Sportska prognoza

PITANJE: U prošlom broju „Glasa islama“ govorili ste o zabrani
učestvovanja u igrama na sreću i istakli da one donose korist samo
organizatorima. Pitanje kojeg se niste dotakli, a koje mene zanima,
jeste pitanje kladionica i sportske prognoze, koje su toliko uzele maha
da se može reći da u njima učestvuje mnogo veći broj nego što je slučaj
sa igrama na sreću, pa čak se može naići da u njima učestvuju i neki
koji dolaze na džumu ili bajram namaz. Zanima me da li je sportska
prognoza i dobici koji se mogu ostvariti dozvoljena muslimanima i kakav
je status i posljedice učestvovanja u ovoj djelatnosti?

ODGOVOR: Pitanje na koje sam u prošlom broju „Glasa islama“ odgovorio odnosilo se na učešće u svim igrama na sreću, u kojima učesnici, svojim novcem direktno, ili kreditom i pozivom sa svog telefona, učestvuju u obezbjeðivanju nagrade, ili njenom isplaćivanju organizatoru, to jest ponuðaču, a uz to mu obezbijede i značajnu dodatnu materijalnu korist.
Ono što sam naglasio prošli put jeste zabrana pomenutih igara, a zabrana se odnosi kako na učešće, tako i na nagradu, jer se ona tretira kao imetak koji nije zaraðen na halal način.
Pitanje sportskih kladionica i klaðenja, to jest pokušaja da se kroz predviðanje rezultata na fudbalskim i drugim utakmicama i sportskim dogaðajima doðe do zarade, jeste slično prethodnoj temi. Sportske kladionice, kao i nagradne igre, predstavljaju jedan od danas najrasprostranjenijih oblika pljačke raznim problemima opterećenog stanovništva koje, nastojeći doći do potrebne zarade, gubi i ono malo imetka što mu je preostalo, a sa druge strane čini grijeh koji ga udaljava od Allahove milosti, koja je preduslov za bilo kakav uspjeh, pa i finansijski, jer čovjek ne može dobiti ništa više od onog što mu je Uzvišeni Allah propisao.
Ukoliko analiziramo broj sportskih kladionica, vidjet ćemo da se on u zadnjih desetak godina mnogostruko uvećao. Skoro da nema ulice bez sportske kladionice, ili nekoliko njih. Ključni razlog je, najvjerovatnije, porast interesovanja za učešćem, to jest klaðenjem, a ako se osvrnemo na ekonomsku situaciju u periodu porasta broja kladionica vidjet ćemo da je ona bivala sve teža. Posredstvom kladionica se i ono malo novca koje je preostalo kod ljudi pokušava iščupati iz njihovih džepova, a ujedno i iz ovih krajeva, i završiti u posjed vlasnika lanaca kladionica, koji su negdje drugdje, dodatno siromašeći ovaj narod i ovaj kraj.
Što se tiče načina funkcionisanja sportskih kladionica, stanje nije ništa drugačije u odnosu na sve druge nagradne igre o kojima smo prošli put govorili, gdje se dobitnici namještaju.
Oni koji ne vjeruju neka malo razmisle i podsjete se raznih afera koje su razotkrivene, a sigurno je riječ o veoma malom broju takvih, obzirom da se radi o organizatorima i vlasnicima sa jakim uticajem na sve instance vlasti i medije, koji bi se trebali baviti ovom vrstom kriminala.
Vrlo često smo u prilici na raznim medijima vidjeti da se radi o jednom od najunosnijih poslova, koji obezbjeðuju milionske zarade na nivou pojedinaca i klubova, a možemo zamisliti kakav je slučaj sa onima koji kontrolišu ovu oblast na nivou države ili regiona.
Sport je postao vrsta biznisa i enormnog bogaćenja i sve je više nešto drugo nego sam sport, jer se zna da samo veliki vlasnici klubova dolaze do nagrada, namještaju se rezultati, uklanjaju svi koji se ne uklapaju ili smetaju, napreduju samo oni koji imaju jaka „leða“ itd.
Sve prethodno navedeno dovoljno je razumnom da shvati da svojim učešćem i klaðenjem omogućava bogatima da uvećaju svoje bogatstvo, pokazujući svoju naivnost, a nekada i maloumnost.
Što se tiče stava Šerijata po ovom pitanju, on je isti kao i kod drugih igara na sreću, to jest spada u red zabranjenih oblika sticanja imetka, te je učešće u klaðenju zabranjeno.
Zabrana nije ograničena samo na učešće, već se odnosi i na zaradu koja se može dobiti tim putem. Ona je prljav imetak kojim osoba rizikuje da zagadi i ono ostalo što posjeduje od imovine. Hraneći sebe i svoju porodicu takvim imetkom osoba unosi haram čije posljedice mogu biti nesagledive.
Pored nepokornosti prema Uzvišenom Allahu, koja je izražena kroz učešće i klaðenje, čovjek na taj način ubrzava gubljenje imetka i siromaštvo koje je neminovno, a koje je posljedica nepokornosti i grijeha prema Allahu, te prezira i prokletstva koje se tim putem zaslužuju.
Ovom prilikom želim ponoviti, u želji da svakom bude jasno, da bilo kojoj stvarnoj zaradi i uspjehu mora prethoditi pokornost Gospodaru. Zarada i uspjeh koji su rezultat bavljenja haramom nisu dugotrajni, u njima nema sreće, već vode nesreći i propasti, ličnoj i porodičnoj, a to je nešto što se dešava pred našim očima svakodnevno i ne treba biti mnogo pametan i mudar da bi to uvidjeli i shvatili.
Važno je napomenuti da zabrana pomenute vrste djelatnosti i zarade obuhvata i zabranu bilo kakve vrste saučesništva, jer predstavlja potpomaganje u grijehu, a to je suprotno kur'anskom imperativu „i potpomažite se u bogobojaznosti i dobročinstvu, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu“. Saučesništvo i potpomaganje u grijehu po ovom pitanju jeste izdavanje svog poslovnog prostora za potrebe sportskih kladionica i drugih zabranjenih djelatnosti. Neko će reći: „Ako ne izdam ja, naći će se neko drugi“, meðutim, to nije prihvatljivo opravdanje, jer u borbi protiv grijeha svako treba učiniti ono što je u njegovoj moći, krenuti od sebe. Tako će se postepeno sužavati prostor za grijeh, jer svako će biti odgovoran za ono što je on lično činio, a ne za ono što je činio neko drugi.   
Umjesto traženja izgovora za grijeh, bolje i vrjednije bi bilo da čovjek sebe podstiče na borbu protiv grijeha riječima: „Daj da ja budem prvi“, ili sa onima koji su na pravom putu, kako bi se oni drugi, koji griješe, imali u koga ugledati.