HomeGlas islamaIntervjuGradit ćemo novu džamiju u Beogradu! 4. Juna 2010. Intervju 1062 Glavni muftija Muamer Zukorlić u intervjuu za „Alo!“ nedeljom otkriva da je jedan od glavnih ciljeva Islamske zajednice u Srbiji izgradnja nove džamije u Beogradu: – Meðu prioritetima je izgradnja islamskog kulturnog centra sa džamijom u Beogradu. To je apsolutno interes muslimana u Srbiji i Beogradu, ali mislim da je to i interes države Srbije. Sve zemlje Balkana, u čijim metropolama živi značajan broj muslimana, imaju ovakve objekte, osim Beograda, i mislim da je to velika manjkavost. Odlaganje tog projekta potvrðuje i da su muslimani u Srbiji u veoma teškom položaju. Ne znam koliko postoji spremnost u mentalitetu predvodnika vlasti da se ova potreba razumije. U Beogradu i kućni ljubimci imaju svoje groblje, a samo ga muslimani nemaju. Situacija je izuzetno loša, ali mi ne odustajemo od tog cilja i mislimo da je to neminovnost. Izlazite na izbore za nacionalne savjete kao nosilac liste Bošnjačke kulturne zajednice. Šta je muftiju natjeralo u dnevnu politiku? – Prije svega, ne radi se o dnevnoj politici, već o posljednjoj liniji odbrane opstanka bošnjačkog naroda i očuvanja njegovog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Ovo je svojevrstan krik upozorenja u kakvom se stanju nalazi bošnjački narod i pokazatelj da su druge linije odbrane potpuno pale. Konkretno, dvije političke partije koje participiraju u srpskoj vladi za 20 godina apsolutno nisu učinile ništa u interesu očuvanja bošnjačkog identiteta i ostvarivanja elementarnih nacionalnih i kolektivnih prava… Ovi izbori predstavljaju i svojevrstan referendum izmeðu dva koncepta. Jedan je sandžačko-bošnjački, onaj koji mi zastupamo, i drugi je probeogradski, a zastupaju ga dvije liste iza kojih stoje dva srpska ministra iz Sandžaka. Drugi razlog leži u činjenici da se na ovim izborima, na neki način, prvi put neposredno biraju nacionalni predstavnici Bošnjaka, čija je obaveza da otpočnu dijalog sa predstavnicima države Srbije o svim važnim pitanjima, a prije svega o statusu Sandžaka, kao i o ustavnom statusu bošnjačkog naroda… Mnogi su vam zamjerili što ste se prihvatili politike. Rasim Ljajić otvoreno kaže da je ta vaša odluka „katastrofalna“? – Razumijem nervozu i gospodina Ljajića i gospodina Ugljanina i svih onih koji su potcijenili Islamsku zajednicu ili su se ophodili na način da koriste njene resurse u sopstvene političke svrhe, a da sa pozicija vlasti ne izvršavaju obaveze ni prema graðanima ni prema Islamskoj zajednici. Vjerujem da je ova odluka katastrofalna po njih, zato što će oni imati priliku da kušaju posljedice volje naroda, a ja apsolutno očekujem svojevrsnu osudu onoga što su oni radili dvije decenije. Mislim da se ovim završava epoha dvopartijskog sistema koji je, u stvari, formalno i bio izvor sukoba u Sandžaku. Suštinski, meðu njima nije bilo razlike, osim u nezasitoj želji da se osvoji što veći komad vlasti, a to je pokazala činjenica da su se veoma brzo zbližili onog trenutka kada je beogradska mentorska palica to odlučila. Kako mislite pomiriti interese BKZ-a sa interesom Srbije i srpskog naroda? – Uvjeren sam da ta dva interesa nisu u sukobu. Od strane dvojice svojih ministara zvanični Beograd za sada ima uglavnom krive izvještaje. Nije u interesu Srbije pogrešna dijagnoza fenomena Sandžak jer će se na takvoj dijagnozi primjeniti pogrešni recepti, što može imati izuzetno loše posljedice i po Sandžak i po Srbiju. Sličnu pojavu smo imali osamdesetih i devedesetih godina na Kosovu. Uvjeren sam da se stabilnost Srbije na jugozapadnom uglu koji se zove Sandžak ne može graditi i održati bez bošnjačkog naroda, koji bi svoja prava ostvarivao u okviru države Srbije. Dio srpskog naroda koji živi u Sandžaku nema razloga za brigu i strah od pobjede Bošnjačke kulturne zajednice, jer smo za 17 godina raznih društvenih angažmana pokazali da svojim komšijama želimo isto što i sebi. Kritikujete srpske vlasti i medije, zamjerajući im da su se stavili na stranu vašeg oponenta Adema Zilkića. Kolika je vaša odgovornost što je stanje takvo, ako je takvo? Nisu se oni samo stavili na stranu Adema Zilkića, već je Adem Zilkić njihov proizvod. Ta kvazivjerska figura je nastala kao rezultat susreta interesa izmeðu političke organizacije Sulejmana Ugljanina i beogradskih vlasti… Grupa vehabija osuðena je u Beogradu zbog pripreme atentata na vas, a s druge strane pojavio se dokument iz kancelarije visokog predstavnika u BiH, kojim se direktno dovodite u vezu sa mrežom finansijera islamskih ekstremista? – Radi se o još jednom paradoksu koji je prisutan u Srbiji preko deset godina. Obavještajne agencije Srbije učestvuju u pravljenju ambijenta da su ekstremne grupe povezane sa Islamskom zajednicom. Kada se desio pokušaj moje likvidacije, od strane grupe osuðenih, sve je to palo u vodu i očito je da je cijela koncepcija srpske policije došla u kolaps jer je sve trebalo da se radi iz početka. Nešto slično se desilo i sa tim famoznim dokumentom u Sarajevu i na kraju se sve završilo izvinjenjem OHR-a prema reis-ul-ulemi i svima koji su tamo pomenuti, uključujući i mene. Intervju vršili: A. Mileusnić i D. Vukajlović Izvor: Alo.rs
