HomeGlas islamaIntervjuZukorlic : Moj civilizacijski concept je prejak za ovo okruženje 6. Novembra 2007. Intervju 1397 Intervju "Osloboðenja": Muamer Zukorlić , glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Moj civilizacijski concept je prejak za ovo okruženje Nedavni izbor Adema Zilkića za vrhovnog poglavara Islamske zajednice Srbije dodatno je produbio političke i vjerske podjele u sandžačkoj regiji. Na prvom pojavljivanju u Novom Pazaru Zilkiću su jedni klicali, drugi zviždali, a dvije grupe sandžačkih Bošnjaka razdvajao je policijski kordon. Mediji u Srbiji podržali su Zilkića i njegove sljedbenike, kojih je, politički gledano, najviše uz SDA i Sulejmana Ugljanina. Na drugoj strani, bez medijske podrške, ali sa većinom vjernika, tvrdo je stao glavni muftija Muamer Zukorlić, koji je i rektor Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i najuticajnija ličnost u vjerskim i kulturno-prosvjetnim krugovima u Sandžaku. Ljut na srpske medije, Zukorlić tvrdi da su u odnosu na Islamsku zajednicu izvršili krajnje neprincipijelan udar, što se, kaže, ne bi desilo u slučaju neke druge crkve i vjerske zajednice.To ga je, veli, posebno zaboljelo. Islamska zajednica Srbije dobila je reisa? "Ne mogu da prihvatim da je Srbija dobila reisa. Reis se tako ne dobija, reis nije kolač koji se pravi u restoranu i sutradan se servira preko ruke Hamdije Jusufspahića. Meni je žao što sam u prilici da pojašnjavam fenomene za koje nikad nisam vjerovao da se mogu desiti od ljudi koji nose ahmedije na glavama. Ali, koliko god to bilo gorko i čemerno, to pokazuje kroz šta je sve islamska zajednica prošla u proteklom stoljeću i što su sve naslage i posljedice teških nedemokratskih vremena u kojima je Islamska zajednica bila žrtva. Naš put i autonomnost, poslije četrnaest plodnih godina, ulazi u jednu dramatičnu fazu iz prostog razloga što postoje faktori – bezbjednosni i politički – koji Islamskoj zajednici ne dozvoljavaju da uspješno okonča svoju borbu za autonomnost. Desilo se svojevrsno pravno nasilje, svojevrsna hajdučija, neuspjeli puč grupe ljudi koja je pokušala da ono što godinama nije polazilo za rukom porodici Jusufspahić, zbog njihove demaskiranosti pred narodom, sada upakuju u izvjesnog Adema Zilkića, kroz formulu navodnog vječitog počasnog reisa, što ne postoji u tradiciji islama na bilo kom prostoru u svijetu, i sada iz epruvete tek izašlog gospodina Zilkića, koji me neodoljivo podsjeća na jedan knjiški lik iz crnogorske istorije. Zilkić tvrdi da ima ogromnu većinu u Zajednici? – Vratiću se tom Vašem pitanju, samo da kažem da nije riječ samo o pravnom, nego i moralnom i duhovnom nasilju koje se ogleda u tome da je grupa ljudi u ramazanu mjesecu, u najsvetijem danu, u zadnjoj trećini, u vrijeme prosvjetljenja ljudskih duša, izabrala baš taj trenutak da udari na Islamsku zajednicu, pokuša razoriti njen sistem i nešto što je ne zakonito predstavi kao kult Islamske zajednice. Pominje se, recimo, stoprocentna podrška imama u Novoj Varoši. Istine radi, tamo postoji samo jedan imam i on nije potpisnik njihovog puča. Toliko je laži u svim njihovim podacima! Kažu da ih je 50 od sto imama u Novom Pazaru podržalo, a to je gnusna laž. Tačno je da je od 43 imama potpis stavilo njih osam, a da je više od 15 imama potpisalo izjavu povratka, obrazlažući to činjenicom da su bili prevareni i da nisu stavljali potpis na ovo što se desilo i što se dešava sada, već da su korištene druge formulacije, tipa – da li ste za jedinstvo, da li ste za ravnomjeran razvoj Islamske zajednice na svim područjima… Drugo, nakon pokušaja promocije tog navodnog reisa u centru grada, u želji da se okupi što veći broj ahmedija i ta slika pošalje u svijet, desila se još jedna prevara. Od nekih 40-ak ahmedija, 15 je ljudi koji uopšte ne rade u Islamskoj zajednici, devet ih je bez medrese, trojica su penzioneri. Ostaje desetak ljudi koji su buntovnici i koji su, ustvari, sve ovo i napravili. Nisu izvukli ni jednog čovjeka iz Mešihata, ni jednog sa vjerskih studija, iz Medrese, Glasa islama, iz sistema dječjih vrtića, a to su ključni stubovi Islamske zajednice. Niko nije okrunio ustanove koje pominjem. Niko nije otišao, što govori koliko je udar vještački napumpan. Postoje li podjele meðu Bošnjacima i koliko su one značajne? – Ne slažem se s tom tezom. Koliko god nekome paradoksalna bila ova moja paralela, reći su: od 1990. godine Bošnjaci u Sandžaku nisu bili homogeniji nego što su danas. To je realnost. Prošetajte pešterskim selima, ili dijelovima naših mahala, ljudi će reći da je ovo pokušaj "ubijanja" posljednjeg rova opstanka Bošnjaka na ovom prostoru. Jer, Islamska zajednica je posljednji stožer okupljanja. Sve do sad bilo je razdvajanje, da li političko, organizaciono ili po nekoj drugoj osnovi. Sve smo imali u duplikatu – stranke, humanitarne organizacije ("Merhamet", "Preporod"…) i sve je uništeno. Reis Zilkić dio problema vidi i u Vama? – Nemojte ga, molim Vas, preda mnom zvati reis! covjek ima svoje ime i prezime. Tako je, ja sam glavni problem i u početku nisam shvatao koliko sam problem. Bio sam u Maroku i ta neformalna grupa dala mi je najprije rok od šest sati da podnesem ostavku. To im se učinilo predugačko (bojali su se da ne doletim na nekom čarobnom ćilimu iz Maroka) i onda su mi dali tri sata… Tražio sam da mi kažu šta mi se zamjera i, osim par fraza, da nedemokratski upravljam Islamskom zajednicom (sa elementima diktature), neki su pominjali problem moje političnosti. Sve je izmišljeno, jedino je istina – "problem" će biti riješen ako odem. Zagovarali ste veću autonomiju regionalnih centara? – Novo ustrojstvo objedinjene Islamske zajednice jeste vrlo decentralizirano. Tu su, prema našem Ustavu, četiri muftijstva – sandžačko, preševsko, beogradsko i novosadsko. Ne računajući porodičnu manufakturu Jusufspahić (beogradska Bajrakli džamija) uz mene je većina, čak i ako se uzme ova Ugljaninova hajdučija sa Zilkićem. Tu dileme nema. Zalagao sam se za decentralizaciju upravne linije i vertikale u Zajednici, po čemu je najdecentraliziranija od svih na Balkanu. Tačno je da insistiram na disciplini, bilo u administraciji, bilo meðu imamima, to jeste osnova mog djelovanja 14 godina. cinjenica da smo protekle dvije sedmice bili prva vijest u svim važnim medijima devet dana, upravo govori koliko je Islamska zajednica značajna, da budem malo neskroman i kažem – na čelu sa muftijom Zukorlićem. Vi ste i dalje za to da, administrativno, centar Islamske zajednice u Srbiji bude u Novom Pazaru, a duhovno u Sarajevu? – Radi se o pokušaju da se profitira iz jednog jeftinog, poltronskog, navodnog prosrpskog patriotizma. To je osnovna svrha manipulacije. Pitanje duhovnog centra nije pitanje odluka, to je pitanje tradicionalno-istorijskih činjenica. Ne može neko sada da sjedne i kaže da će Beograd biti duhovni centar muslimana.Riječ je o Islamskoj zajednici kao organizaciji, o muslimanima kao individuama sa svojom duhovnošću. To je isto kao da neko odluči da Teheran bude duhovni centar protestanata. Može, ali to je neodrživo i smiješno. Beograd može da bude centar muslimanima onoliko koliko ih tamo ima i koliko tamo postoji duhovne infrastrukture za to. Mi smo tradicionalna Islamska zajednica, znači da svoju organizaciju baziramo na nekim kanonskim i tradicionalnim načelima. Zna se koji sun a Balkanu veliki islamski centri i to se ne može preko noći promijeniti. Sarajevo je duhovni centar muslimana, Bošnjaka uglavnom, i svih drugih koji to tako doživljavaju na povećem komadu Balkana, a ne samo u Srbiji. Ako je katolicima duhovni centar Vatikan, da li to neko njima osporava? Apsolutno ne. Kako gledate na poreðenje sa Pravoslavnom crkvom u BiH i vezama sa SPC-om? – Ako je pravoslavcima u Bosni duhovni centar u Beogradu i to niko ne osporava, u čemu je problem? Neki kažu: oni su crkva, mi nismo crkva, ali zakon kaže da smo ravnopravni i kao crkva, i kao vjerska zajednica. Ovdje su, ipak, u pitanju dvije koncepcije. Ne samo organizaciono, već i dvije moralne koncepcije. Ova grupa ljudi (uz Zilkića – prim. D.B.) hoće poltronsku Zajednicu, a mi hoćemo partnersku. E, sada, pošto oni hoće poltronsku, onda oni tipuju na emocije srpskog pravoslavnog življa koji treba nahuškati na muftiju Zukorlića koji "hoće da nas odvede u Sarajevo". To je jeftin trik, jeftin pokušaj koji će teško neko u Srbiji da proguta. Optuživali su Vas i za secesionizam? – Da sam imao takve aspiracije, ne bih se mogao sakriti. Dalje, zašto bih se borio za jedinstvo Islamske zajednice Srbije, zar mi ne bi više odgovarala Islamska zajednica Sandžaka kakva je bila prije, bez ostatka Srbije? Trenutno razgovaramo na Univerzitetu. Ako sam na bilo koji način htio podstaći secesionističke aspiracije u Sandžaku, zašto bih pravio internacionalni, a ne sandžački univerzitet?! Zašto bih otvarao departmane Univerziteta u Nišu, Pančevu i u Subotici?! A mogao sam napraviti sandžački nezavisni univerzitet, isto kao i ovaj. Onaj ko hoće da bježi iz države, ne pravi kopče širom te države. Nažalost, nema dovoljno ljudi u vrhu države da prepoznaju integracione projekte koji dolaze iz Novog Pazara. Da li je Ministarstvo vjera odgovorno za ovo što se dogaða u Islamskoj zajednici? – Jeste odgovorno. Spustit će se tenzije i ovo će morati da ima domaći sudski, možda i meðunarodni epilog. Iscrpit ćemo sva pravna sredstva unutar države i, ako ne budu dali rezultat – ići ćemo do Strazbura. Toliko su argumenti jaki da uopšte ne sumnjam u ishod. Jeste li imali osam glasova podrške iz Crne Gore, kako tvrdi Zilkić? – U Novom Pazaru postoje 43 imama, imenom i prezimenom mogu reći koji su potpisali podršku njima – njih osam. On (Zil kić – prim. D.B.) kaže da ima 50 od sto. U Prijepolju, takoðe, nemaju većinu, gdje ima 11 imama. U Sjenici se desio totalni zaokret. Potpisala je apsolutna većina, ali se apsolutna većina vratila i u Sjenici imamo potpunu kontrolu po relaciji imama. Ostao je Mustafa Makić, njegov zet u selu Rasno, njegov sin i sestrić i još jedan sestrić u Novom Pazaru. Zilkića dobro poznajem i radi se o onoj narodnoj: Recite veliku laž, pa neka – uhar je, ostat će nešto. Neki predlažu da se sjedne i dogovori, Vi pominjete sudove, Zilkić se ne oglašava mnogo. Može li sandžačka stvar vremenom "leći", kako to narod voli da kaže? – To se može desiti samo u slučaju da država odluči da napravi istorijsko nasilje. Ne samo pravno, nego i praktično. Treba neko da doðe i natjera 90 od sto imama da kleknu jednoj oktroisanoj i falsifikovanoj kategoriji koju oni zovu reisul-ulema. Da neko izbaci 80 radnika iz Medrese i natjera ih da kleknu pred tom "kategorijom", isto tako na Univerzitetu, u Mešihatu kao centrali, da neko ekipu na čelu sa muftijom Zukorlićem izbaci. Imamo velikih problema oko nas, ali nemamo više u grudima. Stvar je ogoljena, Ugljanin je ušetao u taj prostor, proces će potrajati i štete već ima. Sulejman Ugljanin, od državnog neprijatelja do koalicionog partne ra? – U pitanju vidim odgovor i to najbolje govori o gospodinu Ugljaninu. Od državnog neprijatelja broj jedan – prijatelj broj jedan. Od čovjeka koji je bio prijetnja ovoj državi – čovjek s kojim se želi stabilizirati ovaj prostor. Devedesete godine Ugljanin traži autonomiju, onda mu je to malo pa traži republiku (na stadionu 29. jula 1991.), nakon toga traži specijalni status pod meðunarodnim nadzorom, poslije pravi paravojni sistem da odbrani Sandžak i zbog toga biva proglašavan neprijateljem, za njim se raspisuje potjernica… Nikada njegov predmet nije procesuiran, što je nezamislivo. Ako se pokrene optužba tog nivoa, ona se mora procesuirati, da li odustajanjem od gonjenja, presudom, amnestijom… I onda imamo Ugljanina prije Turske i Ugljanina poslije Turske. Prije Turske imamo Ugljanina jastreba, koji hoće da šalje za Beograd vojnike u metalnim kovčezima, a poslije toga čovjeka koji više neće ništa, ni republiku, ni autonomiju, ni specijalni status, neće ništa, samo hoće da Zukorlić ode sa pozicije muftije. Postao je miljenik vlasti, a svaka vlast voli poltrone, jer su jeftini za održavanje. Partneri su skupi i traže puno, uz to i poštovanje. On je dobio taj status, mora da odradi ulogu Rahmana Morine, Redžepa Hodže, Sejda Bajramovića, da otrči tu štafetu i za uzvrat će mu biti zatvorene sve kriminalne radnje koje je radio, sve optužnice… Ali, mora još malo prljavog posla da odradi, a jedan od tih poslova je da se ugrozi muftija Zukorlić koji ne prihvata poltronski odnos prema državi, koji ima viška dostojanstva i to dostojanstvo ne krije, koji je Islamsku zajednicu uspio da podigne na nivo najznačajnijeg društvenog faktora, ne samo ovdje nego i u samoj državi… Moj civilizacijski koncept je prejak za ovo okruženje i lakše je pokušati ugroziti taj projekat nego ga prihvatati. Rasim Ljajić? – To je neko koga je trebalo mi da proganjamo za to što nas proganja Ugljanin i da bi smo dokazali da smo jednaki i prema Ugljaninu i prema njemu. Sa Ljajićem smo u elementarnoj komunikaciji, i sa Džemailom Suljevićem, i sa Murićem, i Imamovićem i drugim političarima sandžačkim imamo isti odnos. Isti takav odnos imali bi smo i sa Ugljaninom da je prihvatio činjenicu da je on jedan od političara, da on ovdje nije ruski car i da ne može Sandžakom vladati doživotno kako je to zamislio. Šta možete reći o "braći", poznatijim kao vehabije? – Da ne ulazimo u leksička i jezička razjašnjavanja, za mene je to grupa ekstremista i oni su bitni samo ako ih neko zloupotrijebi. Oni ovdje apsolutno nemaju uporište meðu narodom i za to dugoročno ne mogu da budu opasnost. Ali, ako ste pratili kada sam nabrajao dogaðaje, bili su treća karika u napadu na Islamsku zajednicu. Dvojica su već priznala da sam bio meta njihovih priprema i specijalnog suda za likvidaciju. Ta grupa ekstremista, u ime islama, koja preferira jedan drugi oblik poimanja vjere i prije svega isključivo ponašanje prema svima koji misle drugačije, bila je opasna zato što je instruirana. Više puta sam ponovio da je najbitnije da se otkrije pozadina njihovog djelovanja, ko im je dao oružje i ko im je pomogao da se oružje nabavi. Riječ je o grupi siromašnih mladića koji nemaju finansijskog i drugog kapaciteta za posjedovanje one količine oružja. Znači, postoji neko iza njih. Mi imamo informacije, ali ne želimo da ih iznosimo, već to treba da urade istražni organi. Reis Cerić je pisao predsjedniku Srbije, odgovorio je njegov kabinet. Imate li komentar? – Mislim da je izuzetno važno što je reisu-l-ule ma Cerić uputio to pismo i da je Bosna kao država bolje ureðena onda bi smo već imali pismo, recimo Harisa Silajdžića prema Borisu Tadiću, ili nekom drugom. Imali smo prije nekoliko mjeseci pismo predsjednika Tadića Filipu Vujanoviću u Crnoj Gori, od koga se tražilo da zaštiti objekte SPC-a. Očito da su u pitanju dvojni standardi i to i jeste jedan od osnovnih uzroka što nam se sve ovo dešava. Jeste li vlastoljubivi? Kažu (opet Zilkić) da ne možete biti broj dva, ne daj Bože ispod toga? – Ne znam kako to izgleda i za to ne mogu da se izjasnim. Kada bih po svaku cijenu želio biti broj jedan, prihvatio bih koncepciju reisu-l-uleme u Srbiji. Uostalom, zar mislite da bi mene zaobišli sa ponudom koncepta koji su nudili? To se nudi Jusufspahiću i Zilkiću tek kad su se uvjerili da ja neću. Nudili su Vam? – Apsolutno! Pa i ta država, dio države koji hoće da ima svoga reisa, uvjerio se da nikad neću prihvatiti da budem reis u Srbiji zato što smatram da ta institucija ne treba da postoji na taj način. Drugo, da neću prihvatiti taj odnos kakav želi neko iz Beograda sa tzv. reisom. Pod uslovom da hoću izdati i prodati, za tu igru bio bih im veoma pogodan. Da sam htio biti broj jedan, zašto bih se vezivao za poglavare Islamske zajednice u Bolom, zar mislite da bi mene zaobišli sa ponudom koncepta koji su nudili? To se nudi Jusufspahiću i Zilkiću tek kad su se uvjerili da ja neću. Dragan Banjac O sebi Zukorlić je roðen 15. februara 1970. godine u mjestu Orlje, dvadesetak kilometara od Novog Pazara prema Tutinu. Srednju školu završio je u Sarajevu, filozofiju šerijatskog prava u Alžiru, postdiplomske studije u Libanonu. Oženjen je i ima petero djece. Kaže da ga treba gledati kroz ono što je uradio. Univerzitet, Fakultet za islamske studije, Mešihat, sve to što nije postojalo 1993. kada je postao muftija. "Tada je Islamska zajednica bila sinonim za pogrebno društvo, hatme i jasini, neka sitna profiterstva izmeðu imama i borba za opstanak i truhla ćeramida na zgradama. Kada sam postao muftija prije 14 godina bila su samo četiri teologa u čitavom Sandžaku. A danas imamo najbolje popunjenu i vjeronauku, i vjerske objekte". Na Univerzitetu postoji 28 smjerova, za filologiju sa njemačkim, engleskim, arapskim, turskim jezikom, pedagogiju, psihologiju, diplomatiju, žurnalistiku, glumu, dizajn, ekonomiju sa svojim smjerovima, pravo sa kriminalističkom…. Tajkuni i kriminalci Na fotografiji koja je ovjekovječila trenutak kada se na gradskom trgu pojavljuje Adem Zilkić "pri pokušaju promocije" oko njega su, u prečniku od dva metra, četiri najozloglašenija kriminalca u Novom Pazaru, tvrde u Zukorlićevom ti mu. četiri okorjela kriminalca, od koji su dvojica privremeno puštena iz zatvora, jedan koji je ležao 20 godina u zatvoru, a jedan koji je, izmeðu ostalog, silovao djete. BH Muslim Monitor – Osloboðenje , Pogledi 28.10.2007