O hadžu i njegovim ljepotama sve najljepše

Prilikom dolaska hadžija iz svetih mjesta, dok su još putovali ka rodnom kraju, naše novinarske ekipe su organizovale razgovor sa njima, gdje su hadžije iznijele svježe utiske sa hadža.

U organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Srbiji hadž je ove godine obavilo 165 lica. Od njih 65 je putovalo avionom, 70 autobusom, a 30 lica hadž je obavilo u organizaciji Kraljevine Saudijske Arabije.
Hadžije koji su putovali avionom, kao i gosti Kraljevine, ukupno 95 lica, 2. decembra su doputovali u svoj zavičaj. Hadžije su na aerodromu Surčin u Beogradu sletjeli oko 14 časova, gdje su ih dočekali novinari, kojima su davali izjave o stečenim utiscima na mubarek mjestima Meke i Medine. U Novi Pazar hadžije su stigli oko 20,30 časova, gdje su ih dočekali predstavnici Islamske zajednice, rodbina i prijatelji.
Hadžije koji su putovali autobusima, njih 70, stigli su u Novi Pazar u nedjelju 6. decembra oko 13 časova, čime je okončana organizacija hadža Mešihata Islamske zajednice u Srbiji u 2009. godini. Prema riječima vodiča mr. Enver-ef. Omerovića i Nedžad-ef. Hasanovića, svi hadžije su put podnijeli dobro. Najmlaði putnik bila je djevojčica od 9 godina, a najstariji hadžija od 80 godina.
Tokom puta nisu imali problema, a zdravstveno stanje hadžija bilo je izvanredno.

GI: Predvodili ste ove godine vodički tim Mešihata IZ-e u Srbiji na hadžu, odnosno bili ste glavni vodič. Šta nam možete reći, kako je proteklo ovogodišnje obavljanje hadža? Plojović: Zahvalan sam Uzvišenom Allahu koji me je i ove godine počastio da budem u timu Mešihata Islamske zajednice, koji je dobio zaduženje da ovogodišnje obavljanje obreda hadža, hadžijama koji su putovali u organizaciji Mešihata, učini što lakšim.
Kao prvi u timu, kojeg su činili: Bekir-ef. Makić, Mr. Enver-ef. Omerović, Nedžad-ef. Hasanović i Jonuz Džanković, mogu reći da je svako od članova vodičke ekipe dao svoj lični doprinos da ovogodišnji hadž protekne onako kako ga hadžije opisuju, to jest u najboljem mogućem redu, gdje su sve pohvale upućene organizatoru.
Ono što moram spomenuti jeste da je i ove godine bila izuzetno dobra saradnja sa našim studentima koji se nalaze na školovanju u Medini i Meki, koji su se u ogromnoj većini potpuno stavili na raspolaganje rukovodstvu po pitanju pružanja svoje pomoći u situacijama za koje se procijeni da je njihova pomoć moguća i potrebna.
Takoðe, još jedan od razloga ovogodišnje uspješne organizacije hadža jeste prilično veći broj čelnika i službenika Islamske zajednice koji su putovali na hadž u svojstvu bedela, a koji su takoðe bili spremni pružiti pomoć gdje je bilo potrebno. Spomenut ću neke od njih, sa molbom da mi drugi ne zamjere: Hajro-ef, Tutić, dr. hfz. Almir-ef. Pramenković, mr. Hajrudin-ef. Balić, dr. Admir-ef. Muratović, Mirsad-ef. Bećirović, Harun-ef. Rebronja, Enes-ef Svraka, Ramiz-ef. Hamidović i dr.
Ovom prilikom želim uputiti riječi pohvale mladom ljekarskom timu koji se na najbolji način brinuo o zdravlju naših hadžija, a koji je imao prilično dosta posla. To su dr. Muhamed Islamović iz Novog Pazara i medicinski tehničar Altan Gegić iz Tutina.

GI: Da li to znači da je ove godine bilo manje problema u odnosu na ranije godine?
Naravno da postoje problemi, ali to su uglavnom problemi koji ne zavise od vodičkog tima, već su stvar i posljedica realnog stanja, to jest koncentracije višemilionske cifre ljudi na jednom mjestu.
Plojović: Kada je riječ o problemima organizacijske prirode oni su svedeni na podnošljivu granicu, zapravo ukoliko se izuzme starosna dob i bolest pojedinih hadžija, skoro da i nije bilo drugih problema. Mi smo apelovali da stari i bolesni ne idu na hadž, meðutim pojedinci to nisu poslušali i bili su uzrok nemira drugim hadžijama, tako da ćemo se potruditi da ubuduće ovaj problem riješimo, a jedan od načina jeste formiranje komisije koja će procjenjivati cjelokupno stanje starijih osoba i dati svoj prijedlog Mešihatu po pitanju mogućnosti takvih osoba.
S druge strane, ovogodišnji smještaj u Meki i Medini je bio vrlo dobar, hadžije su stanovali u hotelima nove gradnje, a u Meki je obezbijeðena i hrana za hadžije, tako da je to još jedan od razloga zadovoljstva hadžija.
Prijevoz hadžija koji su putovali avionom je obavljen redovnim letovima, u odlasku do Medine, a u povratku iz Džede, te je na taj način eliminisano čekanje koje je neminovno kada je prijevoz organizovan čarter letovima, tako da su naši hadžije meðu prvima u regionu koji su se nakon uspješno obavljenih obreda hadža vratili svojim kućama i porodicama. Takoðe, putovanje kopnenim putem je obavljeno bez velikih zadržavanja na graničnim prijelazima, što put čini izuzetno lakšim i ugodnijim.

GI:  Da li ste kao glavni vodič imali nekih posebnih sastanaka i kontakata sa drugim organizatorima ili sa domaćinima?
Plojović: Imajući u vidu da je hadž veliki sveislamski kongres, kojem prisustvuju muslimani iz cijelog svijeta, to je prilika da se ostvare kontakti i razmijene iskustva sa drugima, tako da je bilo puno sastanaka.
Posebno bih spomenuo da je vodičkom timu Mešihata upućen poziv da uzme učešće na prijemu kojeg organizuje i kojem prisustvuje Kralj Saudijske Arabije, a gdje učestvuju i predstavnici iz čitavog svijeta, ali i ministri i predstavnici saudijske vlasti, te predstavnici diplomatskog kora. Takoðe, delegacija Mešihata je posjetila upravu Islamskog univerziteta u Medini i razgovarala o mogućim oblicima saradnje. Posebno bih istakao sastanak i večeru sa šejhom dr. Talal bin Muhamedom, direktorom fondacije koja vodi brigu o zaštiti svetosti Mekke, te profesorom Islamskog univerziteta „Ummul Kura“ u Meki, kojem je izmeðu ostalih prisustvovao i jedan od imama mekanskog Harema.
Pomenuti sastanci su iskorišteni da se domaćini upoznaju sa aktuelnim stanjem i problemima sa kojima se suočavaju pripadnici islama i njihovi predstavnici, te raznim oblicima diskriminacije koja se prema njima primjenjuje. Domaćini su pokazali posebno interesovanje i spremnost da se uključe u razne oblike pomoći muslimanima i Islamskoj zajednici u Srbiji, a neki od njih obećali svoju posjetu, kako bi se na terenu uvjerili sa aktuelnim problemima, stanjem i potrebama muslimana.

Mr. Enver-ef. Omerović: Bismillahi velhamdulillahi vessalatu vesselamu ala Resulillah. Prije svega, zahvalan sam Uzvišenom Allahu koji nam je omogućio da obavimo ovu petu vjersku dužnost. Hadž je protekao u najboljem redu, baš onako kako smo zacrtali. Nije imalo ama baš nikakvih problema u samom boravku u Meki i Medini. Zaista je bilo predivno i svi su hadžije bili u dobrom zdravstvenom stanju. Svi su obavili hadž onako kako to treba da obave. Imali ste prilike razgovarati sa hadžijama i vidjeti njihovu radost koju osjećaju zbog obavljene pete islamske dužnosti. Oni se vraćaju svojim kućama s nadom da će im Allah ukabuliti ibadete i oprostiti im grijehe. Iskoristio bih ovu priliku da poručim onima koji ovu islamsku dužnost nisu obavili do sada, a u mogućnosti su, da se pripreme i obave hadž već naredne godine.

Nedžad-ef. Hasanović: Evo, nakon mjesec dana aktivnog ibadeta mi se približavamo Novom Pazaru. Žudimo i činimo dovu Uzvišenom Allahu dž.š. da nam ukabuli ibadete. Vraćamo se kućama čisti od grijeha kao od majke roðeni, onako kako je obećao Muhammed s.a.v.s. u svojim hadisima. Mi smo prešli više od 9.000 km. Sedamdeset hadžija koji su putovali autobusima se srodilo u jednu dušu. I pored velike i drastične razlike u starosnoj dobi, gdje imamo najmlaðu hadžinicu od 9 godina, Merjemu Nuhambašić, i najstarije hadžije poput Bulić Šućurije, Nezović Osmana, Zogić Saliha i ostalih, koji imaju preko 80 godina, nije postojalo sukoba meðu generacijama već smo zajedno disali, zajedno učili dove na Arefatu, skupljali kamenčiće na Muzdelifi, bacali te iste kamenčiće na Mini, tavafili oko Kabe i pretvorili se u dovu Milostivom da nam se smiluje ovdje u Sandžaku, da sjedini naša srca, da ukabuli naše ibadete i onako kako nas je sastavio na onim mubarek mjestima i onako kako nas je sastavio na ovom mubarek putu, da nas sastavi inšallah u Džennetu. Ja se srdačno zahvaljujem našim hadžijama na korektnom odnosu, jer posebno na ovim dugim putovanjima hadžije imaju iskušenja, ali smo veoma dobro saraðivali. Hadžije su poštovali naše instrukcije tako da sam im na tome zahvalan.

Jonuz Džanković: Zahvalan sam Allahu dž.š. što mi je omogućio da budem jedan od vodiča ovim predivnim hadžijama i hadžinicama. Sa ponosom mogu da kažem da su hadžije pokazali visoki stepen odgovornosti prema Allahu. Mi smo bili jedna familija, kako u jednom, tako i u drugom autobusu.
Šta da kažem? Problema nismo nikakvih imali. Po prvi pu ove godine imali smo anketu Mešihata Islamske zajednice u Srbiji koju su popunjavali svi hadžije pojedinačno i davali svoje primjedbe i sugestije. Ta anketa je pokazala da je organizacija hadža dobila visoku ocjenu, od prijevoza, vozača, ljekarske ekipe, do vodiča i studenata.
Ja već petnaesti put obavljam hadž i molim Allaha da mi omogući obavljanje hadža i u narednim godinama. Imao sam hadžija od 80 godina, ali su se oni ponašali kao mlaðe osobe, imali su puno sabura, uvažavali i poštovali sve hadžije. Molim Allaha dž.š. na kraju da nam svima ukabuli hažd i da nam oprosti prethodno počinjene grijehe.

HAJRO-ef. TUTIÆ, Novi Pazar
Prvi susret s Kabom ostavlja najjači utisak
GI: Hadži Hajro-efendija, prenesite nam Vaše utiske nakon obavljenog hadža.
Tutić: Pa ovo su sad malo drugačiji utisci. Da su to oni utisci kada sam prvi put obavio hadž bili bi mnogo jači.
GI: Koliko puta ste obavili hadž?
Tutić: Ovo sada je četvrti put.
Bitno je da je sve lijepo završeno, da je hadž protekao u najboljem redu i da su svi obavili sve obaveze koje svaki hadžija mora obaviti.
Smještaj u Mekki treba da je bliži Haremu ili da je na nekom mjestu odakle se lako možemo snaći za prijevoz. Inače smještaj je bio dobar, hrana je takoðer bila dobra.
Treba raditi na tome da se hadžije prije polaska na hadž pregledaju i da izvrše ljekarske analize, jer imali smo ozbiljnih problema sa nekim hadžijama. Krajnje je vrijeme da se jednom shvati da se umrli ne šalju na hadž, već živi.
GI: Kako je bilo u Medini?
Tutić: Perfektno. Medina je posebna priča. To je grad Božjeg poslanika. Posebni su doživljaji i emocije u Medini. Naravno Kaba je Kaba, ali grad Božjeg Poslanika je nešto što ostavlja poseban utisak na nas.
Pored svih dobrih utisaka o Medini, stekao sam jako dobar utisak o našim studentima u Medini. To su naši budući alimi, ljudi na koje treba da računamo, da sa njima radimo i saraðujemo.
Takoðer, imali smo prijem (rukovodstvo Mešihata) kod jednog šejha, profesora na Univerzitetu u Meki, kod kojeg smo bili na večeri. Tu je takoðer prisustvovao i imam Kabe. Upoznali smo ga sa stanjem u Sandžaku, sa aktivnostima Islamske zajednice. Pozvali smo ih da nas posjete, što su oni rado prihvatili i očekujemo da nam doðu. To je poseban doživljaj za mene. To je nešto što se nikada zaboraviti neće.

KENAN HAJDAREVIÆ, Priboj:
Veličanstvenost hadža je neopisiva
GI: Molim Allaha da Vam ukabuli obavljeni ibadet. Prenesite nam Vaše utiske.
Hajdarević: Kada bi se upotrijebile riječi svih jezika svijeta ne bi moglo da se opiše zadovoljstvo koje smo doživjeli u Meki i Medini tokom obavljanja hadža. To je zaista izuzetno prijatan dogaðaj koji bi poželio svakom muslimanu. Ovih deset dana, dok smo boravili u Saudijskoj Arabiji, mogu reći da su protekli bez ikakvih problema, nije bilo nikakvih incidenata. Obavili smo sve hadžske dužnosti, sve ono što se treba uraditi da bi hadž bio ispravan. Takoðer, ostvareni su kontakti sa muslimanima iz cijelog svijeta. Jednom riječju, bilo je izvanredno
GI: Kako ste doživjeli namaz u Poslanikovoj džamiji?
Hajdarević: To je poseban doživljaj. Mi smo boravili dva dana u Medini gdje smo sve namaze klanjali u džamiji Božjeg poslanika. To je zaista nešto veličanstveno.
GI: Prvi put kada ste vidjeli Kabu, kako ste to doživjeli?
Hajdarević: U tom trenutku čovjek osjeća neku vrstu pozitivnog straha. Tek onda čovjek postaje svjestan besmisla u kojem živi i ništavila koje čini njegov život.
GI: Gdje ste sve boravili?
Hajdarević: Sve što je bilo potrebno smo obavili. Bili smo u Meki, na brdu Uhud. Takoðer, obišli smo štampariju gdje se štampaju Kur'ani, tako da je bilo izvanredno.

MURAT-ef ZORNIÆ, Sjenica
Sve je proteklo u najboljem redu
GI: Murat-efendija, pričaj nam kako si se osjećao na hadžu.
Zornić: Zahvalan sam Uzvišenom Allahu što mi je podario da sa 80 godina obavim peti islamski zadatak. Društvo mi je bilo jako dobro, iako su to sve mlaði ljudi. Pomagali su mi, pazili me, bojali se za mene hoću li za sve imati snage. Iako sam siguran u sebe i svoju snagu, oni su me i pored tog mog samopouzdanja pazili. Eto, jedino smo se malo sekirali onog dana kada smo trebali iz Beograda za Džidu da poletimo, što nije mogao avion da uzleti zbog magle, pa smo morali da noćimo u Beogradu. Mada ni u Beogradu nam nije ništa falilo, super nam je bilo. Imali smo, kao gosti Kraljevine Saudijske Arabije, najbolje hotele, hranu, sve nam je bilo lijepo. Već u Istanbulu su nas dočekali iz organizacije, sve nam je bilo obezbijeðeno.
Kad smo stigli u Mekku, obavili smo tavaf. Bio je to veličanstven prizor. Velika je masa ljudi… Ne mogu da Vam opišem kako je to lijep prizor. To se mora vidjeti svojim očima. Obišli smo sve što je bilo predviðeno, na svakom mjestu imali smo predavanja. Prelijepo je bilo.
Ovo mi je prvi put da idem na hadž. Volio bih da opet odem.

HARUN HAJRADINOVIÆ, Sjenica
Život nema smisla ako ne obavite hadž
GI: Kako opisujte svoj put na hadž?
Hajradinović: Prvi put u organizaciji Mešihata putujem na hadž.
Ljepote i čari hadža se ne mogu riječima opisati. Onaj koji ovo ne doživi, mislim da njegov život nema smisla. Toliko ljudi je bilo na jednom mjestu, a da niko nikome ne smeta, svako svakoga uvažava, svi se meðusobno poštuju. Moglo bi se mjesecima i godinama pričati, ali sve dok čovjek ne ode i ne obavi sve te obrede i ne bude na Mini, Arafatu, ne obavi tavaf oko Kabe i ne ode u Medinu u džamiju Poslanika, ne posjeti mezar Muhammeda s.a.v.s., ne može se riječima iskazati sva sreća i zadovoljstvo koja se osjeća u mekansko-medinskoj havi.
Zahvalio bih se braći u Saudijskoj Arabiji koji su nam tokom hadža posvetili toliko pažnje da je to prosto nevjerovatno. Mi ne umijemo tako. Mi nemamo tu kulturu.
Ovim putem bih poselamio sve i poručio da hadž obavljaju dok su mlaði. To je jedini način da čovjek opravda život kojeg živi.
GI: Koji Vam je trenutak ostao najupečatljiviji?
Hajradinović: Imam dva trenutka koje nikada neću zaboraviti, a to su: Arefat, predavanje na Arefatu koje je održao profesor Univerziteta gdje nije ostao ni jedan hadžija a da nije plakao, jer nam je govorio o Božjem Poslaniku. Drugi momenat jeste prvi tavaf oko Kabe. To je trenutak kada se tolika masa kreće oko Kabe, pomisliš: „Bože dragi, da li je moguće da mi se ovo dogaða“, kao i želja svih u tavafu da se primaknu i dotaknu to sveto mjesto.

JUSUF LAKOTA, Novi Pazar
Sve je funkcionisalo kao sat
GI: Kakva je bila organizacija?
Lakota: Od samog okupljanja u Beogradu sve je funkcioniralo kao sat. Nosim mišljenje svih hadžija iz ove naše grupe (Kraljevih gostiju) da je ova organizacija uspjela i samo mogu da podržim ovu ideju i molim Allaha da potraje. Molim Allaha da mi se ovo iskustvo ponovi još koji put, jer stvarno ono što smo doživjeli ne može se opisati riječima.
GI: Koliko je bilo hadžija u Vašoj grupi?
U našoj grupi je bilo 1.200 hadžija, Kraljevih gostiju. Sve je zaista funkcionisalo izvanredno. Obišli smo puno mjesta pored obaveznih hadžskih obreda. Gdje god smo otišli primljeni smo veoma lijepo. Na svakom mjestu su nam dijelili hedije. Nosimo lijepe utiske.
GI: Kako ste doživjeli susrete sa Kabom, Poslanikovom džamijom, njegovim kaburom.
Lakota: Mi stariji to doživljavamo na jedan poseban način. Ne mogu se ti trenuci opisati. Suze su nam tekle, nisu nas ni pitale.

NEDŽAD KAHROVIÆ, Prijepolje
Kaba i Poslanikova džamija su me impresionirali
GI: Kakav je doživljaj obići dva hrama?
Kahrović: Hvala Allahu, ove godine sam prvi put obavio hadž. Ono što je na mene ostavilo utisak jeste ono što i na svakog hadžiju ostavi utisak kada boravi prvi put u posjeti tom dijelu svijeta i obiðe ta dva velika hrama u Meki i Medini.
Ono što me najviše impresioniralo jeste prvi susret sa Kabom, prvi pogled prema Kabi. Druga stvar je susret sa džamijom Božjeg Poslanika, te impresija o ljepoti, kako arhitektonskoj tako i ljepoti koju sam osjećao jer je to džamija Poslanika s.a.v.s.
Toplo bih preporučio svima koji nisu obavili hadž da što prije odu i obave ga. Posebno onim mlaðima savjetujem da, ukoliko su u prilici, obave hadž dok su još mladi, jaki i puni snage.
Iako boraviti na hadžu u svojstvu Kraljevog gosta ima svoje prednosti u vidu smještaja, hrane i prijevoza, bez obzira na to, u bilo kojoj varijanti predlažem srdačno svima da se što prije odluče obaviti hadž.
Sve u svemu, mogu reći da sam preporoðen na dva načina. Prvo kao vjernik, jer sam obavio peti islamski šart, a drugo i kao čovjek, jer obilazak svetih mjesta jeste svojevrstan preporod čovjekovog uma, drugačije čovjek razmišlja, gleda na stvari…

HAMID ZUKORLIÆ, Tutin
To mora oko da vidi
GI: Je li Vam prvi put da idete na hadž?
Zukorlić: Jeste.
GI: I kako se osjećate nakon obavljene pete islamske dužnosti?
Zukorlić: Osjećaj ne može da se opiše, samo se može doživjeti. Molim Allaha dž.š. da svakom omogući da obavi hadž jer se stvarno to samo može doživjeti. To se mora okom vidjeti jer ne postoje riječi koje bi mogle opisati tu ljepotu.
GI: Šta možete da kažete o Poslanikovoj džamiji, Zemzem vodi?
Zukorlić: Klanjali smo sve namaze u džamiji Božjeg Poslanika, a takoðer smo i pili Zemzem vode stalno, jer je ona lijek od svake bolesti, ima poseban ukus i posebne sastojke.

MUZAFERA NUROVIÆ, Novi Pazar
Hadž je najveća dunjalučka počast
GI: Vaši utisci sa hadža? Obzirom da ste prvi put obavili hadž, kažite nam kako se osjećate sada kao hadžija?
Nurović: Hadž je najveća ovodunjalučka počast za svakog muslimana i muslimanku. Boraviti na tim svetim mjestima, obići Kabu, džamiju Božjeg Poslanika i klanjati u njoj, obići mezar Muhammeda s.a.v.s., boraviti na Arefatu… Dakle, sve su to velike počasti koje jedan musliman ili muslimanka mogu da dožive na dunjaluku.

ZULEJHA HAMIDOVIÆ, Sjenica
Osjećam se sretno i zadovoljno
GI: Šta za Vas znači hadž?
Hamidović: Ja sam zahvalna Uzvišenom Allahu što mi je omogućio da u ovim godinama obavim hadž, posjetim Meku i Medinu i obiðem sva sveta mjesta u ova dva grada. Osjećam se zadovoljno, sretno i ispunjeno.
Preporučila bih svima da što prije obave hadž jer zaista imaju šta vidjeti i doživjeti, a nadasve upotpuniti peti islamski šart. Zaista nije mala stvar boraviti, hodati i klanjati na mjestima gdje su to radili Božji poslanici.

SAMI TATARI, Novi Sad
Srce mi plače
GI: Opišite nam u kratkim crtama kako se osjećate?
Tatari: To ne može shvatiti um čovjeka, to se ne može opisati. Sretni smo da ne možemo biti sretniji u životu.
GI: Je li Vam prvi put da idete na hadž?
Tatari: Jeste. Prvi put sam bio na hadžu, a želja mi je, inšallah, da ne bude samo jednom.
GI: Kakav je osjećaj boraviti u džamiji Božjeg Poslanika?
Tatari: Ne znam kako da Vam opišem. Srce mi plače, pun sam emocija. Srce mi je plakalo. Suze su nam tekle, nisu me pitale. To je sreća koja se mora doživjeti i ne može se opisati.
GI: Prvi utisak kad ste vidjeli Kabu?
Tatari: Toliko mase, toliko ljudi… Gledao sam sva ta mjesta na slikama, ali kada se čovjek pomiješa u tu masu osjećaj je nevjerovatan. Tolika masa, a sve ima svoj red, sve ide normalno, niko se ne povrijedi.
GI: Jeste li imali zdravstvenih problema i kako ste zadovoljni organizacijom?
Tatari: Nije bilo problema sa zdravljem, a organizacija nije mogla biti bolja.

TAFA-ef. BERIŠA, Beograd
Noge su mi se tresle kada sam ugledao Kabu
GI:  Upravo ste stigli iz svetih mjesta, mubarek Meke i Medine, pa Vas molimo da nam preneste par utisaka.
Beriša: Esselamu alejkum. Ja sam Tafa-efendija, imam u Medžlisu IZ-e Beograd. Moji utisci sa hadža su zaista predivni. Nemoguće je sve to riječima opisati. Zahvaljujem se Allahu dž.š. koji mi je omogućio da obiðem Bejtullah. Molim Allaha da omogući svakom muslimanu da obiðe ta mubarek mjesta i da obavi hadž.
GI: Kakav je osjećaj gledati u Kabu?
Beriša: Kada sam prvi put ugledao Kabu, bio sam vrlo uzbuðen. Noge su mi se tresle. Ono za čim cijelog života čezneš da vidiš u jednom trenutku si tu, gledaš, emocije nadolaze i ne može se taj utisak opisati.

NURA GARČEVIČ, Novi Pazar
Nikada se u životu ljepše nisam osjećala
GI: Hadžinica Nura nam je o utiscima sa hadža kroz suze kazala sljedeće:
Garčević: Prvi put sam bila na hadž. Utisci su izvanredni. Nikada se u životu ljepše nisam osjećala. Suze mi teku i ne pitaju.
Bila sam u Harem Kabe, u džamiju Božjeg Poslanika… Samo mogu da kažem da Bog da ko je dost i prijatelj da ode na hadž, jer samo kad vidite ljepote i boravite na hadžu možete srce da napojite islamom i napunite imanom, nikako drugačije.
GI: Je li Vam bilo naporno?
Garčević: Ne, ništa. Kad je želja velika za nečim, onda se napor ne osjeća. Nikakav napor nisam osjećala na hadžu.
GI: Kako ste zadovoljni vodičima?
Garčević: Eh, da ih Allah dragi nagradi, i vodiče i sve ove mlade momke koji su nas tokom obreda hadža gledali kao svoje roditelje. Da mi je neko pričao da će me ovako gledati ne bih vjerovala.
Zadovoljna sam i organizacijom, stanovi su nam bili lijepi, hrana dobra i sve mi je bilo po meraku.
Na naše pitanje da li bi voljela da ponovo vidi Bejtullah, hadži Nura se zaplakala i kroz jecaj kazala: Inšallah.

HALIL LJAJIÆ, Duga Poljana, Sjenica
Organizacija je bila na vrhuncu
GI: Kakva je razlika prije i poslije obavljenog hadža u Vašem životu?
Ljajić: Prvi put sam bio na hadžu. Otišao sam sretan, a vratio se presretan. Mogu da vam kažem da je to veoma važan dogaðaj u životu koji se mora doživjeti i vidjeti. Zamišljao sam ta sveta mjesta veličanstvenim, ali nisam mogao da zamislim kako to veličanstveno, kolika je to duhovna hrana, energija koju čovjek dobije samim boravkom u tim svetim mjestima.
GI: Kako opisuješ prvi susret s džamijom Poslanika?
Ljajić: Prvo nisam mogao da vjerujem da se nalazim u džamiji Poslanika s.a.v.s., da koračam mjestom kuda je on koračao. To su veličanstvena zdanja i besprijekorna čistoća.
GI: Kako ocjenjujete organizaciju, smještaj i vodiče?
Ljajić: Organizacija je bila na vrhuncu i veoma sam zadovoljan. Da biste osjetili lezet hadža ne mogu vam ja to opisati, morate boraviti u Meki i Medini i doživjeti hadž duhovno. Morate vidjeti kako se ljudi ponašaju bratski i korektno na tim mjestima gdje se pretpostavlja da ima od 6 do 10 miliona ljudi.
O smještaju mogu da kažem samo riječi zahvale jer je sve bilo spremljeno, tako da je doček i organizacija bila na zavidnom nivou.
Voðe puta su bili veoma aktivni i svoj posao su obavljali profesionalno. Ukoliko bih ocjenjivao njihov rad, ocijenio bi ih sa najvećom ocjenom.

Razgovarao:
Salahudin Fetić