Hoće li biti ”sarajevskog ljeta”?

Govor reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića u Blagaju došao je kao „kec
na desetku" mnogim podaničkim novinarima te raznoraznim udruženjima i
nevladinim organizacijama koje, čini se, da nije reisa Cerića skoro ne
bi imale šta raditi. Njegova najava o mogućnosti sarajevskog ljeta
ukoliko se vjernička prava i slobode nastave uskraćivati dočekana je sa
posebnom pažnjom i prokomentarisana na različite, uglavnom negativne
načine. 

Reis Cerić je tako preko noći postao
centralna figura destrukcije Bosne i Hercegovine, rušitelj državnog
poretka, vodeći destabilizirajući faktor, prvoklasni huškač, neviðeni
manipulator… Saopštenja za javnost, osude, svakojake pogrde počele su
nicati kao iz vode a raznorazni zaštitnici ljudskih prava džematile su
se okomili na reisa i njegov istup. Da, isti oni zaštitnici ljudskih
prava koji su, kada je bilo aktuelno pitanje deložacije kardinala
Puljića na sav glas davali podršku kardinalu iako je epilog te priče
poznat našoj javnosti. Podrška kardinalu nije sporna, ali je sporno što
ta ista podrška od tih istih zaštitnika ljudskih prava izostaje kada je u
pitanju nana Fata Orlović, obespravljeni Bošnjaci povratnici u RS,
skoro svakodnevni napadi na službenike i imovinu Islamske zajednice u
manjem entitetu. Biće da su Fata Orlović, Salem Æemo, Husein Hodžić i
njima slični, zapravo graðani drugog reda. Logici zdravog razuma teško
je drugačije razumjeti aršine po kojima je šutnja Helsinškog komiteta za
ljudska prava i njegove prve osobe, gospoðe Vere, u ovakvim slučajevima
sve što njena institucija ima za reći. Verina šutnja i šutnja mnogih
drugih je jasna poruka nepostojanja bilo kakvog interesa zaštite tih
ljudi. Kada joj nakon toga reis Cerić poruči da ista i ne treba da brani
naša prava, eto ti skandala, a reis joj zapravo govori da (ne) radi ono
što ona već i (ne) radi. 

Vratimo se kratko famoznom ”sarajevskom
ljetu”. Rekoh, njegova najava dočekana je uz salvu kritika i pogrdnih
riječi. Mišljenja sam, ipak, da bi sarajevsko ljeto, ukoliko bi se i
desilo u onom obimu i po onom scenariju kako su ga razumjeli Helsinški
komitet i njima slični, bilo objeručke dočekano od istih. Oni bi klicali
od sreće a njihovi mediji bi brujali informacijama i prilozima o
razularenim i raspamećenim reisovim Bošnjacima koji ruše i uništavaju
sve na što po Sarajevu naiðu. Njima bi itekako pasalo da vide Bošnjake
koji uništavaju zgradu Vlade, demoliraju kabinet ministra Suljagića te
spaljuju službeni vozni park visokih Vladinih dužnosnika. Dodik bi tako
pao u zaborav, formiranje vlasti više nikome ne bi bilo ni nakraj pameti
a persona non grata reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić bi
napokon pokazao cijelom svijetu kako je jedini i najveći problem ove
zemlje, niko drugi nego lično on. 

Budno iščekujući veliki početak
sarajevskog ljeta, zaštitnici ljudskih prava zajedno sa svojim
političkim mentorima neugodno su iznenaðeni onim što se desilo. Nakon
džuma-namaza (20. maj 2011.) ispred četiri sarajevske džamije studenti i
drugi mladi ljudi su mirno, kulturno, dostojanstveno i civilizirano
iskazali svoje neslaganje i svoj protest protiv diskriminacije vjernika.
Dušebrižnici se vjerovatno pitaju da li je to početak ljeta u Sarajevu.
Nije im jasno da se ”pompezna reisova prijetnja rušenja države”
odvija na takav način. 

Mora im se jasno i glasno poručiti da
Rijaset neće, kako preniješe pojedini mediji, ”bacati fetvu" (kao da se
radi o nekakvoj magiji i činima) niti će na ulicama Sarajeva biti
ikakvog nasilja. Bošnjaci neće paliti, prolijevati krv, uništavati sve
pred sobom. Sarajevsko ljeto, ukoliko ga bude, definitivno neće imati
egipatski ili libijski scenarij, koga očigledno neki očekuju. Sarajevsko
ljeto, ukoliko ga bude, će biti čin protesta protiv diskriminacije i
uskraćivanja osnovnih ljudskih prava. Zanimljivo je da montirani
protesti iz odreðenih centara moći, poput onih protiv bivšeg premijera
Silajdžića ili bivše gradonačelnice Borovac, zaštitnicima ljudskih prava
nisu bili sporni, dok im je puka najava protesta kojim se želi
zaštititi pravo na vjeru izaziva buru negodovanja. 

Hoće li, onda, biti sarajevskog ljeta? To ne zavisi od nas. 

Safet Pozder