Hadž 2009. kopnom

„I oglasi ljudima hadž! – Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će ti iz mjesta dalekih.“ (El-Hadždž, 27)  

Hadž je jedna od ključnih osnova i tvrðava islama. To je obaveza koja
se treba izvršiti jednom u životu. Ona je kruna i pečat naredbe,
perfekcija islama i kompletnost vjere. Nakon upotpunjena šehadeta
namazom, postom i zekatom, te ispunjavanja ostalih potrebnih uslova za
obavljanje hadža, on je obaveza i kao peti islamski šart je kruna svih
drugih ibadeta.

O tom propisu govori Allah dž.š.: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (El-Maide, 3) Svake godine se upućuje poziv ljudima da obave hadž. Neko osjeti taj poziv, pa mu se odazove, a neko ga ne osjeti, pa mu se ne odaziva. Oni koji se odazovu ovom Allahovom pozivu neka znaju da ih je Allah počastio i da u njima ima hajra.
Ja sam jedan izmeðu nekoliko miliona hadžija koji je dobio poziv, čiji eho se vraća do Ibrahima a.s., odazvao sam se istom, te u organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Srbiji putovao na hadž kopnenim putem, tj. autobusom. Ovo je jedno novo iskustvo, novi doživljaj, novo iskušenje u odnosu na moje ranije putovanje na hadž vazdušnim putem, odnosno avionom.
Hadž je lični doživljaj kojeg niko ne može u potpunosti opisati niti dočarati, bez obzira koliko se trudio. Momenti kao što su prvi susret sa Kabom i Poslanikovom džamijom u Medini, slušanje ezana koji odliježe Mekanskom dolinom ili Medinom, slušanje učenja Kur’ana u namazu, posjeta Revdi, Resulullahvom mezaru i nazivanje selama njemu, h. Ebu Bekru i h. Omeru r.a., ukus i pijenje Zemzem vode, direktno gledanje u Kabu dok stojimo u namazu, posmatranje tavafa dok hadžije i hadžinice u neprekidnom prstenu kruže oko Bejtullaha, boravak i stajanje na Arefatu u skrušenoj dovi, boravak na Muzdelifi, simbolično bacanje kamenčića na Mini – trenuci su kod kojih srce ustrepti, duša se raznježi, toplina i blagost obuzmu tijelo, koža se naježi, a u grlu se stegne riječ i na kraju suze same poteku.
Zbog naprijed navedenih razloga, kao i onih koje nisam spomenuo, a sigurno da ih ima mnogo, ostavlja se sve što volimo i kreće na put prema Mekki i Medini, dok se sa svih strana svijeta ulijevaju potoci i rijeke hadžija, čije ušće je Bejtullah, Allahova kuća. Na tom mjestu će da napoje svoje žedne duše imanskom toplinom, da naðu svoj smiraj, zadovoljstvo i mir. Radi svega pomenutog žrtvuje se vrijeme, novac i snaga, jer ljepota i osjećaj koji ispune srca hadžija ne mogu se nikakvim blagom ovog svijeta ni kupiti ni platiti. U narednim redovima, koji će uslijediti, pokušat ću, ako Bog da, bar jedan dio onog što su doživjele hadžije koji su putovali kopnenim putem, prenesem i našim čitaocima. Da bi ovaj pisani trag bio što kompletniji počet ćemo od samih priprema, preko zajedničke dove i ispraćaja iz Novog Pazara, pa tako redom do trenutka povratka na mjesto sa kojeg smo pošli na taj časni i mubarek put.
Kao što je već i uobičajeno, Mešihat Islamske zajednice u Srbiji nekoliko mjeseci prije hadža počne sa intenzivnim pripremama za što uspješniju organizaciju i realizaciju istog. Naravno, tako je bilo i prilikom priprema za hadž u 1430. h.g. ili 2009. godini po miladu. Ured za hadž je blagovremeno obavijestio o potrebnoj dokumentaciji i drugim uslovima za putovanje na hadž, te pozvao zainteresovane da se na vrijeme prijave. Sve pripremne, administrativne i protokolarne radnje su obavljene blagovremeno i protekle su bez problema.
Ikrar dova i ispraćaj iz Novog Pazara

Zajednička ikrar dova za sve hadžije koji su putovali na hadž u organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Srbiji prireðena je 7. novembra nakon podne namaza u centru Novog Pazara, na platou ispred Fakulteta za islamske studije. Iako je tiho padala jesenja kiša i djelimično poremetila scenario i protokol ove svečanosti, te uticala na broj prisutnih koji su imali namjeru i željeli prisustvovati ovom skupu, plato ispred Fakulteta za islamske studije ispunili su rodbina, prijatelji, kao i drugi koji su željeli da učestvuju u zajedničkoj dovi i požele sretan put hadžijama. Nakon učenja kur’anskih ajeta, te čitanja imena svih hadžija, prisutnima se obratio glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer-ef. Zukorlić i na ovaj skup stavio pečat na sebi svojstven način. Na kraju, proučena je ikrar dova od strane predsjednika Udruženja uleme Bekir-ef. Makića.
Autobusi privatnih firmi „Kimmel“ i „Delontrans“ bili su parkirani prije podne ispred Fakulteta za islamske studije kako bi hadžije mogli smjestiti svoje lične stvari koje su ponijeli i vidjeti raspored sjedenja. Na put prema svetim mjestima u Mekki i Medini da poðe autobusom bilo je spremno sedamdeset Allahovih gostiju. Ta sedamdesetočlana porodica nakon ikrar dove smjestila se u autobuse i bila spremna da poðe prema mjestima u kojima je roðen, hodao, živio, radovao se, tugovao i umro najodabraniji Allahov rob Muhammed a.s. Nakon konstatacije vodiča kopnom Nedžad-ef. Hasanovića da je sve spremno, glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić je dao izun da se može krenuti, poselamio se sa vodičima i poželio hairli put. Naravno, buduće hadžije, kao i njihova rodbina i prijatelji, bili su uzbuðeni, emocije su navirale, a to je sve kuliminiralo kada su šoferi stisnuli papučicu gasa i uključili svirene, dok su se putnici iz autobusa, kao i oni koji su ih ispraćali, tražili posljednjim pogledom da još jednom kažu „allahimanet“. Mahanje ljudi koji su bili izašli na ulice da poselame i isprate hadžije pratile su autobuske svirene do izlaza iz grada.
Nakon uvodnog obraćanja vodiča Nedžad-ef. Hasanovića i proučene putničke dove, dalje putovanje kroz Srbiju je proteklo u lijepoj atmosferi. Kratka pauza i odmor u mjestu Pojate iskorišteni su za klanjanje akšama i jacije namaza. Granične procedure na izlazu iz Srbije i ulazu u Bugarsku bile su uobičajene i protekle su bez problema. Takoðe, tako je proteklo i putovanje kroz Bugarsku i na bugarsko-tursku granicu stigli smo u svitanje zore. Allah nas je počastio time da sabah namaz klanjamo odmah po ulasku u Republiku Tursku neposredno pred izlazak sunca. Svim hadžijama je prijala kraća pauza nakon noći provedene u autobusu, te su putovanje do Istanbula, iako vidno umorni, nastavili raspoloženi. Oko 10 časova i 30 minuta hadžije su sretno doputovli u Istanbul i smjestili se u hotel gdje je uslijedio duži odmor.

Enes ef. Svraka