Krivac je Ministarstvo vjera

Muftija Rešad-ef. Plojović, koordinator za islamsku vjeronauku pri Ministarstvu vjera

Posljednja dešavanja su nas naučila da ravnopravnost garantovana Zakonom o crkvama i vjerskim zajednicama jeste samo mrtvo slovo na papiru, koje u praksi ne znači ništa. Naravno, optimisti smo da će svemu ovome negativnom doći kraj i da će se nepravda prema Islamskoj zajednici ispraviti, jer svakom zulumu doðe kraj, a istina uvijek pobijedi. 

Nakon 2000-te godine i demokratskih promjena vlasti, sve crkve i
tradicionalne vjerske zajednice u Srbiji su se složile u jednom –
potrebno je po hitnom postupku u škole uvesti predmet vjeronauka, kako
bi se izbjegla dalja degeneracija mladih naraštaja i propast
cjelokupnog društvenog sistema i kako bi se nove generacije koje dolaze
počele učiti vrijednosnim sudovima i moralnim normama.

Islamska zajednica, kao legitimni predstavnik muslimana koji žive u Srbiji, i kao jedna od tradicionalnih vjerskih zajednica koje egzistiraju na ovim prostorima preko šest vijekova, uzela je aktivno učešće u procesu organizovanja i sprovoðenja vjerske nauke u školama.
Pošto je ova oblast desetinama godina uništavana, trebalo je donijeti pravila, uredbe, zakonska akta i podakta koja bi ovu oblast uredila i omogućila djeci da nesmetano u školama izučavaju vjeru za koju su se opredijelila. Islamska zajednica je ozbiljno pristupila rješavanju svih nagomilanih problema i preko svojih predstavnika u Vladinoj komisiji za sprovoðenje vjerske nastave u školama davala konstruktivne i prihvatljive prijedloge kako bi se ova oblast što prije uredila.
Meðutim, nekim neprimjerenim političkim odlukama u posljednje dvije godine, kojima je izvršena agresija na Islamsku zajednicu i sprovedena diskriminacija nad vjerskim pravima muslimana, vlasti u Srbiji su i u oblasti islamske vjeronauke uspjele da poremete uspostavljeni sistem koji je odlično funkcionisao. O vjeronauci u školama i o problemima sa kojima se susreću u praksi razgovarali smo sa koordinatorom Vladine komisije za vjeronauku muftijom Rešad-ef. Plojovićem.

Glas islama: Kako ste zadovoljni efektima uvoðenja vjeronauke u školama?

Plojović: Vraćanje vjerske nastave u školski sistem, nakon njenog dugogodišnjeg prognanstva od strane bezbožničkog komunističkog režima, predstavljalo je radost svim vjernicima, ma kojoj vjeri pripadali, ali i nadu da, nakon višedecenijskog mraka, dolaze neki bolji dani za vjeru i vjernike.
Islamska zajednica je veoma ozbiljno shvatila projekat vjeronauke, te je zato u njega ušla maksimalno ozbiljno, a to znači da se odabiru vjeroučitelja posvetila posebna pažnja. To je učinjeno zbog još jednog važnog razloga, a to je da bi se praktično razoružali oni koji su nasrtali na vjeronauku, odnosno bili protiv njenog uvoðenja, jer su smatrali da će ona izazvati negativne posljedice. Imajući u vidu prethodno pomenuto, pristupilo se izradi planova i programa, te udžbenika islamske vjeronauke, koji nisu smjeli nikoga vrijeðati niti omalovažavati.
Islamska zajednica, ili da budem konkretan, osobe koje su najviše radile na ovom projektu, to jest dr. Mevlud-ef. Dudić, kao član Vladine komisije za vjeronauku i ja kao koordinator, nekoliko puta je bila pohvaljena, javno ili direktno u meðusobnim razgovorima meðu članovima Komisije, za rezultate na ovom polju.
Sve ovo je imalo kao posljedicu da je vjeronauka u sandžačkim gradovima bila izuzetno dobro organizovana, a opredijeljenost učenika za ovaj predmet bila je na najvišem nivou, od 85-100%. To nas je činilo radosnim, a i ponosnim, jer smo uspjeli da, kada je kadar u pitanju, imamo zastupljen izuzetno visok stepen stručne spreme.
Meðutim, sva pomenuta naša radost je bila kratkotrajna, jer je nekome zasmetalo da islamska vjeronauka bude tako dobro organizovana i potrudio se da zakomplikuje stvari, kako bi se okolnosti promijenile, tako da se krenulo sa projektima rušenja islamske vjeronauke, koji, siguran sam, imaju krajnji cilj pokušaj njenog potpunog gašenja.  

Glas islama: Da li je u novoj školskoj godini proces izvoðenja vjeronauke u školama uspješno startovao?

Plojović: U zadnje dvije godine Islamska zajednica se suočava sa brojnim problemima kada je u pitanju izvoðenje vjerske nastave. Naime, poznato je da su prošle godine dva mjeseca direktori u Prijepolju i Priboju zabranili izvoðenje islamske vjeronauke, dok je pravoslavna vjeronauka nesmetano izvoðena, jer su se, navodno, pojavila dupla rješenja vjeroučitelja, tako da nisu znali koga da prime. Ministarstvo vjera je, nakon što je zakuhalo čitavu priču oko podjela u Islamskoj zajednici, sa namjerom da na njeno čelo dovede poltrone i neuke sa kojima će lako upropastiti sve projekte započete od strane postojećeg rukovodstva, pa nije uspjelo, kao po običaju, šutjelo, nije se miješalo u svoj posao, prepustilo je da svaki direktor radi po svom ćejfu, tako da je nakon upornog, dugog i mukotrpnog rada na terenu stvar donekle dovedena u normalu i vjerska nastava je otpočela sa izvoðenjem. U Tutinu i Sjenici su pojedini direktori, inače poslušnici ili aktivisti ideje rušenja Islamske zajednice, smijenili dugogodišnje vjeroučitelje, a na njihovo mjesto imenovali sebi podobne, ma kakva bila njihova stručna sprema.
Ove godine se ponavlja slična priča: u Prijepolju je u nekoliko škola ponovo obustavljeno izvoðenje islamske vjeronauke, jer su se ponovo pojavila „dupla rješenja“, jedno koje potpisuje član Vladine komisije dr. Mevlud Dudić, a drugo potpisano od strane nekog iz dinastije Jusufspahića, koji na taj način izvršavaju svoju decenijsku ulogu uništavanja islama i muslimana na prostoru na kojem djeluju. To je do prije dvije godine bio Beograd i uža Srbija, a danas se žele proširiti i šire, na prostor regije Sandžaka, Preševske doline, Vojvodine itd., ali to muslimani neće dozvoliti. U Tutinu su opet pojedini direktori, pod prijetnjom lokalnih vlasti da će ih smijeniti, nastavili prošlogodišnju priču; u Sjenici je stanje malo bolje u odnosu na prošlu godinu, ali je daleko od dobrog, jer je promijenjena lokalna vlast, ali su direktori ostali nepromijenjeni, tako da pokušavaju balansirati.
Sve se ovo dogaða naočigled Ministarstva vjera, koje ništa ne preduzima da se problem riješi, a kako bi i preduzelo kada njihov planirani projekat rušenja Islamske zajednice nije uspio. Na sjednice Komisije pozivaju osobe koje nisu članovi, ili tolerišu njihovo prisustvo, znajući za naš stav da mi ne prisustvujemo skupovima gdje su nelegalni predstavnici, bez obzira što im je Ministarstvo dalo legitimitet, tako da se na taj način onemogućava iznošenje problema sa naše strane. Predsjednik Komisije neprestano „moli“ da se dogovorimo meðusobno. Njemu se u zadnjem obraćanju muslimanskoj javnosti pridružio i ministar Šijaković, koji još uvijek nije smijenjen, iako je to traženo više puta, s tim što se on nije zadovoljio samo pozivom „liderima muslimana u Srbiji“ na dogovor, već je po njegovom običaju optužio „lidere“ da oni „onemogućavaju i otežavaju muslimanskoj djeci pohaðanje vjerske nastave“. Poziva se ministar na zakonske akte po kojima je naša država obavezna da ispuni odreðena prava roditelja itd. Dakle, ponovo je cinizam na sceni. Umjesto da se bavi rješavanjem problema koji je nastao nezakonitim postupanjem Ministarstva vjera, kojeg je on naslijedio, on krivicu svaljuje na drugog, to jest onoga ko je trebao biti uništen, a nije. Dakle, mi smo, po ministrovom, u Islamskoj zejednici najveći krivci, jer nismo dozvolili da njegov prethodnik ministar odlučuje ko je legalan i tradicionalan, a ko nije, što nismo prihvatili „vrhovnog poglavara“ kojeg nam je on ponudio, nego hoćemo da ga sami biramo, što nismo prihvatili da budemo u zakonu jednaki sa svima, a u praksi da šutimo i ne tražimo ništa što nam pripada, već da čekamo da nam on da ono što misli da nam je dovoljno, itd. Ovom prilikom želim po ko zna koji put ponoviti, za aktuelno stanje u islamskoj zajednici i sve probleme koji se dešavaju u njoj glavni krivac je ministarstvo vjera, odnosno ministar koji je na njegovom čelu, to znaju svi muslimani, o tome su obaviješteni i domaći i meðunarodni faktori koji se bave zaštitom ljudskih i vjerskih prava, zbog toga su i brojne kritike na račun Ministarstva vjera, i ta krivica se ne može izbjeći kontra-optužbom. Krivica i odgovornost se moraju prihvatiti, nakon toga se mora krenuti u rješavanje problema, a prvi korak na tom putu jeste brisanje nelegalne, paravjerske, antiislamske tvorevine, koja se zove „srbijanski rijaset“!

Glas islama: Ima li dovoljno školovanog kadra da se pokriju sve škole?

Plojović: Što se tiče kadrovske strukture naših vjeroučitelja, mislim da smo u tome primjer na koji se mogu ugledati sve druge vjerske zajednice. Uopšte nemamo slučajeva da vjersku nastavu izvode osobe koje nemaju potrebnu stručnu spremu. Naprimjer, u Novom Pazaru od 34 vjeroučitelja samo je jedan apsolvent fakulteta, dok su svi drugi sa visokom stručnom spremom. I u drugim gradovima je slična situacija. Od ukupnog broja predavača islamske vjeronauke, njih 104, koje je Mešihat Islamske zajednice u Srbiji predložio Ministarstvu prosvjete, većina je sa visokom stručnom spremom, samo je manji broj sa višom ili srednjom stručnom spremom.

Glas islama: Kakva je saradnja sa direktorima škola i ima li u tom segmentu problema?

Plojović: Od momenta vraćanja vjerske nastave možemo se pohvaliti da je saradnja sa direktorima bila na najvišem nivou, postojala je spremnost za pomoć i razumijevanje kad god je to bilo potrebno. Meðutim, agresijom na Islamsku zajednicu, prije dvije godine, pojedini direktori, koji su bili bliski sa svim akterima rušenja Islamske zajednice, su, po službenoj dužnosti, ili po nalogu, svoj odnos promijenili. Meðutim, bez obzira na sve to, sa većinom direktora postoji saradnja i fer odnos.

Glas islama: Ko su članovi Vladine komisije za vjeronauku i ima li problema u saradnji sa njima?

Plojović: Svaka tradicionalna crkva i vjerska zajednica je imala pravo delegirati osobu koja će biti njen predstavnik u Komisiji koju će imenovati Vlada R. Srbije, tako da kada je Islamska zajednica u pitanju član Komisije, od njenog osnivanja, je dr. Mevlud Dudić. Ministarstvo vjera je tada, za slučaj potrebe, u članove uvrstilo i starog Jusufspahića, koji je prisustvovao sjednicama Komisije u tom periodu samo da bi se na taj način pokazalo da postoji, ali kada je riječ o planovima i programima, udžbenicima, kompletan posao i teret smo obavili mi. Tada nismo ni slutili da će se desiti ono što se desilo oktobra 2007. godine, čemu je svakako trebalo da se ostavi priključak, tako da su nam sada sve stvari postale jasne. Što se tiče mlaðeg iz pomenute dinastije, koji se pojavljuje kao potpisnik rješenja, on nije član Vladine komisije, ali to nije problem, jer ukoliko bilo ko postavi to pitanje, siguran sam da će mu se obezbijediti članstvo preko noći, kao i sve drugo. Neću biti iznenaðen ukoliko se nakon ovih mojih riječi na sajtu Ministarstva vjera desi promjena u sastavu članova Komisije za vjersku nastavu.

Glas islama: Je li obezbijeðena autonomija u sadržaju i izdavanju udžbenika, ili postoji mješanje od strane Vlade?

Plojović: Bila je obezbijeðena autonomnost u izradi planova i programa, te udžbenika za vjeronauku svakoj vjerskoj zajednici. Meðutim, nećemo se začuditi ukoliko se pojavi neko ko će nama u Islamskoj zajednici sugerisati da se sa nekim dogovorimo kakav ćemo plan i program i udžbenik trebati da uradimo. Posljednja dešavanja su nas naučila da ravnopravnost garantovana Zakonom o vjerskim zajednicama jeste samo mrtvo slovo na papiru, koje u praksi ne znači ništa. Naravno, optimisti smo da će svemu ovome negativnom doći kraj, te da će se nepravda prema Islamskoj zajednici ispraviti, jer svakom zulumu doðe kraj, a istina uvijek pobjedi.
Ono što želim spomenuti ovom prilikom jeste da Islamska zajednica nikada nije bila, nije, niti će biti faktor destabilizacije. Naprotiv, ona je uvijek bila faktor stabilnosti i mira. Mnogi koji je danas optužuju za to trebaju se stidjeti i osjećati poniznima pred njom, jer devedesete nisu davno bile i nije zaboravljeno šta je ko činio i govorio na javnim skupovima. Zar je ovo način na koji joj se svi ti žele zahvaliti!?
Ubijeðen sam da će ubrzo istina izaći na vidjelo. Tada će se mnogi stidjeti onoga što su činili, kako u Ministarstvu vjera i prosvjete, tako i meðu nekadašnjim službenicima Islamske zajednice, ali Boga mi, imat će i onih kojima stid neće biti dovoljan, već će morati i odgovarati za sve malverzacije i nezakonite radnje koje su činili ili tolerisali prema Islamskoj zajednici i njenom legalno izabranom rukovodstvu, kao što je kršenje Zakona po kojem može postojati samo jedna tradicionalna Islamska zajednica u Srbiji, nelegalno angažovanje nestručnih vjeroučitelja, izbacivanje vjeroučitelja iz škola, falsifikovanje listi vjeroučitelja u ime Ministarstva prosvjete i slanje istih sa faksa Ministarstva ili nadležnih regionalnih uprava u gluho doba, nakon pola noći, kao da smo mi nepismeni i glupi pa sve to nećemo primijetiti… Dugačak je spisak primjera koji potvrðuju da će imati mnogo stvari koje će mnogi morati da objašnjavaju kako su se i u ime koga desile.