Kada treba napostiti dane Ramazana

PITANJE: Kada će osoba, koja je bila dužna napostiti (nadoknaditi)
odreðeni broj dana iz mjeseca ramazana, to učiniti? Da li je odgovorna
ako ih bez razloga odlaže?

ODGOVOR: Uzvišeni Allah dž.š. kaže: „“A onome od vas koji bude bolestan ili na putu, isti broj drugih dana“.” (El-Bekare, 184)
Osoba koja je propustila odreðeni broj dana mjeseca posta, shodno pomenutom ajetu, dužna je nadoknaditi isti broj dana i to po mogućnosti što prije.
Sva se islamska ulema slaže da je zabranjeno bez opravdanog razloga odlagati nadoknaðivanje dana posta do nastupanja sljedeććeg mjeseca ramazana, već se nadoknada mora izvršiti prije nastupanja novog mjeseca ramazana. Ukoliko odlaganje bude uzrokovano opravdanim razlogom (bolest i sl.), onda nema grijeha i osoba je dužna napostiti onda kada joj se za to pruži prilika.
Osoba koja bez valjanog razloga odlaže nadoknaćðivanje do nastupanja novog mjeseca ramazana, iako čini ono što je zabranjeno, nije se oslobodila nadoknaðivanja propuštenog, već je, iako je griješna, dužna napostiti propuštene dane posta, ali u ovom slučaju tek nakon isteka mjeseca ramazana koji je nastupio.
Osoba koja je zbog bolesti bila spriječena postiti, a kojoj se njeno zdravstveno stanje nije poboljšalo nakon isteka mjeseca posta u toku godine, ili se radi o osobi koja nije postila zbog bolesti koja zahtijeva redovno uzimanje lijekova u toku dana, bilo da se radi o ramazanu ili nakon njega, dužna je nadoknadu izvršiti putem fidje, to jest izdvajanjem odreðene količčine imetka (u visini sadekatu-l-fitra) za svaki propušteni dan mjeseca ramazana.
Ukoliko materijalno stanje osobe jeste takvo da nije u moguććnosti platiti fidju, čekat će da se njeno stanje poboljša, pa ukoliko se to dogodi dužna je izmiriti fidju, bez obzira na dužinu vremenskog perioda nakon isteka mjeseca ramazana.
Dakle, potrebno je naglasiti da, prema mišljenju većine islamske uleme, propušteni post postaje dug i to dug prema Allahu dž.š. koji ne spada sve do njegovog izmiršenja, kao ni dugovi prema ljudima, već ukoliko se ne izvrše oni se prenose na nasljednike osobe, koji su ih dužžni izmiriti iz zaostavštine umrlog, prije nego što se imetak podijeli meðu nasljednicima, jer je neizmireno dugovanje razlog patnje duše umrlog. Poslanik a.s. kaže: “Duša vjernika je zatočena u grobu zbog njegovog duga, sve dok se dug, u njegovo ime, ne izmiri.”
Ulema hanefijskog mezheba smatra da za osobu koja ne stigne nadoknaditi propuštene dane posta, zbog smrti koja nastupi u meðuvremenu, a nije prethodno ostavila oporuku da se u njeno ime dug izmiri iz njene zaostavštine, nije potrebno ovu vrstu duga prema Allahu dž.š. u njeno ime izvršavati (porodica to nije u obavezi činiti), već je njen slučaj prepušten Uzvišenom Allahu, ukoliko hoće oprostićt će joj, ili će je kazniti. A što se dugova prema ljudima tiče, oni se, prema ulemi hanefijskog mezheba, kao i prema mišljenju ostalih, prenose na nasljednike.