Nemuslimani o Kur´anu a.š.

Kur´an je svojom snagom i inspiracijom koju posjeduje u sebi odvajkada zaokupljao pažnju ljudi koji su s njim dolazili u dodir, bilo kao sljedbenici, učenjaci ili kritičari, tj. protivnici i orijentalisti. 

Od kada je objavljen Kur´an, a to je bilo još prije preko 1.400 godina, važio je i služio muslimanima kao zakonik (dustur), kao način da se njime riješe svi društveni problemi, pa je stoga bio društveni sistem i pokret.
Kur´an je svojom snagom i inspiracijom koju posjeduje u sebi odvajkada zaokupljao pažnju ljudi koji su s njim dolazili u dodir, bilo kao sljedbenici, učenjaci ili kritičari, tj. protivnici i orijentalisti.
Svi su u tom svom odnosu prema Kur´anu imali svoje ciljeve: jedni su ga izučavali da bi ga branili i u praksi sprovodili, a drugi su ga izučavali da bi ga mogli i Kur´an i muslimane napadati i optuživati ih za zaostalost. Moramo odmah napomenuti da su ti napadi kritičara Kur´ana prolazili samo u mjestima gdje je vladala nepismenost i neznanje, kako vjersko tako i ovosvjetsko. Ako malo pogledamo, sa svojom savršenošću u jezičko-izražajnom pogledu, zakonsko-pravnom, naučnom i nepoznatim tajnama, Kur´an u sebi sadrži odbrambeni zaštitni sistem, kome se ne može dodati niti oduzeti ništa. Protivnici Kur´ana su se često služili primjerima ljudi i imena muslimana koji su svojim ponašanjem bacali crnu sliku na Kur´an, tj. na islam i muslimane, i to je imalo odreðenog uspjeha u očima muslimana i drugih koji nisu imali znanja i predstave o Kur´anu. Prikazivali su Kur´an i muslimane u lošem svjetlu, da je sve što je kur'ansko zastarjelo i negativno, a učenje Kur´ana i uopšte učenje o islamu proglašavano je nečim što je zaostalo i nehumano i što treba napustiti. Bilo je takvih pokušaja gdje su pojedine kur'anske odredbe i propisi javno osuðivani na trgovima glavnih gradova. Pokušavali su pojedinci postići slavu, ugled i bogatstvo ako što više blate i prikazuju Kur´an svijetu u što gorem i crnjem svjetlu. Mnogi su nakon takvih napada krivo shvatili kur'anske propise i pravila, pa su dobili krivi dojam da Kur´an sa svojim propisima znači samo vješanje, odsijecanje glava, batinanje, kamenovanje i odsijecanje ruku. Naravno, na kraju će biti svjedoci kada izanaliziraju Božje propise i odredbe da se u njihovom sprovoðenju krije Božji mir i bezbjednost ljudska i imovinska na Zemlji. Citirat ćemo ajet u kome se kaže: „I vi u prakticiranju odmazde imate (sve uslove za miran život) opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja klonili.“ (Al-Bagara,179)
Zato ćemo u ovom članku spomenuti par mišljenja o Kur´anu jednog broja zapadnih autora, koja svakako potiču iz novijeg doba.

George Bernard Shaw

„Uvijek sam cijenio Muhammedovu religiju zbog njene čudesne vitalnosti. Islam je, čini se, jedina religija koja posjeduje sposobnost asimilacije sve do mijenjanja faza egzistencije, što od nje može učiniti poziv za sva doba…“
„Iznosio sam mišljenje da Muhammedova vjera može biti prihvatljiva za budućnost, kao što počinje da bude prihvatljiva za Evropu danas. Srednjovjekovni eklezijalisti, iz neznanja ili vjerske zaslijepljenosti, prikazivali su islam u najcrnjim bojama. Oni su se, ustvari, podučavali da mrze i Muhammeda i njegovu religiju. Po njima je Muhammed antikrist. Ja sam ga proučavao, tog čudesnog čovjeka, te po mojem mišljenju, on ne samo da nije antikrist, naprotiv, trebali bi ga zvati spasiocem čovječanstva. Evropa počinje da bude naklonjena Muhammedovom vjerovanju. U slijedećem stoljeću to može ići dalje, kroz spoznaju korisnosti ovog učenja za rješavanje problema današnjeg svijeta i u tom smislu treba razumjeti moje predviðanje.“
(A Collection of Writings of Some of the Eminent Scholars, publikovani od strane The Woking Muslim Mission,1935. izdanje, str. 77)

Edmund Burke

„Muhammedov zakon, koji podjednako važi za sve, od krunisane glave do najprosječnijeg čovjeka, je zakon koji je isprepleten i prožet najmudrijim, najučenijim i najprosvećenijim pravnim načelima, koja su ikada postojala u svijetu.“
(Edmund Burke, engleski državnik i orator, u djelu Impreashment of Warren hastings).

Rev J. M. Rodwel

„Potrebno je istaći da Kur´an zavreðuje najveću pohvalu za svoje shvatanje Božanske prirode obzirom na svojstva Moći, Znanja, opšte Providnosti i Jedinstva. Njegova vjera i pouzdanje u jednog Boga neba i Zemlje je duboko i gorljivo, a pored toga, Kur´an obuhvata mnogo plemenitih i duboko moralnih zasada i snažne proročanske mudrosti, a i elemenata na kojima se mogu podići i izgraditi moćne nacije i pobjednička carstva.“
(Rev J. M. Rodwel, M.A. The Koran, London 1918. str.15)

Laura Veccia Vaglieri

„Gledajući u cjelini, mi u Kur´anu nalazimo zbirku mudrosti koja može biti prihvaćena od najintelegentnijih ljudi, najvećih mislilaca i najpametnijih državnika…
Ali postoji, takoðer, jedan drugi dokaz božanskog porijekla Kur´ana; to je činjenica da je on ostao neizmijenjen od dana njegove objave pa sve do naših dana. Čitana i opet ponovo čitana u čitavom muslimanskom svijetu, ova knjiga nije kod vjernika izazvala zasićenost; prije bi se moglo reći da je kroz ponavljanje ljubav prema njoj rasla iz dana u dan. Ona podiže duboka osjećanja strahopoštovanja i respekta u ljudima koji je čitaju ili slušaju.
Stoga, uzroke naglog širenja islama ne treba tražiti u sredstvima sile i moći, niti u pritisku nametljivih misionara, nego prije svega u činjenici da je ova knjiga, prezentirana pobijeðenima od strane muslimana, sa slobodom da je prime ili odbiju, bila zaista Božja knjiga…“
(Laura Veccia Vaglieri: Apologie de Islamisle, str. 57-59)

Dr. Mehmed Mešić