Rukovanje nakon namaza

Da li rukovanje, koje se praktikuje nakon obavljenog namaza u džamiji, spada u radnje koje su vezane sa upotpunjivanjem namaza, ili se radi o praksi koja nema veze sa namazom?
 

Rukovanje prilikom susreta spada u red stvari koje su propisane Šerijatom, a razlozi za njegovo propisivanje su: zbližavanje meðu ljudima, osjećaj topline, prijateljskog odnosa, te rušenje barijera meðusobne udaljenosti meðu ljudima. Sam Poslanik a.s. je podsticao na rukovanje prilikom susretanja, jer je ono način kojim se liječi zavist meðu ljudima. Kada dvojica braće vjernika pruže ruku jedan drugom, to jest prihvate ispruženu ruku, to znači da su spremni preći preko svih negativnosti koje se mogu naći kod nekoga od njih, oprostiti jedan drugome i u bratskom odnosu nastaviti život.
Stoga je rukovanje meðu ljudima, kao pojava, poželjno u svako doba i na svakom mjestu, jer, kako smo spomenuli, njegovi pozitivni efekti su brojni, a samim tim i poželjni u svako doba i na bilo kojem mjestu.
Što se tiče rukovanja, koje je postalo ustaljena praksa, u džamijama nakon namaza, stavovi islamske uleme u tom pogledu su različiti.
Meðutim, bez obzira na postojanje različitih stavova, može se na osnovu svih njih zaključiti da nema uleme koja rukovanje zabranjuje zbog njega samoga, već i oni koji imaju rezerve u pogledu njegove dozvole imaju je, prije svega, zbog namjere koja čovjeka pokreće na rukovanje, to jest uvjerenja da je ono sastavni dio namaza, tako da prihvatanje  rukovanja sa ovim uvjerenjem je nešto što nije prihvatljivo, dok je rukovanje kojim se izražava pažnja prema braći muslimanima nešto što je svakako poželjno.
Zato se može zaključiti da je rukovanje nakon namaza dozvoljeno, ili čak i poželjno, posebno ako se imaju na umu pozitivne posljedice rukovanja koje smo prethodno spomenuli, ali se ono ni u kom slučaju ne treba smatrati sastavnim dijelom namaza, bilo da je riječ o namaskim sunetima ili mustehabima, jer ono to nije, već je potpuno odvojeno od namaza.
Rukovanje izmeðu osoba koje su obavile zajedno namaz potvrðuje jedinstvo i bliskost meðu njima, što se i u namazu izražava u zbijenim i ispravljenim safovima koji pomno slijede imama, tako da je ono nama danas posebno potrebno, možda više nego bilo kada ranije, jer smo svjedoci da su pokušaji pojedinih političkih lidera da safove iskoriste za svoje političke interese rezultirali zastranjivanjem jednog dijela, kako vjerskih službenika tako i džematlija, te meðusobnim udaljavanjem onih koji stoje u istom safu i obavljaju namaz, pokoravajući se jednom Gospodaru, Allahu dž.š.
Stoga, nakon što obavimo namaz u džamiji, pružimo ruku onima koji su pored nas u safu, nazovimo selam jedni drugima, jer ispružena ruka izražava spremnost da se čovjek suoči sa stvarnošću i radi na otklanjanju onoga što ne valja, te snagu vjere, imana, koja nas jedino može sačuvati u ovim burnim vremenima smutnji i iskušenja koja preživljavamo.
Rukovanje i selam je prva stvar od koje moramo početi, ako ne na ulici ono makar u džamiji, kako bi mogli nastaviti dalje putem suočavanja sa istinom, koja će otvoriti oči onima kojima su one zatvorene mržnjom i zavidnošću, kako bi svi skupa, ujedinjeni u pokornosti Allahu dž.š., bratskoj ljubavi i slozi, nastavili putem uzdizanja Allahove riječi i Njegove vjere, te očuvanja vjersko-prosvjetnih institucija Islamske zajednice i muslimana u Srbiji i okruženju.