Nije imam svaki onaj koji nosi ahmediju na glavi

Čitalac iz Švedske kaže: „Svaki dan molim Boga da vam pomogne da istjerate istinu na vidjelo. Ja znam da je najteže boriti se protiv braće koja su izdala ili prodala vjeru. Mi koji živimo daleko od našeg Sandžaka sa zebnjom pratimo dešavanja, a u nemoći smo da na bilo koji način pomognemo. Nakon svakog namaza proučimo dovu Allahu dž.š. za vas koji vodite Islamsku zajednicu i zamolimo Ga da vam pomogne da ovo iskušenje koje nas je zadesilo podnesete na najbolji mogući način. Pošto sam roðen na Pešteri, stidim se pojedinaca koji su nas izdali i vrlo to nam teško pada. Ne mogu da vjerujem da ima i takvih ljudi na našoj Pešteri.
Interesuje me ko je glavni imam u Sjenici, da li je pravi mu’min ili pučista?
 

Puno je ovakvih i sličnih pitanja i komentara koji su posljednjih dana pristigli na našu adresu od ljudi koji su pogoðeni i zabrinuti posljednjim dogaðajima u Islamskoj zajednici, tako da se ovom prilikom izvinjavam svima koji su poslali slična pitanja i komentare što im lično nisam bio u prilici odgovoriti, ili što ne možemo objaviti sve njih, ali se nadam da će svi imati razumijevanja zbog toga.
Potpuno je logična i opravdana zabrinutost iskrenih vjernika posljednjim dešavanjima, koji žive kako u zemlji tako i u inostranstvu, jer se radi o svjesno isplaniranom udaru na Islamsku zajednicu, koji je u prvom mahu imao za cilj da je uništi i na čelo nove dovede ljude sa kojima je moguće praviti razne kompromise, bilo da je riječ o vjerskim ili nekim drugim pitanjima, a pošto se to nije desilo, onda se je Islamska zajednica trebala maksimalno oslabiti, satanizovati u narodu, kako bi broj onih koji je podržavaju i doživljavaju kao svoju opao što je moguće više.
Meðutim, ljudski planovi su jedno, a Božiji su nešto drugo. Izgleda da su oni koji su kovali planove o razbijanju Islamske zajednice zaboravili da čovjek planira, a da je Allah dž.š. Onaj koji odreðuje uspjeh ili neuspjeh. Zaboravila je to družina „nezadovoljnih i ambicioznih“ imama i onih koji misle da se imamima postaje samo stavljanjem ahmedije na glavu, ne obraćajući pažnju na to šta je u njoj. Možda su oni, baš takvi kakvi su, potrebni nekome ko bi njima, sa ahmedijom na takvoj glavi, lakše upravljao, jer bi je punio onim što mu je potrebno, a ne onim što on kao imam treba biti. Zaboravili su da ono što se iskreno, radi Uzvišenog Allaha dž.š., mukotrpnim radom decenijama gradilo, ne može preko noći omalovažiti i šejtanskim snagama srušiti.
Allah dž.š. je Taj koji je zagarantovao da svjetlo Njegove vjere ne može biti ugašeno niti ugušeno postupcima i riječima onih koji bi da ga zamijene tamom, već će ono sijati bez obzira što to neće biti po nečijoj volji.
Ono što je najteže palo velikom broju iskrenih vjernika i što je najveće razočarenje jeste što su pojedini imami, koji su slovili kao uzori, na koje su se trebali ugledati mlaði, pokazali svoje pravo lice i svoj dugogodišnji ugled i povjerenje koje su stekli u džematu, obavljajući imamski posao, stavili u službu onih koji nisu dostojni da se na ovom mjestu spomenu, a koji su trebali „očistiti Islamsku zajednicu od izdajnika i špijuna“, a koji ni sami nisu svjesni, kao ni mnogi imami, da upravo rade za one koji su takvi, koji su izdali i prodali svoj narod, pa bi sada da tome pripoje i ono što je preostalo, to jest vjeru.
Sjenica i Pešter su prostor koji posebno pogaða našeg čitaoca, jer je smatrao da na tom čistom prostoru ne bi smjelo da bude umova koji će se staviti na stranu mraka. Posebno se na tom prostoru ističe dugogodišnji službenik Islamske zajednice, svima dobro poznati Makić, koji se ovih dana koristi metodama sijanja straha, ranije dobro oprobanim na Pešteri, da se na taj način obračuna sa onima koji ne misle kao on, a kojih je, hvala Allahu, na Pešteri mnogo, tako da ne preza ni od najtežih optužbi, svakodnevnog slanja policije koja pretresa kuće njegovih neistomišljenika plašeći njihovu djecu i ostale članove rodbine. 
Meðutim, sve što se činilo na tom putu, uključujući i medijski mrak koji je trajao odreðeno vrijeme, najoštrije optužbe na račun čelnika Islamske zajednice, samo su još više ojačale uvjerenje kod velikog broja ljudi da ono što je činjeno zadnjih deceniju i po na polju Islamske zajednice jeste od neprocjenjivog značaja i nešto što se mora štititi. Naravno da na tom putu ne mogu svi ljudi na isti način dati svoj doprinos. Neko je u mogućnosti lično biti učesnik svih dogaðanja i učestvovati u odbrani vjere, neko je daleko od svog mjesta, ali bez obzira na fizičku udaljenost on nije potpuno lišen  mogućnosti da učestvuje i pomogne, jer Allah dž.š. je svima dao posebnu vrstu najjačeg oružja, a to je dova.
Dova je način da se svako obrati Uzvišenom Allahu i zamoli Ga za pomoć, a Božija pomoć je najvažnija i ona ima najveću snagu, tako da se ne trebaju osjećati uskraćenima i nemoćnima oni koji žive daleko od Sandžaka i svoje države, već neka što više iskoriste ono što imaju, to jest dovu, putem koje će dati svoj doprinos u odbrani Islamske zajednice.
Ono što svaki musliman mora imati na umu u ovim danima velikog iskušenja, koje je Uzvišeni Allah postavio pred svima nama da bi se razdvojili iskreni od neiskrenih, jeste stalno sjećanje na Uzvišenog Gospodara i ubjeðenje da je On taj koji garantuje uspjeh onome koji se na njega osloni, strpljenje, razum i ubjeðenje da nakon svake tegobe dolazi olakšanje, kako kaže Uzvišeni: “Zaista, nakon teškoće dolazi olakšanje i zaista nakon teškoće dolazi olakšanje.“ (El-Inširah 5-6)
Što se tiče glavnog imama u Sjenici, opšte poznata je stvar da je to Ramiz-ef. Hamidović i on nije na strani onoga koji bi da sije strah po Pešteri i kroji Islamsku zajednicu po svom, ili nečijem drugom ćejfu.