Sandžak može postati Kosovo

ImageBošnjačka kulturna zajednica čiji je nosilac liste na izborima za Nacionalni savjet Bošnjaka bio muftija Muamer Zukorlić, najavila je da će tražiti smjenu šefa Misije OEBS u Srbiji Dimitriosa Kipriosa zbog njegovog pozitivnog stava o ponavljanju tih izbora. U Misiji OEBS su, meðutim, odbacili prozivke iz Sandžaka, uz tvrdnju da su “pokazali svoju dosljednu podršku zaštiti prava manjina u Srbiji”, te da se „neće uključivati u lične napade ili političke sukobe”.

– Stav BKZ je produkt šestomjesečnog posmatranja ponašanja gospodina
Kipriosa – objašnjava za „Dnevnik” muftija Muamer Zukorlić. –
Blagovremeno je, naime, obavještavan o svemu što se dešavalo i pred
izbore za nacionalni savjet, uključujući i manipulaciju biračkim
spiskovima, zbog čega je, podsjetiću, Povjerenik za informacije od
javnog značaja podnio nekoliko krivičnih prijava. Potom je tokom samog
izbornog postupka u sijaset slučajeva prekršen zakon, a onda je na kraju
došla ta famozna izmjena Poslovnika o konstituisanju Bošnjačkog
nacionalnog savjeta, koju su i evropske institucije ocjenile kao
klasičan primjer diskriminacije. I poslje svega toga, gospodin Kiprios
ne da nije adekvatno reagovao, već je čak dao podršku zahtjevu resornog
ministra Svetozara Čiplića da se izbori za Bošnjački nacionalni savjet
ponove. Stoga ne možemo izvući drugačiji zaključak do da se radi o
tendencioznom ponašanju.

Znači li to da nemate povjerenja ni u OEBS?

– Ne, naprotiv. Kroz protekle decenije Organizacija za evropsku
bezbjednost i saradnju pokazala je na ovim prostorima svoju kredibilnost
i objektivnost, ali sada imamo pojedinca koji djeluje potpuno suprotno
načelima i principima OEBS-a. I zahtjevom za njegovim povlačenjem želeli
smo da povučemo jasnu crtu izmeðu samog OEBS-a i ljudi koji tu
organizaciju predstavljaju u Beogradu. Uostalom, navešću jasan primjer.
Pod pokroviteljstvom gospodina Kipriosa tri bošnjačke liste su 9.
novembra sele, razgovarale i dogovorile da ministar Čiplić zatraži od
Zakonodavnog odbora Skupštine Srbije tumačenje člana 98 Zakona o
nacionalnim savjetima koji se odnosi na raspodelu mandata, kao i da se
insistira na ubrzanju postupanja po krivičnim prijavama podnijetim zbog
falsifikata dveju ostavki sa liste Bošnjački preporod. Meðutim, ministar
Čiplić ništa od toga nije ispunio, a šef Misije OEBS umjesto da reaguje
i osudi takvo ponašanje, kao da se ništa nije dogodilo podilazi
ministru i daje mu podršku. Očigledno se radi o nekom subjektivnom
odnosu, a ne objektivnom stavu Misije OEBS.

Lider LDP-a Čedomir Jovanović je poručio da je preduslov za
ponavljanje izbora smjena ministra Čiplića. U dijelu javnosti je to
odmah protumačeno i kao najava da će vaša lista učestvovati na tim
izborima ako Čiplić bude smijenjen?

– Ponavljanje izbora je ulazak u novu avanturu destabilizacije.
I zato su za Bošnjačku kulturnu zajednicu oni završena stvar. Pa
zamislite kako bi to izgledalo da je neko iz OEBS-a kada je Milošević
kršio izbornu volju graðana, tada poručio: pa nema veze, dajte da
ponavljamo izbore dok ne pobedi onaj ko je izgubio. Jer, ovde se samo o
tome radi – da režim i njegovi saradnici nisu očekivali pobjedu
Bošnjačke kulturne zajednice. I zato smo kao posljedicu dobili ponašanje
ministra Čiplića, falsifikate, promjene pravila u toku igre, sve…
Dakle, izjava gospodina Jovanovića se nikako ne može shvatiti kao naš
pristanak na nove izbore, već samo kao poruka da onaj pod čijim su
pokroviteljstvom činjena krivična djela i čija se odgovornost mora
utvrditi – a što traže i nezavisna regulatorna tijela – ne može ponovo
stavljati ruke u vreću. A to praktično znači da samo ukoliko cjelokupni
predizborni, izborni i postizborni postupak, što uključuje i kontrolu
biračkih spiskova, organizuje OEBS, s tim da proces bude pod direktnom
kontrolom sedišta organizacije u Beču a ne Misije u Beogradu, spremni
smo da razmotrimo naš stav.

Kada je Sulejman Ugljanin pozvao na jedinstvo, uslijedile su
različite reakcije unutar bošnjačke zajednice: s jedne strane, oni koji s
njim sjede u Vladi su ga kritikovali, dok ste vi, kao njegov žestok
oponent, podržali tu ideju?

– Ne možemo da odbijemo poziv koji je u interesu Bošnjaka.
Svako ko se želi vratiti elementarnim principima koji su temelj očuvanja
Bošnjaka i njihovog indentiteta, mi mu pružamo ruku. A negativne
reakcije Ugljaninovih kolega iz Vlade samo su dokaz koliko je njihov
aktuelni „savez” zapravo isključivo interesom motivisan. I tu je razlika
izmeðu nas i njih: za nas su etičke i duhovne vrijednosti temelj našeg
djelovanja, dok su za njih jedini temelj kombinatorike partijskih
interesa.

Da li zbog toga tvrdite da je „opstanak Bošnjaka i očuvanje
njegovog identiteta preskupa civilizacijska vrijednost da bi se
prepustila stranačkim voðama”?

– Apsolutno! Političari jesu igrači na tom sudbinskom terenu,
ali na njemu nikako ne smeju biti sami i jedini. Oni niti su zaslužili
niti su sposobni za tu vrstu ekskluziviteta. Uostalom, samo na Balkanu
su političari istovremeno i arhitekte, i izvoðači radova, i nadzornici, i
oni koji na kraju primaju graðevinu. U cjelom modernom svjetu su te
uloge podijeljene, i imate ravnotežu zbog koje se političari, koji su
tamo samo izvoðači radova, ne osjećaju svemoćnim da mogu da rade šta
hoće bez ikakve odgovornosti.

Znači li to da nemate namjeru da formirate političku partiju?

– Ne pada mi na pamet da budem na čelu partije. Prije svega zato što su
moja polja djelovanja – duhovnost i prosvjeta – daleko iznad onoga što
čine političari kroz partijski angažman. Ali moja duhovna i obrazovna
pozicija mi ne smeta da imam politički stav i da ga otvoreno kažem u
svoje, kao i u ime onih koji me prihvataju kao svog predstavnika.

Kada ste prvi put tražili autonomiju za Sandžak, radilo se o
kulturnoj i prosvjetnoj autonomiji. Sada je taj zahtjev proširen u
pravcu regionalne autonomije sa političkim prefiksom?

– Naš program u izbornoj kampanji za nacionalni savjet
ograničavao se isključivno na kulturno-prosvetnu autonomiju. I da su
stvari tekle po zakonu, mi bismo se i zadržali u tom koritu. Meðutim,
nakon agresije na Islamsku zajednicu, odnosno zbog drskog i osionog
ponašanja režima, opstrukcije biračke volje Bošnjaka, otimanja vakufske
imovine, isključivanja naših predstavnika iz procesa vjeronauke,
preferiranja srpske duhovnosti nad bošnjačkom djecom, stezanja omče oko
vrata Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, kada se suočite sa
diskriminacijom na skoro svim razinama života i kada svemu tome ne
vidite kraj, naprosto ste prinuðeni da reagujete.
Nakon pada Miloševićevog režima dali smo deset godina da jedna normalna
Srbija prihvati Bošnjake i muslimane kao svoje ravnopravne graðane, i
kada na sve to dobijete negativan odgovor, ne preostaje vam ništa drugo
do da tražite rješenje u autonomiji koja ima svoje historijsko i ustavno
uporište, kao i uporište u evropskom diskursu kroz koncept
regionalizacije vlasti. Naprosto, više ne možemo da dopustimo da
pojedinci u Beogradu zbog svojih nacionalističkih motiva ili
uskopartijskih interesa donose odluke koje idu na uštrb našeg
identiteta, obrazovanja, duhovnosti, kulture…

Postoji, meðutim, uvjerenje da će Sandžak, ako mu se izaðe u susret u pogledu autonomije, postati novo Kosovo?

– Mi samo tražimo stepenastu vlast isključivo u okvirima
Ustava, jer podsjetiću da najviši pravni akt Srbije predviða mogućnost
osnivanja novih autonomija. Nažalost, taj antagonizam prema zahtjevu za
obnovom autonomije Sandžaka zapravo pokazuje koliko srpski režim
potencira jednostrano povjerenje. Mi s jedne strane treba da režimu
predamo na čuvanje naš lični, kolektivni, etnički, kulturni suverenitet,
i da mu vjerujemo na riječ da nam se ništa neće desiti bez obzira što
nam je tradicija puna genocida, zaključno sa onim u Srebrenici. A oni
nama, s druge strane, ne vjeruju da možemo da brinemo o autonomiji u
okviru Srbije koja bi bila u skladu sa Ustavom i zakonima.
Ukoliko političke poruke s vrha idu stalno u pravcu da se nama ne
vjeruje, onda je jako teško uspostavljati stabilnost. I neuporedivo je
veća šansa da Sandžak postane novo Kosovo ovakvim ponašanjem. Režim
ignoriše stvarnost, naše zahtjeve, poziv na dijalog, istovremeno
pokušavajući da sve „drži pod kontrolom” preko „dobrih Bošnjaka”… sve
isto kao što je Milošević radio na Kosovu. Mislim da je krajnje vrijeme
da se prestane s tom logikom jednosmjernog povjerenja. Jer, ko onda meni
može da garantuje da nam se Srebrenica neće ponovo dogoditi?! Ali ja
želim da vjerujem da se nikada više neće desiti, želim da uspostavom
dugoročnog meðunacionalnog dijaloga otvorimo novu stranicu historije i
pišemo je u pravcu zajedničkog života Srba i Bošnjaka.

Miroslav Stajić

Internacionalizacija

Ministar Čiplić vas je otvoreno optužio za internacionalizaciju pitanja Sandžaka?

– Nikada nismo govorili o tome da Sandžak treba posmatrati kao
izolovani dio Srbije. Ali ako vam organi vlasti u Srbiji ne daju šansu
da u institucijama u okviru postojećih zakona riješite svoje probleme,
šta vam onda drugo preostaje nego da se obratite meðunarodnim
institucijama i meðunarodnoj javnosti? I u tom kontekstu je tačno da mi
aktivno delujemo na polju internacionalizacije bošnjačkog i sandžačkog
pitanja u Srbiji. Meðutim, spremni smo da ovog trenutka stanemo s tim
aktivnostima ukoliko država pokaže dobru volju da naša otvorena pitanja
kroz dijalog riješi u okvirima sistema vlasti Republike Srbije.

Izvor: Dnevnik.rs