Beogradski projekti degradacije

Neko iz tih struktura u Beogradu je zamislio da Sandžaku, a posebno Srbiji, ne treba ili ne smije
postojati jaka Islamska zajednica koja svojim djelovanjem nadilazi krov džamija. Oni su pokušali da je ponovo povrate i unazade, da Islamska zajednica bude zajednica zatvorenih krugova čiji bi se djelokrug završavao sa kapijom džamije

Kako vrijeme prolazi u javnosti se objelodanjuju razni detalji i pojedinosti podvale koju je grupa oko Zilkića i Ugljanina izvela muslimanima u Srbiji.
Pokušaj otimanja Islamske zajednice je očigledno dio velikog projekta koji se već decenijama prireðuje i sprovodi nad muslimanima u Srbiji. Projekat očigledno ima za cilj da se Bošnjaci i drugi muslimani drže u potlačenom položaju u odnosu na druge zajednice. Već decenijama se njihov položaj stavlja po strani. Teška ekonomska situacija se ni na koji način ne rješava već se samo odlaže, što doprinosi da regije i gradovi u kojima muslimani žive još više tonu u bijedu, krizu i dekadencu. Naravno, žrtve su i pripadnici drugih konfesija i etničkih grupa, što ima za rezultat njihovo napuštanje tih krajeva. Nacionalističke strukture u Srbiji su to iseljavanje pokušale iskoristiti da ovim krajevima prilijepe etiketu kriznih područja, što uistinu nije tačno. Bošnjaci i Srbi ovih krajeva žive u dobrim komšijskim odnosima uvažavajući meðusobne razlike. Takvi odnosi su se očuvali i u najtežim, kriznim periodima koji, uprkos mnogim ratovima u okruženju, osim izolovanih slučajeva, meðu stanovništvom nisu narušeni.
No, suprotno običnim ljudima, koji se uvijek sporazumiju i naðu zajednički jezik, problem je kod kreatora kriza ili ljudi u nekim centrima, bilo „bezbjednosnim“, intelektualnim ili nekim drugim, koji stvari, kao, razumiju bolje. Pokušavaju da graðanima u regijama, u našem slučaju u Sandžaku, kroje sudbinu po svom viðenju. Često su te skrojene metode, modeli i projekti neodgovarajući, nesrazmjerni i neprilagodivi.
Jedan od tih projekata je imao za cilj slabljenje i na koncu otimanje Islamske zajednice. Taj projekat je i dalje na sceni.
Neko iz tih struktura u Beogradu je zamislio da Sandžaku, a posebno Srbiji, ne treba ili ne smije postojati jaka Islamska zajednica koja svojim djelovanjem nadilazi krov džamija. Oni su pokušali da je ponovo povrate i unazade, da Islamska zajednica bude zajednica zatvorenih krugova čiji bi se djelokrug završavao sa kapijom džamije.
Pokušali su da Islamska zajednica bude zajednica kao što je bila prije devedesetih – nekoliko staraca, neukih pojedinaca i siromašnih imama. Služba koja je zadužena više za mrtve nego za žive. Ukopavanje, obredoslovlje, sitni bakšiš, bio bi maksimum te zajednice. Univerziteti, škole, vrtići, naučni centri, instituti – to je već mnogo.
Projekat Zilkića, paravjerske tvorevine i Ugljanina imao je za cilj da se sve to zaustavi.
Često se i promjene na političkoj sceni u Srbiji prilagoðavaju tim projektima. Iako se stranke mijenjaju, ti projekti ostaju i od njih se ne odustaje. Kako vrijeme prolazi sve više je dokaza za to.
Ugljanin je sve do izbora bio na listi Vojislava Koštunice i svi su Koštunicu i elitu oko njega optuživali da je glavni krivac za dogaðaje u Islamskoj zajednici i podvale koje se muslimanima podmeću. Odlazak Koštunice sa vlasti iznosi u javnost nove činjenice. Ugljanin je ponovo u vlasti,  Zilkić ponovo djeluje. Očigledno podvala nije samo Koštunicina, već projekat se nastavlja.
Gdje su tu principi, obećanja, stavovi. Da li spomenuti imaju još toga da odrade, pa ih zato oživljavaju?! Da li je to samo nastavak projekta koji je započet i koji treba dovršiti.
Muslimani su zaveðeni, a to je, očigledno, samo početak projekta.
Ono što nas iznenaðuje jeste, kako upornost struktura u Beogradu na tim projektima i pored toga što predstavljaju grubo kršenje zakona i elementarnih ljudskih i vjerskih prava jedne zajednice, tako i spremnost njihovih egzekutora iz redova muslimana na izdaju i ustrajnost u tome.
Upornost beogradskih struktura se ogleda u tome da uprkos slovu zakona priznaje, respektuje i finansira kvazi tvorevinu oko Zilkića, a oživljava politički skrhanog i propalog Ugljanina.
Djelovanje vlasti je licemjerno. Pored očigledne podvale skrojene u prethodnom sazivu Ministarstva vjera, ili je ovo ministarstvo bilo samo egzekutor već isplaniranog projekta, što je svejedno, ne odustaje se od kršenja zakona. Vlast kaže: „Neka se dogovore“, što u stvari znači: „Neka se još zavade.“ Zar je dopustivo da vlast na taj način ponižava Islamsku zajednicu. Da vjekovnu instituciju stavlja u istu ravan sa kvazi tvorevinom nastalom prije nekoliko mjeseci. Da li bi bilo dopustivo da se prave kompromisi sa tvorevinom koja je instalirana da se razbije vjekovna institucija sa zakonskim i šerijatskim legitimitetom zasnovanim na Kur’anu, Sunnetu, muslimanskoj tradiciji, kao i zakonima ove države. Da li bi stav države bio isti da je u pitanju Srpska pravoslavna crkva. Dogaðaji sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom nas ubjeðuju da ne bi.
Ono što nas, takoðer, iznenaðuje jeste i podrška koju taj projekat uživa u srbijanskom društvu. Mediji daju nesebičnu podršku ovom projektu. Neki su direktno uključeni u njegovo sprovoðenje i kvazi tvorevini daju direktnu medijsku potporu. Rezultat toga je da ova tvorevina ima više pristupa medijima nego legalna institucija Islamske zajednice. U tome se posebno ističu režimski mediji na čelu sa RTS-om.
Iznenaðujuća je i šutnja drugih slojeva u društvu, posebno onih koji se kategorišu kao demokratski, nevladini itd.
Izuzev nevladinih organizacija u Sandžaku koje su opravdale epitet boraca za ljudska prava, samo mali broj je velikih nevladinih organizacija osudio pritisak na Islamsku zajednicu. Meðu prvima je Helsinški odbor za zaštitu ljudskih prava odmah prepoznao prirodu problema i to su javno i transparentno izrazili. Drugi su šutjeli, i dalje šute.
Zabrinjavajuće je i oglušivanje intelektualaca koji, iako sporadično, ipak nisu direktno, brojno i javno osudili kršenje ljudskih prava muslimana pokušajem razbijanja jedine institucije koja postoji.
Uprkos svemu, u slučaju Islamske zajednice je visoku svijest pokazao narod. Potcjenjivan, zaboravljen, omalovažavan, probudio se iznenada, proradila je svijest običnog čovjeka.
Islamsku zajednicu su očuvali imami, ali bi im mnogo teže bilo da se nije desilo ono što kreatori nisu predvidjeli. Muslimani su spremni zaboraviti, prešutjeti sve interese, osim interesa vjere. Ugljaninu su opraštali neobrazovanje, nesposobnost, potkupljivost, ali ne i izdaju na račun vjere. Vjera je na kraju probudila i one koji su praktični vjernici i one koji se deklarišu kao vjernici.
Projekat je, očigledno, bio dobro isplaniran u svim njegovim segmentima, osim što je zapostavio i previdio svijest običnog čovjeka. Njegova reakcija je iznenadila kreatore i ugrozila projekat.
Ostaje da se vidi da li će država uvažiti slovo zakona, stav običnog čovjeka, svetost i nepovredivost institucija, ili će se surovo obračunati sa vjernicima, imamima i Islamskom zajednicom. Država može i jedno i drugo, ali je svakako interes svih da se ipak krene putem uvažavanja, poštivanja zakona, različitosti, multietničnosti, multikonfesionalnosti i dijaloga, pa makar se odustalo od nekih crnih projekata koji su, zasigurno, pogrešno isplanirani.

H.B.