Razumijevanje novotarija

Novotarija može da bude nekoliko kategorija: potrebna – nužna (vadžibe), zabranjena, pohvaljena, pokuðena i dozvoljena novotarija

Većina Islamske uleme je na stanovištu da se novotarije dijele u kategorije, kao što smo to vidjeli u govoru Imama Šafije. Od njegovih sljedbenika na ovom stavu su: ‘Iz Ibn Abdusselam, Imam Nevevi i Ebu Šame. Od malikija: El-Karafi, Ez-Zerkani. Od hanefija, Ibn Abidin. Meðu hanbelijama ovog stava je bio Ibn Dževzi. Čak i neki zahirije (bukvalisti), kao što je Ibn Hazm, bili su na ovom stanovištu. Najkristalnije nam se ovaj stav, naučni pravac, ocrtava u definiciji ‘Iz ibn Abduselama, kada kaže: ”Novotarija je radnja koja se nije radila u vrijeme Poslanika .s.a.v.s. Novotarija može da bude nekoliko kategorija: potrebna – nužna (vadžibe), zabranjena, pohvaljena, pokuðena i dozvoljena novotarija.” 
Svi oni za ovaj stav navode i primjere, pa je primjer za nužnu ili potrebnu (vadžibe) novotariju bavljenje nahvom, sintaksom. Nešto tako nije bilo poznato u vrijeme Poslanika a.s. već se bavljenje ovom naučnom disciplinom pojavilo kasnije. Ova disciplina nam pomaže i nužna je za ispravno razumijevanje riječi Uzvišenog Allaha i riječi Poslanika a.s., tako da se neki vadžibi – obligatne dužnosti ne upotpunjuju osim pomoću ove discipline. Zato je i bavljenje i zanimanje ovom novotarijom, inovacijom samim tim postalo obavezno.
Kao primjere za zabranjenu vrstu novotarije nam navode pravce koji su se pojavili nakon Poslanika a.s., kao što su: kaderije, džibrije, murdži’e, havaridž.
Pod kategoriju pohvaljene novotarije (mendube) navode nam: osnivanje škola, izgradnju mostova. Takodje, pod ovu kategoriju potpada i klanjanje teravih namaza u džematu (zajednički) za jednim imamom.
Pokuðene novoterije su, recimo, pretjerano ukrašavanje i uljepšavanje džamija, ili prekomjerno uljepšavanje i dekorisanje Mushafa (Kur’ana) i tome slično.
Pod kategorijom dozvoljenih i neokarakterisanih novotarija, gdje se niti hvali niti kudi počinilac i ostavljeno mu je na slobodnu volju izvršenje ili ostavljanje dotičnog djela – bid’atun mubaha, spada rukovanje poslije namaza, ili upotreba i odabiranje ukusnih i lijepih vrsta jela i pića i tome slično.
Oni se u ovom svom opredjeljenju u podjeli novotarija na ovih pet kategorija koriste sljedećom argumentacijom:
•    Riječi Omera r.a. o zajedničkom teravih namazu u džamiji, kada je, nakon što je uveo tu praksu, rekao da je to divna novotarija. Prenosi se od Abdurrahmana bin Abdu-l-Karia da je rekao: „Otišao sam sa Omerom bin el-Hatabom noću za vrijeme ramazana u džamiju i zatekli smo tamo ljude razdijeljene po skupinama. Pa su neki klanjali samostalno dok su drugi klanjali u manjim skupinama, pa je Omer rekao: ‘Po mom mišljenju, ako bi sve ove ljude sakupio i postavio im jednog imama da svi klanjaju za njime, bilo bi mnogo ljepše i izglednije.’ Pa je odlučio da tako i uradi i svoju odluku sproveo u praksu i postavio im za imama Ubej bin Ka’ba. Zatim sam sa njime izašao i sljedeće veče i vidjeli smo kako svi klanjaju za jednim imamom, pa je Omer rekao: ‘Ovo je mnogo lijepa i pohvalna novotarija, oni koji ostaju i klanjaju do kraja do kasno u noć su bolji od onih koji prisustvuju samo na početku klanjanja.’”
•    Nazivanje klanjanja duha namaza u džematu u džamiji bid’atom od strane Abdullaha Ibn Omera r.a., a znamo da je to od lijepih i pohvalnih stvari. Prenosi se od Mudžahida da je rekao: “Ušao sam sa Urve bin Zubejrom u džamiju i zatekli u njoj Abdullaha bin Omera kako sjedi ispred Aišine sobe, dok su ljudi klanjali duha namaz, pa smo ga pitali o ovom namazu, te nam je rekao: „Novotarija.”  (Znači, nazvao je ovakvu formu namaza novotarijom i pored toga što je to pohvalna i lijepa stvar, što upućuje da je i on bio na stanovištu da novotarija može biti nekoliko kategorija, a meðu njima i lijepe i pohvalne, a ne samo pokuðene. Pogrešno je protumačiti ovaj hadis da je on ovim riječima omalovažio ili okarakterisao njihov postupak kao loš ili zabranjen. Jer da je tu bilo nešto od stvari koje su zabranjene vjerom, njegova bi dužnost bila da reaguje, da ih spriječi u činjenju grijeha, a ne da ih ostavi u griješenju i ne pokuša da ih zaustavi, jer je dužnost i obaveza svakog vjernika da reaguje na kršenje Božjih naredbi, a ashabi su bili preteče u dobru. Zato da je ova stvar bila nešto loše i zabranjeno, sigurno bi ih spriječio u tome, a ne bi ih ostavio da rade ono što su započeli izražavajući tako svoje odobravanje, iako ova radnja nije bila poznata u vrijeme Poslanika s.a.v.s. 
•    Hadisi, predaje koje idu u prilog ovoj podjeli i koje dijele novotarije na dobre i loše. Od tih predaja je i ona koja se prenosi neposredno od Poslanika a.s. (merfuan): “Ko uvede neki lijepi običaj, imat će nagradu zbog toga i nagradu svih onih koji ga budu slijedili u tome do Sudnjeg dana. A ko uvede neki loš običaj, imat će grijeh zbog toga i grijehe onih koji ga slijede u toj stvari do Sudnjeg dana.”
Iz gore navedenog vidimo da postoje dva stanovišta za ovu problematiku. Prvo je ono koje zagovara Ibn Redžeb el-Hanbeli, a to je uopšteno promatranje i shvatanje značenja novotarija, tj. da se radnje za koje će čovjek imati nagradu ako ih izvršava ne mogu nazivati novotarijama u pogrdnom smislu, iako se možda u jeziku može za njih reći da su novotarije, a gledano istoriski, zato što nisu bile u vrijeme Poslanika a.s. I drugo stanovište, koje je ujedno i detaljno objašnjenje ove problematike, jeste stav čiji je glavni predstavnik ‘Iz ibn Abduselam, čije smo mišljenje prethodno detaljno izložili i pojasnili.
Ovo pitanje je mnogo značajno i važno za današnje muslimane, te je potrebno da se upoznaju vjernici sa ovom problematikom zato što ono veoma značajno utiče na razmišljanja savremenih ljudi i njihov odnos prema vjerskim savremenim problemima i situacijama, kao i na odnos prema drugim muslimanima. Nedovoljno poznavanje ove problematike dovodi ljude u situaciju da prozivaju ljude vjernike, da ih etiketiraju kao bid’adžije, novotare (svakako u negatinom značenju), kao grješnike i tome slično, da Allah Dragi sačuva. Allah dž.š. je Najuzvišeniji i Najznavaniji i On najbolje zna. 

Preveo: Rejhan Hot