HomeGlas islamaIntervjuNa djelu je genocid u svilenim rukavicama 29. Marta 2010. Intervju 1005 Glavni muftija Muamer ef. Zukorlić govori za Dnevni Avaz Nećemo prihvatiti deklaraciju o Srebrenici ako bude izostavljeno makar i jedno slovo od riječi "genocid". Pitanje priznanja i osude genocida nije dnevnopolitičko. To je prepreka izmeðu dobrih odnosa Beograda i Bošnjaka u cjelini. Prvi korak u uklanjanju te barijere je usvajanje jasne deklaracije kojom će biti osuðen genocid, kazao je na početku intervjua za "Avaz" Muamer ef. Zukorlić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji. Primjer Njemačke Čak i ako bude upotrijebljena riječ "genocid", hoće li deklaracija biti dovoljna za uklanjanje barijera koje spominjete? – Svaka deklaracija ima svoju težinu samo ako onaj ko je donosi bude njoj dosljedan. Dakle, ako deklaracija nije licemjerna. Prvi znak licemjerstva je izbjegavanje da se genocid nazove tim imenom. Dalje, da bi se u potpunosti normalizirali odnosi izmeðu Beograda i Bošnjaka, neophodno je da Beograd pokaže svojim praktičnim ponašanjem da je odustao od genocidne politike prema Bošnjacima. To je nešto što se treba pokazati kroz konkretna ponašanja i u BiH, a posebno u Sandžaku. To bi trebalo biti ponašanje kakvo je Njemačka imala prema Jevrejima nakon Drugog svjetskog rata. Osjetite li, barem u naznakama, takvo nešto iz Beograda? – Nažalost, u posljednjoj verziji teksta deklaracije o Srebrenici "osuðuje se zločin onako kako ga je kvalificirao Meðunarodni sud u Hagu". To je isto kao da vas neko pita za ime, a vi kažete da se zovete onako kako su vam ime dali roditelji. To ne samo da nije odgovor nego je provokacija i izvrgavanje ruglu samog pojma "genocid" i same deklaracije. Mimo deklaracije, kako biste ocijenili odnose Srbije prema IZ i Bošnjacima općenito? – Vrlo loše. I dalje je mnogo diskriminacije i kršenja naših prava. To, naravno, i ne čudi nakon što je usvojen Ustav u kojem se Srbija definira kao "država srpskog naroda i ostalih graðana". Bošnjacima se time ne daje mogućnost da dožive Srbiju kao svoju državu u kojoj su priznati kao kolektivitet. Time je legalizirana diskriminacija ne samo prema IZ nego i Bošnjacima kao narodu. Recimo, u Novom Pazaru, gdje živi 85 posto Bošnjaka, u policiji je 75 posto Srba. Slično je u pravosuðu, zdravstvu i ostalim državnim organima. Masovno se mijenja etnička struktura zaposlenih u državnim organima, pa čak kada nemaju dovoljno Srba, onda ih dovode iz Raške, Leposavića, Kosova… Prosto, riječ je genocidnoj politici u svilenim rukavicama, a sve pod bajrakom demokratske vlasti i evropskih integracija. Odgovornost SPC-a Kakvi su odnosi sa SPC-om nakon incidenta s izjavom novog patrijarha Irineja o muslimanima? – Od skandalozne izjave i izvinjenja, ništa se nije dogaðalo. Mi nismo zadovoljni odnosom SPC-a, jer značajni konci u Srbiji vuku se upravo sa te adrese i značajna odgovornost zbog ovakvog odnosa vlasti u Beogradu prema Bošnjacima je na SPC-u. Trenutno ne mogu kvalificirati odnose sa SPC-om, jer nemamo nikakvih odnosa. Dodik priča o razdruživanju, Tadić o cjelovitoj BiH. Mijenja li Beograd svoj odnos prema BiH? – Ono u šta sam se uvjerio u proteklih 17 godina jeste da se srpski politički faktori razlikuju samo po tome kako urediti život Srba. Ali, tih razlika nema kada je u pitanju odnos prema drugim narodima. Tu su njihovi koncepti jednaki. Postoji nacionalni konsenzus o BiH, a on je – razgraditi je ako je to moguće. Naravno, tu se samo podijele retoričke uloge, pa jedni imaju proevropsku, drugi radikalnu, treći srednju priču… Ono što je sigurno, ako budu u prilici, oni će nastaviti razgraðivanje BiH. Tu je osnovno pitanje kako će se Bošnjaci u svemu tome ponašati, odnosno hoće li pristati da budu objekt tih dogaðanja ili će postati subjekt. Imamo problem s projektom srpskih obavještajnih službi Poznati su problemi s pristalicama Adema Zilkića… – Nemamo mi nikakvih problema s bilo kakvim pristalicama. Mi imamo problem s jednim projektom srpskih obavještajnih službi i režimom u Beogradu. Taj režim ne može da podnese da Bošnjaci imaju svoju autonomiju, svoj univerzitet, autonomnu vjersku zajednicu, već hoće da nas vrate u ranije vrijeme kada je IZ bila sredstvo za ostvarivanje interesa Beograda. To je sukob dva koncepta. Mi želimo partnerski odnos s državom, a Beograd hoće da nam nametne poltronski odnos kao u 20. stoljeću. Narod je to shvatio i apsolutna većina je uz IZ. Elvir HUREMOVIÆ Dnevni Avaz
