Izjašnjavanje Bošnjaka kao Muslimana ili Crnogoraca nanosi veliku štetu našem narodu

Gospodine Purišiću, popis stanovništva je već počeo a još
uvijek je aktuelno pitanje da li je taj proces samo statističko pitanje, ili, u
crnogorskim prilikama, ipak, nešto mnogo više od toga?

Naravno da nije samo to, što se vidi iz kampanje koja se
vodi i koja veoma liči na izbornu. Razlog je što prikupljeni rezultati popisa
imaju jake ekonomske, socijalne, kulturne, političke i druge implikacije u
narednom periodu. Iz tih razloga mnogi subjekti, prije svega političke partije
i nacionalne institucije, pokušavaju da u kritičnom momentu popisa doziraju
javnosti poželjne odgovore na ona popisna pitanja koja su za njih važna. U
višenacionalnoj državi kakva je Crna Gora, rezultati popisa su i indikator
stepena asimilacije manjinskih nacionalnih zajednica, dakle i kvaliteta
zvanične manjinske politike koja je promovirala princip „integracija bez
asimilacije“. Zato je po meni potpuno legitimno i na tragu te politike da se
prije svega nacionalni savjeti pa i manjinske stranke uključe u proces
objašnjavanja popisnih pitanja i značaja pravilnog odgovaranja na pojedina
pitanja.

Koliko je za Bošnjake važan ovaj popis?

Veoma je važan iz više razloga. Jedan ja da će pokazati u
kojem broju i kojem procentu smo se kao narod okupili oko našeg tradicionalnog
imena bošnjak i posebno oko našeg maternjeg bosanskog jezika kao glavnog stuba
naše nacionalne posebnosti. Na prošlom popisu se bukvalno polovina našeg
naroda izjasnila kao Musliman ili Crnogorac što je izazvalo ogromne štete u
meðuvremenu, pa je veoma važno da se takva greška ne ponovi i na ovom popisu.
Ustav i zakoni su garantovali značajan korpus posebnih manjinskih prava
pripadnicima manje brojnih naroda, kako bi očuvali svoje posebnosti u procesu njihove
integracije u društvo. Od broja pripadnika odreðenog manjinskog naroda i
njegove organiziranosti zavisi mogućnost korišćenja tih prava. Za ilustraciju,
pomenuću dva primjera. Rezultati popisa o maternjem jeziku će biti osnova za
planiranje u procesu obrazovanja pa će od toga koliko se Bošnjaka izjasni da
govori svojim maternjim bosanskim jezikom zavisti da li će se i u kojim
sredinama organizirati proces nastave u školama i na bosanskom jeziku. Drugi
primjer je garancija srazmjerne zastupljenosti u javnim službama, organima
državne vlasti i lokalne samouprave koja je u direktnoj korelaciji sa brojem
pripadnika odreðenog manjinskog naroda. To doslovno znači da brojniji narod
sljeduje srazmjerno više radnih mjesta u javnom sektoru. U ovom momentu se može
tvrditi da u javnomj administraciji radi više od 80% nacionalnih Crnogoraca, a
oko 1% Bošnjaka, pa će taj odnos morati da se mijenja u pravcu znatno veće
uključenosti Bošnjaka.

Ustavni sud je odlučio da se graðani na popisu ne moraju
izjašnjavati na tzv.identitetska pitanja. Kako Vi u BS komentarišete tu
činjenicu?

Uz sav rizik, mislim da se radi o čudnoj odluci. Radi se o
pitanjima u popisnici o nacionalnoj i etničkoj pripadnosti, o vjeroispovijesti
i o maternjem jeziku na koje se, po pomenutoj odluci ne mora dati konkretan
odgovor. Nije problem što je sud proširio pravo na diskreciju o vjerskom i na
pitanja o nacionalnom i jezičkom identitetu s obrazloženjem da se radi o
naprednim meðunarodnim standardima, jer je to po našem Ustavu obavezno, nego je
problem što se tako može blokirati ostvarivanje čitavog seta manjinskih prava,
naročito onih koja se ostvaruju kao kolektivna prava. Očigledno da Ustavni sud
nije ravnopravno tretirao cjelinu ustavnih garancija i da je izgubio iz vida da
se ovako mogu ugroziti prava više od polovine graðana Crne Gore.

Monstat je ograničio broj pitanja za popisivanje naše
dijaspore. Kako to komentarišete?

Monstat je, kreirajući obrazac Popisnice očigledno prekršio
Zakon o popisu, bez obzira što se pravdaju da su to uradili na preporuku
predstavnika Eurostata. O tome smo ih obavijestili i mi iz BS i rukovodstvo
Bošnjačkog savjeta i drugih bošnjačkih institucija i organizacija. Posljedice
takvog pristupa će biti značajne, jer država neće raspolagati podacima o tome
koliko ima naših državljana naše i dvojno državljanstvo, kakav je njihov
socijalni status, obrazovna struktura, zdravstveno stanje, koje su
nacionalnosti, vjere i kojim jezikom govore i td. Imajući u vidu zvanično
proklamovanu politiku jačanja saradnje sa dijasporom, ovakav stav Ministarstva
za finansije i Monstata je kontraproduktivan i simptomatičan u smislu da možda
promoviše neku neformalnu politiku.

Na takvu pomisao me navodi i dosta rigidni pristup Monstata
kod prikupljanja podataka o dijaspori. Naime, oni insistiraju da podatke o
njima može dati isključivo član njihovog domaćinstva a ne i član šire
porodice, po ovlašćenju. Kako su bukvalno cijeli krajevi i cijele
porodice, sa pšretežno bošnjačkim stanovništvom iseljeni u inostranstvo,
ostaće veliki broj ljudi nepopisan, pa će ta područja u perspektivi imati
velike štete zbog toga. Kada se povremeno vrate u zavičaj, ili se definitivno
vrate da tu opet žive, dočekat će ih slabi životni uslovi, nedostatak škola,
bolnica, komunalne i druge infrastrukture jer se na njih nije ni računalo
u koncipiranju i realizaciji razvojnih politika. Monstat je znao naš stav o
ovim pitanjima kroz skupštinsku raspravu o zakonu, ali se očigledno oglušio i
tada, kada se izjašnjavao o našim amandmanima na zakon pa i sada povodom našeg
protesta što su ovako postupili. Ipak, nagoviještena je makar jedna dobra
inicijativa Monstata kao odgovor na naše zalaganje, da se u narednih pola
godine eventualno dogovori popis dijaspore koji bi se organizirao preko
diplomatsko-konzularnih predstavništava, gdje bi kao osnova planiranja bili
korišćeni „krnji“ podaci koji se sada prikupe o našoj dijaspori.

Zato apelujem na sve naše državljane koji žive u
insotranstvu da se uključe u popis kako tako štp će poslati osnovne lične
podatke svojoj porodici ili bliskoj rodbini kako bi se obuhvatili
popisom, jer će to biti osnov da se kasnije izvrši detaljni popis. Popis je
važan i radi boljeg planiranja i korišćenja i domaćih razvojnih fondova i
strukturnih fondova Evropske unije.

Uvaženi Gospodine Purišiću, uz zahvalnost što ste za naš
portal dali ovaj kratki intervju, vjerujem da dijelimo strah da će ovo obećanje
Monstata ipak biti samo još jedna lijepo upakovana prevara, po onom poznatom,
„drži riječ ka rešeto vodu“ i da će se dodatno naći neki novi izgovor ili smetnja
tom naknadnom detaljnijem popisu. Uostalom i sama činjenica da će mnogi iz
dijaspore ostati uskraćeni i za taj „krnji“ popis, govori o diskriminaciji,
osmišljenoj da se umanji stvarni broj i procenat Bošnjaka.

Hvala vam još jednom i nadamo se da će ove Vaše preporuke
stići do Bošnjaka i u Crnoj Gori ali i u dijaspori.

Hvala i vama, nažalost, naša iskustva su takva da nam se
puno obećava a da se ta obećanja najčešće ili ne ostvaruju ili se ostvaruju
okrnjena. Ipak, uradimo ono što je do nas, i ja još jednom apelujem na
Bošnjake u zemlji da se ne osipaju, već izjasne da su Bošnjaci, da govore
bosanskim jezikom i da su pripadnici islama, ali i Bošnjake u dijaspori da se
obavezno preko svojih u zemlji upišu u mjeri u kojoj je to za sada moguće.

Izvor: Bicent.com