradovao povratku svoje kamile. Meðutim, braćo, tewba ima svoje uvjete da bi bila prihvaćena. Ti uvjeti su: Prekidanje sa činom grijeha Žaljenje i kajanje zbog počinjenih grijeha Čvrsta odluka da se više nikada neće vratiti grijesima Ovo su uvjeti za grijeh koji je učinjen prema Rabbu, Gospodaru. A kada je u pitanju grijeh prema ljudima postoji još jedan uvjet uz ova tri, a to je: Da se postigne halaluk te osobe Na kraju bih vam želio spomenuti slučaj Sufjana Es-sewrija, jednog od prvaka tabi'ina, koji kaže: „Sjeo sam jednog dana nabrajati moje grijehe, govoreći sebi: „O Sufjane, sutra ćeš sresti svog Gospodara, i On će te pitati za jedan po jedan tvoj grijeh“, pa sam onda sebi rekao: „O Sufjane, ovo je ono čega si se sjetio, a šta je sa onima što si ih zaboravio, a Allah je zapisao. O Sufjane, pokaj se prije nego li se sretneš sa svojim Gospodarom, pa sam sjeo prisjećati svega što sam činio godinu po godinu…“kaže „a kada sam završio, ustao sam lahak i zadovoljan.“ Draga braćo, ovako su postupale prve pokorne generacije, pa su postigle sve ono što su postigli. Ako želimo postići iste rezultate, onda se moramo ugledati na njih po svemu pa i u tewbi. Pa sjesti kao što je sjeo Sufjan r.a. i učiniti tewbu od svih svojih grijeha i tajnih i javnih, namjernih i nenamjernih, onih kojih se sjećamo i onih kojih se ne sjećamo. Posebna su nam prilika za to ovi mubarek dani, u kojima se traži povećani ibadet od vjernika, pa i sama noć Lejle-i-Bera, petnaesta noć Šabana, koja nastupa u ponedeljak veče, a za koju Vjerovjesnik s.a.w.s. kaže: „Kada nastupi noć polovine Ša'bana, Allah dž.š. prašta svim svojim robovima, osim mnogobošcu i zavaðenom.“ (Taberani) Takoðer, kaže: „Kada nastupi noć polovine Ša'bana, provedite je u ibadetu, a dan poslije nje u postu, jer Allah dž.š. kaže: „Ima li koga da traži oprost, da Mu oprostim, ima li koga da nešto moli, pa da Mu udovoljim, ima li koga da… Ima li koga da…“ i tako sve dok zora ne osvane.“ Molim Allaha dž.š. da nam podari snage da ovu noć provedemo u ibadetu, kao i sve ostale noći i dane koje ćemo doživjeti. Molim Ga da nam grijehe oprosti, milošću nas svojom obaspe i sve zajedno u Džennet sastavi. AMIN! Mr. Muhamed Demirović