Uskraćivanje mehra ženi

PITANJE: Da li muž ima pravo uskratiti ženi mehr ukoliko ona napusti
brak i njegovu kuću bez njegove volje, a na to bude prisiljena
negativnim odnosom prema njoj?   
 

ODGOVOR: Razvodi braka u našem okruženju su postali česta pojava, posebno zadnjih godina, iako su oni ranije bili rijetkost. Razloga je puno, ali se vrlo često razvodi pravdaju nepodnošenjem meðu supružnicima, ili odnosom roditelja, ili jednoga od njih, prema snahama. Opšte je poznato da je razvod braka svrstan u najodvratnije i Allahu dž.š. najomraženije dozvoljene stvari, zbog bolnih posljedica koje neminovno povlači, te je zato potrebno svim silama pokušati spasiti brak prije nego se odluči njegovo prekidanje.
Prekid bračne veze povlači kao posljedicu obavezu izmirenja mehra, osim ukoliko supruga nije prekinula brak bez ikakvog opravdanog razloga, jer u tom slučaju ona gubi pravo na mehr.
Dakle, ukoliko muž otpusti svoju suprugu, ili ukoliko je fizičkim uznemiravanjem ili omalovažavanjem prisili na razvod, bilo sa njegove strane ili od strane njegovih roditelja, a on ne preduzme ništa da je zaštiti, obavezan je svojoj supruzi isplatiti dogovoreni mehr. I ne samo to, njemu je zabranjeno da joj uzme bilo šta što joj je darovao, bilo da je riječ o nakitu ili drugim darovima. Meðutim, u praksi se čini velika nepravda prema otpuštenim ženama. Njima se od strane njihovih muževa uskraćuje pravo na mehr, otimaju njihovi darovi i prosto se tjeraju od kuće kao da meðu njima nije bilo ničega. Nažalost, za takve postupke se vrlo često dobije podršaka roditelja, zaboravljajući da su te mlade djevojke, kojima se ruši mladost, život, nečija djeca čiji će roditelji biti povrijeðeni i poniženi.
Ono što je dužnost nas koji govorimo o vjeri, dužnost imama jeste, obzirom da se šerijatsko sklapanje braka vrši pred njima, da zaštitimo propis vjere, odnosno insistiramo na njegovoj primjeni, jer ćemo u suprotnom snositi dio odgovornosti za neprakticiranje propisa, čije je izvršenje prihavaćeno u našem prisustvu i na naše insistiranje. To znači da je naša obaveza da podsjetimo onoga ko krši obećanje i ne izvršava preuzetu obavezu da to izvrši, jer u suprotnom čini nasilje prema Allahovim stvorenjima, za koje će biti odgovoran pred Uzvišenim Gospodarom.