Strah od ispoljavanja islama

PITANJE:  Jedna naša čitateljka nam se obratila pitanjem u kojem kaže:
„Jedan moj roðak živi i radi u Beogradu, u jednoj banci kao
vodoinstalater, ima i dežurstva, i tom prilikom mora da je na odreðenom
mjestu, što znači da ne može da se povuče sa njega kako bi klanjao, a i
pored toga ima odreðene strahove jer ne može da ispoljava svoj islam.
Moj otac mu je rekao da može da klanja sjedeći na stolici, čime sebe ne
bi izlagao opasnostima, jer poznato Vam je kakva je situacija u Srbiji.
Da li je ispravno postupio i šta je najbolje za ovog čovjeka?“

ODGOVOR: Vrlo često se dogaða da muslimani odustaju od obavljanja vjerskih propisa zbog različitih strahova, nekada zbog bojazni da će biti napadnuti, uvrijeðeni, otpušteni sa radnog mjesta, da im se neće dozvoliti da napreduju u poslu kojim se bave i slično. Drugim riječima, odustaju od prakticiranja propisa vjere želeći time pokazati da se ne razlikuju od onih sa kojima žive i rade, da su isti, te da će im to omogućiti mir i spokoj, te obezbijediti finansijsku i svaku drugu dunjalučku dobit.
Ovo je velika zabluda u koju su nekada mnogi vjerovali i sa njom umrli, izgubivši na taj način i dunjaluk i Ahiret, a u koju i danas neki vjeruju i sa njom žive, naravno mnogo manji broj nego nekada.
O čemu se zapravo radi? U pitanju je očigledno nerazumijevanje života i zakona po kojima se odvija život na ovome svijetu, što je direktna posljedica slabog imana ili njegovog nepostojanja, te posljedica opšteg neznanja i brkanja u tome ko upravlja ovim svijetom, ko daje uspjeh i neuspjeh, dobitak i gubitak u životu, ko podiže na visoke položaje i ko ljudima oduzima te počasti.
Oni koji imaju problema sa pokornošću i vjerovanjem u Jednog Boga, Gospodara svjetova, Koji upravlja sa svim što je na njima, sebe opterećuju brojnim pitanjima i brigama šta će biti ako…, a šta ako…, čime otvaraju širom vrata prokletom šejtanu koji takvu situaciju i nedoumicu iskorištava na način da čovjeka usmjerava na put koji mu se čini najjednostavniji, najlakši, a ustvari koji će mu samo povećati patnju i strah, što je šejtanov posao kojeg on sa uživanjem obavlja?
I tako naðete muslimana, ili bolje rečeno čovjeka, koji od islama ima samo muslimansko ime, koji je na nekoj važnoj poziciji u vlasti ili na odreðenom položaju gdje može dobro zaraditi, a malo ili ništa ne raditi, kojem ni na pamet ne pada da obavlja namaz, koji u danima Ramazana jede, pije i puši, i to najčešće javno, a uz to se hvali svojim rahmetli babom, dedom, bikom da su bili efendije ili hadžije i sl., kome je svejedno da li se ženi ili udaje za muslimana ili nemuslimana, kako bi pokazao da nije „zaostali“ već napredni musliman, kojem samo još malo fali da bude neko drugi, a ne musliman, a čija djeca će sigurno otići još malo dalje u odnosu na svoje roditelje, osim izuzetaka, što ima za cilj asimilaciju i potpuni nestanak muslimana na ovim prostorima, onih koji su preostali nakon brojnih genocida, to jest pokušaja njihovog fizičkog istrebljenja.
Potrebno je biti dobro naivan, veliki neznalica, a nadasve nikakav musliman, pa povjerovati i prihvatiti da su ovo načini da musliman uspije i preživi u neislamskoj sredini.
Uspjeh i neuspjeh su od Allaha, a u skladu sa hadisom Poslanika a.s., onaj kome Allah propiše uspjeh – taj će uspjeti, makar mu to onemogućavali mnogi, a onaj kome Allah propiše neuspjeh – taj će propasti, makar mu svi ljudi pokušavali pomoći. Onaj kome Allah odredi nafaku – doći će do nje, bez obzira u kakavim problemima živio, kao što će svoju nafaku izgubiti svaki onaj kome to Allah odredi, bez obzira kako i s kim je štitio.
Jedini način i jedini put da se čovjek zaštiti od neuspjeha, od napada, od siromaštva, od poniženja, od raznih iskušenja, jeste u iskrenoj i beskompromisnoj pokornosti Uzvišenom Gospodaru, u istinskom oslanjanju i traženju utočišta i pomoći od Njega. Svaki drugi put vodi ka neuspjehu, iako on može donijeti privremenu prolaznu ličnu korist, koja će na kraju samo povećati gorčinu i patnju čovjeka.
Prenosi se da je Omer r.a., drugi halifa, rekao:
 „Allah dž.š. je uzdigao i počastio ovaj ummet (muslimane) islamom (Kur'anom). Svaki onaj koji potraži neki drugi put uspjeha i počasti mimo islama (Kur'ana) Allah će ga poniziti”, drugim riječima, ko okrene leða vjeri i pokornosti Allahu, ko potraži neku drugu zaštitu mimo Allahove, smatrajući je jačom, bit će ponižen i on će propasti. Da bi shvatili ove riječi Omera r.a. najbolji način jeste da svako proanalizira svoje najbliže okruženje, svoju porodicu, neka uporedi šta je bilo sa onima i njihovim porodicama koji su okrenuli leða Allahu dž.š. i vjeri, a krenuli nekim drugim putem, šta je njih zadesilo. Svi ćemo doći do istih zaključaka: lično poniženje, gubljenje časti i obraza, siromaštvo, izgubljeno i zalutalo potomstvo, propali brakovi, siročad i patnja, kriminal, droga, alkohol i sl. Jednom riječju, želeći da uspiju na dunjaluku izgubili su i dunjaluk i Ahiret, a za uzvrat zaslužili i dobili patnju na oba svijeta.
Stoga, nema ništa ljepše i ništa slaðe za muslimana u momentu kada nastupi namasko vrijeme da sebi obezbijedi nekoliko trenutaka odmora kako bi obavio namaz. Ako ima odreðenih smetnji da namaz obavi u namaskom vremenu, neka ga obavi kasnije kada mu se za to pruži prilika. Ako neko radi na odreðenom mjestu, kako je pomenuto u pitanju, i ima odreðene strahove, neka razgovara sa svojim pretpostavljenim, neka mu objasni šta želi da uradi, da pomogne i sebi i šefu, da se zamoli Allahu da pomogne obojici. Uvjeren sam da će naići na razumijevanje, osim ukoliko ima nekih objektivnih razloga, i doći će do rješenja problema i osloboðenja od strahova. Ono što je vrlo često problem jesu neosnovani strahovi, zasnovani na pretpostavkama, koje čovjek ima, pa se ne usuðuje razgovarati sa svojim pretpostavljenim o njima, što je potpuno pogrešno, bez obzira da li čovjek živio u Srbiji, kako kaže naša čitateljka, ili u nekoj drugoj državi u kojoj su muslimani manjina. Ono što je dužnost svakog muslimana jeste da svojim ličnim primjerom, kroz primjenu načela svoje vjere, pokaže da je marljiv, povjerljiv i odgovoran radnik, dobar kolega koji je spreman uvijek pomoći onima koji su u njegovom okruženju, čime će zaslužiti respekt i poštovanje sebe i svoje vjere od svih onih sa kojima je u kontaktu.

Muftija Rešad ef. Plojović