HomeGlas islamaIntervjuPorodica je najbolje mjesto za vaspitanje 19. Februara 2009. Intervju 1545 Zamjeram to što djeca učestvuju u brojnim dogaðanjima u porodici, u kojima ne bi trebala da učestvuju; u sjedeljkama, u dugim pričama u kojima se koristi alkohol i duhan. GLAS ISLAMA: Koliko roditelji i vaspitači mogu uticati na formiranje mlade ličnosti? Da li postoje djeca na koju se, jednostavno, ne može uticati ili je stvar u pristupu? KAČAPOR: Ja mislim da je najveće otkriće čovječanstva porodica i da je ona, kao sigurna ćelija, najbolje moguće mjesto za vaspitanje. Zato bi trebalo pojačano raditi sa roditeljima. Pedagogija kao nauka nije u dovoljnoj meri zastupljena kod običnog čovjeka. Brojni su pedagozi pokušali da naprave pedagogiju za majke, pedagogiju za očeve, pedagogiju za roditelje, ali u tome nisu dovoljno uspjeli. Treba pedagoški obrazovati roditelje u smislu šta je to pozitivno, koje su to pozitivne metode vaspitanja, a koje su to negativne, šta bi trebalo odbaciti u vaspitanju i sl., jer je porodično vaspitanje temelj na kome će se ukupno vaspitanje održati do kraja života. GLAS ISLAMA: Šta zamjerate roditeljima današnjice kada je odgoj djece u pitanju? KAČAPOR: Zamjeram to što djeca učestvuju u brojnim dogaðanjima u porodici, u kojima ne bi trebala da učestvuju; u sjedeljkama, u dugim pričama u kojima se koristi alkohol i duhan. Zamjeram javno korišćenje duhana u porodičnom okruženju pred djecom, zamjeram korišćenje alkohola u porodičnom okruženju pred djecom, zamjeram to što se ne formiraju rano radne navike i što se ne ide na to da se djeca čim prije, u radnom i u svakom drugom smislu osamostaljuju. GLAS ISLAMA: Naši nastavnici od nastavnih pomagala i dalje imaju samo tablu i kredu. Složit ćete se da to nije dovoljno. Nadate li se boljim danima? KAČAPOR: Ja se svakako nadam boljim danima i želim da se dogode. Već 17-18 godina čekam da se probudimo iz jednog veoma tmurnog i ružnog sna u kome se stalno osjeća neki sunovrat i pad morala, društvenog morala, i materijalno-tehničke osnove za rad, vaspitanosti i obrazovanosti. Naravno, ako ne bi bilo nade život uopšte ne bi imao smisla. Pisanje po tabli je naslijeðe od praistorijskog čovjeka, koji je pisao kamenom po zidovima pećine, po kamenu… Mi u 21. vijeku treba da pokažemo bim-projekciju, treba da pokažemo film, dijafilm, sliku, objektivnu stvarnost, da povedemo učenike na naučna, a ne samo rekreativna putovanja, izlete, ekskurzije, da vide i primjene znanje u praksi, pa tek onda da idu na radna mjesta. GLAS ISLAMA: Kada govorimo o omladini, zamolila bih Vas da se malo zadržimo na slobodnom vremenu mladih. Mislite li da ga oni ne koriste na pravilan način? KAČAPOR: Već sam rekao da mladost ne trpi praznine i ona će ih popuniti nekada, pa možda i naopako. U našoj sredini mladost je prepuštena samoj sebi i to što ona griješi u osmišljavanju svog slobodnog vremena nemojte da nas čudi, jer mi ni jedan drugi model nismo ponudili. To što mladi ljudi pretjerano sjede u zatvorenim prostorijama, u kafićima u kojima su u dodiru sa najnegativnijim oblicima ljudskog ponašanja, krivi smo mi kao društvo. Ako ćemo se mi kao pedagozi baviti samo suhom teorijom i iz svojih kabineta prosipati suhu teoriju, a nećemo biti u situaciji da te mlade ljude povedemo u praktičnom životu na bolje sadržaje, kao što je, na primjer, osmišljeno slobodno vrijeme, sport, rekreacija, posjete, izleti, ekskurzije, nešto čime ćemo ispuniti njihovo slobodno vrijeme, oni će, na žalost, na najnegativniji način ispunjavati svoje slobodno vrijeme. U našoj sredini brojni mladi ljudi vide prestiž u tome da sjede u skupocjenim automobilima svojih roditelja, da nepotrebno troše gorivo, ali ono što je najgore – izlažu se životnoj opasnosti… Pored toga, sjede u zagušljivim kafićima gdje su izloženi duhanu, alkoholu, pa i drogi, koja je velika negativnost nad kojom se vrlo ozbiljno moramo zamisliti. U svakom slučaju, društvo mora izdvojiti sredstva, mora iznaći ljude koji će se baviti osmišljavanjem vremena ljudi. GLAS ISLAMA: Problem narkomanije je više nego aktuelan. Da li student koji koristi narkotike može uspjeti da okonča studij i eventualno se zaposli u nekoj školi i kao takav vaspitava nečiju djecu. Smatrate li da bi univerziteti trebali uvesti sistematski pregled za sve diplomce na kome se neće mjeriti težina i visina, već raditi analiza krvi? KAČAPOR: Vaše ideje imaju smisla, meðutim, univerziteti time neće moći da se bave. Društvo to mora nametnuti. Jer ukoliko to čini univerzitet, ljudi će bježati na one univerzitete koji to ne čine. Društvo se već jednom mora zamisliti nad zdravljem svoje mladosti, nad budućnošću njihovih porodica, a time i nad budućnošću društva u cjelini. Pred nama je velika, velika opasnost, jedna neman. Nijedan pojedinac ne može da se izbori protiv nemani, a droga nije ništa drugo nego ogromni godzila, zamišljena neman koju nijedan pojedinac ne može da savlada. Društvo mora da je savlada, društvo mora da iskorijeni mogućnost doturanja droge, mogućnosti proizvodnje droge, mogućnosti trgovanja drogom, mogućnosti korišćenja droge. Ukoliko vi mlade ljude organizovano vodite na sport, na rekreaciju, na kulturne dogaðaje, oni neće biti izloženi toj opasnosti. A zašto se time ne bavimo? Manje bi para utrošili na programe kulture, sporta i rekreacije, nego što oni troše na kupovinu narkotika, droge. GLAS ISLAMA: Šta biste preporučili, na kraju, svojim mlaðim kolegama koji tek započinju svoju prosvjetnu karijeru? KAČAPOR: Imajte u vidu sve probleme sa kojima se susrećemo, nemojte zatvarati oči pred problemima, nemojte gurati probleme pod tepih. U životu je isto kao i u drugim stvarima: ako lešinu plitko zakopate, smrad će da se osjeti. Nemojte nijedan problem ostaviti neriješen, jer će on proizvesti niz drugh problema. Ovom poslu treba prići vrlo ozbiljno. Sve je pedagogija, svi smo u pedagogoji. Pedagogijom treba da se bavi svaki policajac, jer on ne može biti dobar policajac ako nije dobar pedagog. Pedagogijom treba da se bavi svaki hodža, jer on ne može biti dobar hodža ako nije dobar pedagog. Pedagogijom treba da se bavi svaki pop, jer on ne može biti dobar pop ako nije dobar pedagog. Pedagogijom treba da se bavi svaki sudija, jer on ne može biti dobar sudija ako nije dobar predagog. Pedagogija se tiče pozitivne komunikacije sa drugim ljudima, a to nam je u ovom vremenu potrebnije nego u bilo kom ranijem vremenu u istoriji čovječanstva. GLAS ISLAMA: Zadovoljstvo mi je bilo razgovarati sa Vama. KAČAPOR: I meni je bilo zadovoljstvo govoriti za vaš list. Razgovarala: Sanela Misirlić