Tužno je to što je Adem Zilkić pristao da bude žrtva beogradske igre oko IZ-e

Image

Reisu-l-ulema

     Reisu-l-ulema: Bilo je za
očekivati da će Beograd u neko doba oživjeti fenomen Sejde Bajramovića kod
Bošnjaka, nakon što to nije moglo proći kod Albanaca. Tužno je to što je Adem Zilkić
pristao da bude žrtva beogradske igre oko IZ-e, koja najuvjerljivije čuva
jedinstvo, čast i ugled muslimana u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru. Nadam
se da je Zilkić shvatio grešku koju je napravio i sramotu koju je nanio ne samo
muslimanima Sandžaka, već i svim muslimanima koji drže do dostojanstva svoje
vjere i kulture. Imam puno povjerenje u muslimane Sandžaka, koji su kroz
povijest znali očuvati svoj ugled i čast islama.  Zato vjerujem da će
Sandžak ostati dosljedan tradiciji svojih predaka i učvrstiti svoje jedinstvo
te sačuvati meðusobni mir i slogu.

INTERVJU ZA "AVAZ"

KURBAN-BAJRAM 1428/2007

Novinarka: Edina Sarač 

Image     Avaz: Koji je po
Vašem mišljenju dogaðaj u svijetu, a koji u Bosni i Hercegovini obilježio 2007
godinu?

     Reisu-l-ulema: 10. januara
2008. po Miladu je 1.muharrem 1429. po Hidžri. To znači da se ove godine gotovo
poklapaju miladska i hidžretska godina. Iduće godine početak miladske i
hidžretske godine bit će identičan. Dakle, u protekloj miladskoj (2007), kao i
u hidžretskoj (1428), najvažniji dogaðaj u svijetu bio je meðunarodna
konferencija o Palestini, koja je održana u Annapolisu, SAD. To je bio najveći
meðunarodni skup ikad održan o palestinskom pitanju. A zna se da je 
pitanje Palestine na savjesti čovječanstva, posebno na savjesti Zapada, više od
pola stoljeća. Slušao sam uvodne govore predsjednika SAD-a Ðorða Buša,
predsjednika Palestine Mahmuda Abbasa i premijera Izraela Ehuda Olmarta i
ponadao se da će se svijet konačno osloboditi „palestinskog grijeha" i
tako zatvoriti najbolnije, najduže i najopasnije krizno žarište za globalni mir
i sigurnost u svijetu. Da, tako je – nerješeni palestinsko-izraelski konflikt
je najveći uzročnik globalnog nemira i nesigurnosti. Rješavanjem
palestinsko-izraelskog višedecenijskog sukoba na principu istine i pravde
oslobodilo bi svijet od grijeha stoljeća i povratilo bi nam nadu u globalni mir
i sigurnost. Ako se, dakle, konferencija u Annapolisu pokaže uspješnom, onda bi
to bio dogaðaj stoljeća. Zato mislim da je Annapolijska konferencija o
Palestini obilježila 2007, odnosno 1428. hidžretsku godinu.

     Kod nas će prošla godina ostati
upamćena po jubilejima IZ-e: 1240 godina hanefijske tradicije (od smrti Imam-i
Azama Ebu Hanife 767), 470 godina medresanske učenosti (od podizanja Gazi
Husrevbegove medrese 1537), 120 godina islamskog reformizma (od izgradnje
Mekteb-i nuvaba 1887) i 30 godina muslimanskog intelektualizma (od otvaranja
Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu 1977). Dogaðaj „Moj ummete" kojim smo
podsjetili svijet na šest stoljeća islama kod nas nije samo obilježio 2007.
god., već je zasigurno ostavio trajni pečat na činjenicu da su bosanski
muslimani autohtoni narod u svojoj zemlji sa svojom viševjekovnom islamskom
tradicijom. U sklopu toga održan je i simpozij Rijaseta IZ-e o islamskoj
tradiciji Bošnjaka, koji je ocijenjen visokom ocjenom. Godina 2007. ostat će
upamćena i po objavljivanju jednog od najznačajnijih svjetskih dijela iz
sociologije Ibn Khaldunove „Muqaddime" u prijevodu Teufika Muftića, u
izdanju el-Kalema. Naravno, 2007. godinu pamtićemo i po parafiranju SAA sa EU

Nesalomljivi gorštak 

     Avaz: Kakav je
danas položaj Bošnjaka u BiH. Da li je on bolji ili gori nego recimo 1992. ili
1996. ili 2003. godine? Upravo u tom kontekstu povlačenja paralele nekad i
sad,možete li nam dati ocjenu političkih poteza koje vuku lideri bošnjačkih
stranaka, Haris Silajdžić i Sulejman Tihić?

     Reisu-l-ulema: Dozvolite mi
da se u odgovoru na to pitanje poslužim  probosanskom vizijom velikog
hrvatskog pisca i zaljubljenika u Bosnu Miroslava Krleže, koji je još 1960.
god. ovako govorio: – Neka oprosti gospoða Europa, ona nema spomenike
kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike
kulture. Neka oprosti gospoða Europe samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je
stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećaku? Stoji uspravno!
Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak
na kome Bosanac kleći ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj…
Dakle,
povijest Bosne i Hercegovine je od Kulina Bana. Tako isto, Bosanac je od pamtivjeka
nesalomljivi gorštak, koji se nikog osim Boga ne boji, i koji se nikom osim
Bogu ne moli. Nije uputno podcjenjivati taj bosanski ponos i taj bosanski
prkos. Zato su sve bosanske godine nalik jedna drugoj  –  kriza raða
bosanski prkos, mir donosi bosansku dobrotu. Onaj koji nije dorastao bosanskog
prkosa u krizi i bosanske dobrote u miru, nije vrijedan bosanskog poštovanja.
To u prvom redu treba da shvate bosanski političari kojima je narod ukazao
povjerenje.        

     Avaz: Nedavno ste
u Goraždu izjavili da "oni koji su do jučer u istom safu branili BiH,
danas ne mogu zajedno". S obzirom da ste poznati po oštro intoniranim
porukama u kojima sve kažete, ali ne imenujete direktno one koje pozivate,
možete li nam pojasniti baš ovu poruku, koja ostavlja prostora za razne
špekulacije.

Sloboda mišljenja

     Reisu-l-ulema: Uz Allahovu
milost najviša vrijednost jednog naroda je bratsko povjerenje i pouzdanje ljudi
jednih u druge. U Božanstvenoj komediji Dante Aligijeri čovjeka koji je
nepouzdan, tj., izdajnika, stavlja u deveti krug pakla, odmah do ðavola. U
osmom krugu je ubica. Dakle, kidanje meðubratskog povjerenja je, prema Dante
Aligijeriju, gore od ubojstva. Snaga naše odbrane od agresije bila je, prije
svega, u meðuljudskom povjerenju i meðudrugarskom pouzdanju. Tu vrijednost
treba sačuvati po svaku cijenu. Nažalost, sujeta i pohlepa su opake bolesti od
kojih, očito, niko nije imun. Moja namjera je bila da ukažem na te bolesti koje
se šire i meðu našim prvoborcima, te da ih zamolim da ne nasijedaju na zamke
onih koji hoće da nam unište tu najvišu vrijednost i taj najvažniji uvjet našeg
opstanka – bratsko povjerenje i pouzdanje jednih u
druge.               

     Avaz: Stalno
potencirate tezu o autonomiji Islamske zajednice. Koliko je danas IZ drugačija
od onih IZ koje su kroz povijest prolazile razne režime i poretke i
možemo li danas govoriti o njenoj potpunoj autonomiji?

     Reisu-l-ulema: IZ-a danas
uživa autonomiju u svom radu, vjerovatno više nego ikad ranije. Svi njezini
organi i sve njezine institucije su samostalne u svom radu. Može se reći da je
ovo vrijeme slobode IZ-e. Dokaz tome su različita mišljenja unutar IZ-e, koja
neke ljude zbunjuju, ali se i oni sve više navikavaju na to da sloboda
mišljenja i govora donosi najbolju moguću vrijednost. Sloboda u odnosu na samu
sebe, osigurava IZ-i autonomiju u odnosu na druge. To je zasada najviša
vrijednost IZ-e – unutarnja sloboda koja zahtijeva odgovornost i koja obavezuje
i druge da poštuju IZ-u.

Ponosan sam na ugled IZ     

     Avaz: Bez da mi
date odgovor, kako ovo pitanje iziskuje subjektivan odgovor, recite šta je Vaše
najaše dostignu
će na poziciji reisu-l-uleme i čime se Vi, kao
reisu-l-ulema, ali i Islamska zajednica u cjelini mogu ponositi?

    Reisu-l-ulema: Pa dobro ste kazali
nije moje da o tome govorim, ali ću ipak reći da sam ponosan na ugled kojeg
danas IZ-a ima u domovini i svijetu. IZ-a u BiH je na dobrom putu da bude
uvjerljiv tumač islama i istinski predstavnik muslimana na Božje zadovoljstv i
na čast i ponos muslimana. 

Hoću da vjerujem da predsjednik Tadić drži do svoje
riječi 

     Avaz: Da li Vam je
predsjednik Srbije Boris Tadić odgovorio na pismo koje ste mu uputili povodom
posljednjih nemilih dogaðaja u Sandžaku?

     Reisu-l-ulema: Nije mi
predsjednik Boris Tadić odgovorio na pismo koje sam mu uputio povodom dogaðanja
oko Islamske zajednice u Srbiji. Vjerovatno nije imao vremena, jer se ovih dana
u Srbiji dogaðaju krupne stvari. Hoću da vjerujem da je gosp. Tadić drugačiji
od drugih. Još vjerujem da drži do svoje riječi i da poštuje sebe kao čovjeka i
sebe kao predsjednika države Srbije. Ne želim ni pomisliti da je i gosp. Tadić
jedan od brojnih licemjernih političara. Uvjeren sam da će gosp. Tadić skupiti
sve osobine koje ima u svom osobnom identitetu – crnogorsko čojstvo, hrvatsku
kulturu i bosansko poštenje, pa razumjeti da su muslimani u Sandžaku dovoljno
zreli i dovoljno odrasli da sami mogu organizirati i voditi Islamsku zajednicu.

     Avaz: Trenutno se
čini prilično mirno u Sandžaku, no činjenica da je Beograd osnovao vlastiti
Rijaset, ne ide baš u prilog rješavanja krize. Naprotiv, čini se sve kao jedno
zatišje pred veliku buru. U prilici smo ćuti i poruke kako bi moglo doći do
krvoprolića. Kako će se prema Vašoj procjeni stvari odvijati dalje i kako uopće
riješiti ovaj problem?

ImageBeogradske igre

     Reisu-l-ulema: Bilo je za
očekivati da će Beograd u neko doba oživjeti fenomen Sejde Bajramovića kod
Bošnjaka, nakon što to nije moglo proći kod Albanaca. Tužno je to što je Adem Zilkić
pristao da bude žrtva beogradske igre oko IZ-e, koja najuvjerljivije čuva
jedinstvo, čast i ugled muslimana u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru. Nadam
se da je Zilkić shvatio grešku koju je napravio i sramotu koju je nanio ne samo
muslimanima Sandžaka, već i svim muslimanima koji drže do dostojanstva svoje
vjere i kulture. Imam puno povjerenje u muslimane Sandžaka, koji su kroz
povijest znali očuvati svoj ugled i čast islama.  Zato vjerujem da će
Sandžak ostati dosljedan tradiciji svojih predaka i učvrstiti svoje jedinstvo
te sačuvati meðusobni mir i slogu.

     Avaz: U posljednje
vrijeme pojedini političko-intelektualni krugovi zagovaraju održavanje
svebošnjaćkog sabora. Da li Vi lično podržavate takvo što i da li je pravilno
odabran pravi trenutak za njegovo održavanje?

     Reisu-l-ulema: Bilo bi dobro
da Bošnjaci imaju trajnu instituciju poput bošnjačkog ili svebošnjačkog sabora,
kojeg bi činili svi Bošnjaci svijeta. Kaže se da u svijetu danas ima oko osam
miliona Bošnjaka. Najmanje ih je u njima matičnoj zemlji Bosni i Hercegovini.
Meðutim, nije dobro da se bošnjački ili svebošnjački sabor održava pod
pritiskom donošenja ove ili  one odluke za dnevno-političke potrebe.
Rizično je pod pritiskom dnevne politike donositi sudbonosne narodne odluke. Svebošnjački
sabor treba organizirati na miru i hladne glave, gdje bi se čula sva mišljenja
o zajedničkoj sudbini Bošnjaka i gdje bi se, na kraju, donijele odluke koje su
svim Bošnjacima razumljive i prihvatljive. Pošto je Bosna i Hercegovina matična
zemlja svih Bošnjaka, onda je prirodno da se u Sarajevu održava svebošnjački
sabor, koji bi bio
vanstranački.           

     Avaz: Posljednjih
dana u BiH se politički život vraća na staro, kriza je prevaziðena. Svi su
odahnuli nakon parafiranja SAA sa EU i ponovnog normalnog funkcioniranja
vlasti. Ko je po Vašoj ocjeni dao najviši doprinos u stvaranju ovako pozitivnog
ambijenta u našoj zemlji?  

     Reisu-l-ulema: Ne znam zašto
se sad insistira na tome ko je najviše zaslužan za parafiranje  SAA sa EU.
To će biti jasno kasnije, kad se vidi kako će Bosna i Hercegovina dalje
koračati do punog članstva u EU. Bilo bi, meðutim, nekorektno ne uvažiti napore
političara, poput dr. Harisa Silajdžića, koji je, prema mojim saznanjima, dosta
uradio da se naša zemlja otvori prema EU. 

Bosanski patriotizam   

     Avaz: Kakvom
vidite budućnosti BiH i njenih naroda?  

     Reisu-l-ulema: Problem
bosanskog društva je u nepoštivanju unaprijed zadatih obaveza prema zemlji koja
se zove Bosna i Hercegovina, koja je dala svoj zavjet Bogu prije svih nas i
koju je Bog darovao svojim zavjetom da će biti zemlja svih ljudi dobre volje,
koji je vole i poštuju. Dakle, Bosna i Hercegovina je zemlja onih koji je vole
i koji se prema njoj odnose kao dobri domaćini. Razumnom čovjeku je
neshvatljivo da treba dokazivati samodokazivu stvar, a to je da je Bosna i
Hercegovina zemlja ponosnih ljudi koji ne prihvataju da se ona dijeli po naciji
i vjeri kad se pouzdano zna da Bosna i Hercegovina nije nikad prihvatala
segregaciju ni po kojoj osnovi.

I zato oni koji vjeruju u multikulturalizam, kao visoki
civilizacijski standard društva imaju pravo da se bore za ureðenje bosanske
države na principu jednakopravnosti svih graðana, a ne na principu plemenske
ili nacionalne podijeljenosti koju u Bosni i Hercegovini jednostavno nije
moguće provesti.  Europa treba da dobro prouči „Bosanski zavjet Bogu"
u kojem stoji da se duša Dobrih Bošnjana neće potrošiti na putu mira i dobrote.
Dakle, budućnost Bosne i Hercegovine je utemeljena na Božjoj milosti i
nepotrošenoj dobroti Dobrih Bošnjana. Vjerujem da će Bosna i Hercegovina biti
jedinstvena zemlja u različitosti svojih vjera, kultura i nacija – Bošnjaka,
Srba, Hrvata Jevreja i ostalih, koji će biti ponosni na svoj bosanski
patriotizam.

Kršćanski odgovor ohrabrujući znak 

     Avaz: Nedavno je u
Njujork tajmsu objavljen odgovor 300 kršćanskih učenjaka na pismo 138
muslimanskih lidera, meðu kojima ste i Vi, i u kom oni traže oprost od
muslimana za sve ratove voðene protiv njih. Čini se da je ovo promatrano u
kontekstu globalnih kretanja i priča o terorizmu, predstavlja zaista
historijski odgovor kršćanskog svijeta. Kakav je Vaš komentar?

     Reisu-l-ulema: Važno je da
je 138 muslimanskih alima i intelektualaca  pokrenulo inicijativu za
dijalog sa kršćanima. To je imalo velikog odjeka u svjetskoj javnosti o čemu
govori i odgovor 300 kršćanskih učenjaka, u kojem se govori o povijesnim
greškama prema muslimanima i poziva na istinski kršćansko-muslimanski dijalog.
To je, doista, ohrabrujući znak da u svijetu postoje ljudi koji su spremni na
dijalog i suživot sa različitim vjerama i kulturama. U svemu tome značajan je i
odgovor Pape Benedikta XVI, u kojem se nagovještava uspostava trajnog
civilizacijskog dijaloga izmeðu muslimana i kršćana. Muslimani, potpisnici
inicijative „Zajednička riječ izmeðu nas i vas", primili su oba odgovora
kao znak dobre volje kršćana da se kršćansko-muslimanski dijalog
institucionalizira i podigne na najvišu razinu. Zbog toga svi ljudi dobre volje
imaju razloga za optimizam.          

     Avaz:  Za
kraj, šta biste Bošnjacima u zemlji i dijaspori poručili povodom Kurban-
bajrama.

     Reisu-l-ulema: Kurban-bajram
je radost pojedinca, porodice i univerzalnog ummeta muslimana. Osnovna poruka
Bajrama je da se čovjek približi Allahu, dž.š., kroz ibadet kurbana, koji ima
za cilj pomoć čovjeku. Dakle, vjera je u biti zbližavanje ljudi u ljubavi i
dobročinstvu. Zato je i ovoga Bajrama najvažnije da budemo zajedno, da jedni
drugima oprostimo, da jedni drugima pomognemo, posebno onima izmeðu nas koji su
stari, nemoćni i bolesni. Neka muðu nama zavalada povjerenje i neka u cijelom
svijetu vlada mir i dobrota. Bajram šerif mubarek olsun!