HomeGlas islamaIntervjuBANU će popuniti krupne praznine u našem naučnom životu 8. Septembra 2011. Intervju 1008 Sa potpredsjednikom BANU prof. dr. Dževadom Jahićem razgovarali smo o predstojećim aktivnostima Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, Rječniku bosanskoga jezika, istočnoj i zapadnoj varijanti bosanskoga jezika, predstojećim krupnim projektima iz oblasti bosnistike, te o njegovom književnome radu. Uvaženi akademiče Jahiću, skoro je izišao iz štampe III tom Vašeg Enciklopedijskog rječnika bosanskoga jezika. Prema medijima, izgleda da je došlo do odreðenih opstrukcija od strane ANU BiH. Možete li nam pojasniti o čemu se zapravo radi? Po srijedi je čisto administrativna stvar: pitanje znaka ANU BiH na koricama. Nešto je o tome spomenuto na press-konferenciji, i mediji su isforsirali neku poluistinu. Mi dobro znamo da ANU BiH već duže vrijeme nije na nivou zadatka kojeg akademije imaju. Meðutim, to ne bih dovodio u vezu s projektom Rječnika, jer je ANU BiH i dalje njegov pokrovitelj. Ona se nije odrekla pokroviteljstva, ali je tražila da njen znak ne bude na koricama. Odgovorni ljudi u Akademiji, pa čak i predsjednik Matić, tvrde da oni stavljaju taj znak samo na svoja izdanja. A nije bio problem što je taj znak stajao na prva dva toma? Kod prva dva toma je bio neki nesporazum. Moj izdavač to vjerovatno nije dovoljno precizno pravno proučio. Mada ANU BiH, ni u blizu ne podržava ovaj projekt kako bi ga trebala podržavati. BANU ÆE POSTATI AUTORITATIVNA NAUČNA INSTITUCIJA U kom smislu? Ne postoje nikakvi kontakti mene kao autora sa ANU BiH. Svi moji kontakti s Akademijom su putem Centra za leksikografska i leksikološka istraživanja čiji je direktor akademik Muhamed Filipović. On je glavni i odgovorni urednik Rječnika. Njegovim zalaganjem i ulogom imamo saradnju sa ANU BiH. U ANU BiH se radi o nekim problematičnim unutarnjim odnosima. Snage koje je drže u rukama većim dijelom uopće ne rade za BiH, za naučne istine o BiH. Meðutim, to ne treba medijski tako prezentirati da se ne bi shvatilo da trošimo snage u raspravama s ANU BiH. Mi smo 9. 6. 2010. osnovali BANU. Veliki poslovi su pred nama i, ako Bog da, sve će krenuti na bolje. Nadamo se da će BANU, bar kad je riječ o interesima Bošnjaka i BiH, vremenom stasati u autoritativnu naučnu ustanovu. Mi od ANU BiH već duže vremena nemamo nikakvih akcija. To je zatvorena institucija koja je u prošlosti imala rezultate, ali se zadnjih dvadesetak godina na nju ozbiljno ne može računati. No, nama je važnije pitanje BANU koja će popuniti krupne praznine u našem naučnom životu. USKORO STRATEGIJA RAZVOJA BANU Nedavno smo od Reisul-uleme imali prilike čuti da će inauguracija akademika BANU biti poslije ramazana. Koliko se odmaklo sa priprema? Uskoro nas očekuje zvanična inauguracija BANU, na kojoj će se naučno preciznije predstaviti njeni osnovni zadaci i ciljevi. Mi smo još uvijek na počecima, ali nas na jesen očekuje nekoliko sastanaka Predsjedništva i Senata na kojima će se rješavati krupna pitanja, poput prostorija. Do kraja godine će BANU najvjerovatnije organizirati jedan naučni skup na kom će se predstaviti sa osnovnim strategijskim zadacima i pravcima kojima će u budućnosti kretati. BANU JE NEOSTVARIVA BEZ SANDŽAKA Dali ste veliki doprinos osnivanju BANU, čak ste i autor osnivačke Platforme. Otkud toliko angažiranje za osnivanje ovakve institucije? Ja se posljednjih desetak godina bavim tom idejom. Možda sam najkonkretniji čovjek u BiH u tom smislu bio, jer samo u Trilogiji o bosanskom jeziku (1991) napisao koncepciju organizacije naučnog života u BiH unutar bošnjačkog naroda. Negdje u drugoj knjizi, dao sam shemu BANU, njeno grananje na institute, katedre, Maticu bošnjačku… Još tada mi je bilo jasno da se BANU mora osnovati. Prilike su bile nepovoljne. Moram to reći otvoreno, bez obzira na naša nastojanja u BiH, dok nismo naišli na razumijevanje unutar vrlo intenzivnih procesa u Sandžaku, u Novom Pazaru, na IUNP, ovo je bilo neostvarivo. Zahvaljujući intenzivnoj saradnji, neki ljudi u BiH su razumjeli o kakvim se procesima radi u Sandžaku i uspjeli smo zajednički osmisliti osnivanje naučne institucije koja će pokušati artikulirati i definirati osnovne naučne, kulturne i nacionalne interese Bošnjaka. DRŽAVA BIH NEMA SLUHA ZA OVAKAV PROJEKT Htio bih se vratiti na Rječnik. Koliko ste zadovoljni percepcijom sama ideje Rječnika kao jednog od najznačajnijih projekata u Bošnjaka u posljednjih nekoliko desetljeća? Ne možemo biti posebno zadovoljni, ali je važnije da ne možemo biti ni posebno nezadovoljni. Pokazuje se da, bez obzira na sve probleme, ljudi, ali još uvijek pojedinci, prepoznaju značaj ovog projekta. Zanimaju se, govore o Rječniku, pitaju za njega. Ovdje dolazi do izražaja naš bošnjački problem. Mi u ovoj poplavi izdanja još uvijek ne razlikujemo enciklopedijska izdanja od običnih knjiga. Marketinška ekipa nije mogla postići više. Država BiH nema sluha za ovakav projekt. Sve to kada se sabere, doðemo do, narodski rečeno, mrke kape. Ali ni u realizaciji velikih projekata u boljim vremenima nije bilo drukčije, uvijek je išlo polahko i mukotrpno. Moj glavni zadatak je da ustrajem do kraja. Sada brusim IV tom koji će izići do kraja godine. Treći je tehnički bolji od prethodna dva, skoro 98% takvih propusta je otklonjeno. On je i najopširniji, ima 430 strana. U SANDŽAKU POSTOJI ODREÐENA DISTANCA PREMA RJEČNIKU Koju materiju obraðuje? Slova G,H ,I i J. Do sada je obraðeno 14 slova. Po slovima, gotovo pola Rječnika je završeno. Iskoristio bih priliku da kažem da još uvijek u Sandžaku postoji odreðena distanca prema Rječniku. Moram kazati da nisam zadovoljan kako smo Rječnik prezentirali u Sandžaku. Nadam se da će Novi Pazar kao centar svih ovih naših okupljanja prihvatiti da je ovo njegov Rječnik, jer ovo je rječnik cjelokupnog bosanskog jezika gdje spadaju i sandžački govori. Ja u svom Rječniku imam visok procent sandžačke leksike. DJELA PEDESET SANDŽAČKIH PISACA KONCIPIRANA SU U RJEČNIKU Možete li nam malo, radi čitalaca, približiti samu koncepciju Rječnika, jer se čini da je ona po mnogo čemu specifična u odnosu na postojeće rječnike? Možda ima nekoliko faktora po kojima je ovaj Rječnik specifičan. Mnogi prikazivači su rekli da ima izrazita autorska obilježja. Možda zbog toga što sam ja čovjek koji se bavi jezikom i književnošću. U njemu je jako mnogo pisaca, graðe i djela. U III tomu smo, npr., imali od Avda Meðodivća do Jahje Fehratovića, kada je riječ o sandžačkom korpusu, odnosno od Hasanaginice i Hrnjica do Huseina Haskovića i mladih pisaca, kada je riječ o bosanskom korpusu. U pitanju je graða književnog bosanskog jezika. Naša sevdalinka, balada, epska pjesma, narodnA pripovijetka, naši najviši pisci, počev od Mulabdića, Bašagića, Æatića, preko Hume, Kulenovića, Dizdara, Selimovića, Sijarića, Bašića pa do najmlaðih. Mislim da je negdje oko pedeset sandžačkih pisaca čija su djela koncipirana u Rječniku bosanskoga jezika. To je naš zajednički rječnik i naš zajednički jezik. ISTOČNA I ZAPADNA VARIJANTA BOSANSKOGA JEZIKA Vi ste, u Gramatici bosanskog jezika, prvi uvrstili sandžački dijalekt meðu dijalekte bosanskoga jezika. Meðutim, za nas je interesantnija varijantnost bosanskoga jezika, odnosno Vaša teza o postojanju dviju varijanata bosanskog jezika – istočne i zapadne – od kojih bi sandžačka varijanta bila istočna, o čemu reprezentativno govori sam Rječnik. Možete li nam malo pojasniti tu tezu? Lingvistička utemeljenost postojanja varijanti ide na dva nivoa. Osnovna pretpostavka za postajanje varijante jednog jezika jeste postojanje teritorije. Mi svi dobro znamo da se jezik današnje BiH i Sandžaka u mnogo čemu razlikuju. To su razlike na nivou organskog idioma, odnosno dijalekta. Dakle, varijanta kao kulturno-književna, kulturno-historijska ili kulturno-lingvistička pojava mora imati teritorijalno utemeljenje. Ono ovdje nesumnjivo postoji. Ali to nije dovoljno, ukoliko se varijante ne potvrðuju u pisanom izrazu. Upravo na materijalu pisaca, najvišeg nivoa književnog jezika, radeći na Rječniku, prepoznajem da je varijantna podjela bosanskog jezika utemeljena na najvišem nivo: u književnom jeziku. Ona se ogleda na nekoliko lingvističkih nivoa: fonetskom, leksičkom i frazeološkom. IU BOSNI IFTAR U SANDŽAKU JUFTAR Možete li nam oprimjeriti te tvrdnje? Primjera ima puno. Na primjer, u Bosni se kaže iftar, a u Sandžaku, koliko sam upoznat, juftar. To se potvrðuje kod mnogih sandžačkih pisaca. Jako je mnogo takvih primjera iz različitih životnih oblasti. U III tomu ima oko stotinu riječi obilježenih ovom varijantnošću. Vi sami znate da veliki broj varijanata postoji na leksičkom i leksičko-semantičkom planu. To je stvar naučne analize. Kada je riječ o jeziku pisaca, razlike se naročito ogledaju kod sljedećih Æamila Sijarića, Huseina Bašića i Jahje Fehratovića. To se u Rječniku na vrlo očit način oslikava. Trebalo bi napraviti školski priručnik, uz novo izdanju Gramatike, koji će ukazati na osnovne razlike sandžačke i bosanske varijante u standardnom jeziku. BANU će u svom Centru za lingvistička istraživanja imati jedan od zadataka, pored pravopisa, utvrditi smjernice u vezi sa definiranjem varijanata bosanskoga jezika. BANU ÆE NAPRAVITI NOVI PRAVOPIS BOSANSKOGA JEZIKA Spomenuli ste pravopis. Često se, u razgovorima sa ljudima iz struke, nameće činjenica da je postojeći Pravopis bosanskog jezika nedovoljno dorečen u odreðenim situacijama. Koliko se ozbiljno pristupa izradi novog pravopisa bosanskog jezika? Nismo imali odgovarajuće institucije. Pokušaja je bilo. Ja sam intenzivno učestvovao u tim pokušajima. Moram spomenuti i kolegicu Hasniju Muratagić-Tuna. Mi smo Hasniju hu nekoliko navrata pokušavali pronaći partnere u postojećim ministarstvima BiH i FBiH za formiranje pravopisne komisije. Bili smo blizu rješenja. Kantonalni ministar Safet Kešo je bio vrlo uporan u tome. Meðutim, nešto se u zadnjem momentu desilo, neka opstrukcija. Zato sada BANU pruža veliku šansu i, po onome kako se do sada planira, i organizator i finansijer i okupljač pravopisne komisije i izdavač bit će BANU u dogledno vrijeme. Da naglasimo, ovom prilikom nećemo nasjesti onim greškama koje smo do sad pravili da u pravopisnoj komisiji budu samo ljudi iz BiH već i iz Sandžaka i dijaspore. Neka rješenja bi se mogla dati i u drugom izdanju Gramatike bosanskog jezika koje se priprema u Novom Pazaru. Po prvi put će u Gramatici biti ukazano na istočnu varijantu bosanskog jezika. DO SLJEDEÆEG LJETA DRUGO IZDANJE GRAMATIKE Kada se očekuje to drugo, dopunjeno izdanje Gramatike bosanskog jezika? Priprema je u toku. Pretpostavljam da bi se to moglo dogoditi u prvoj polovini naredne godine, najdalje do ljeta 2012. Kada ona iziðe, BANU će organizirati skup posvećen strategiji zaštite naučnog istraživanja bosanskog jezika. BANU ÆE OSNOVATI INSTITUT ZA BOSANSKI JEZIK Kada je u pitanju sadašnji status nauke o bosanskom jeziku, čini se da još uvijek nismo na najboljem putu, da li skup takve vrste smije čekati do sljedećeg ljeta? Takav skup jedino BANU može organizirati. Čekati se dugo ne treba, i nećemo previše čekati, ali se neke stvari u BANU moraju realizirati, moraju proraditi odjeljenja. To je složen postupak. Bosanski jezik je tek sada dobio institucionalnu podršku. Samo uzmite u obzir katedre bosanskog jezika sa svim ovim bolonjskim nevoljama, i shvatiti ćete da nauke jedino ima kod pojedinaca. Institut za jezik tavori sa tri, četiri, pet ljudi. On nije Institut za jezik, on nema podrške, kadrovski se ne podmlaðuje, ne postoji u pravom smislu riječi. BANU će morati osnovati i Institut za jezik. I to ne samo Institut za jezik, nego Institut za bosanski jezik. CIJELI ŽIVOT SAM U KNJIŽEVNOSTI Dževad Jahić lingvist nasuprot Dževada Jahića Azizovog pisca – kako pomiri to dvoje? To se u jednoj osobi nikada nije ni sukobljavalo. Složeno jeste, ali se na svoj način uvijek izmirivalo. Postoje pisci koji su po zanimanju veterinari, ljekari, ekonomisti, slobodni umjetnici itd. Filolog je opet najbliži književnosti. Kod mene je jezik predmet naučnog istraživanja, a u književnosti sredstvo iskaza moga nastojanja. Jedino iz književnosti nikada nigdje nisam odlazio, cijeli život sam u književnosti. Moje književne ambicije su vezane za pamćenja moga porijekla, djetinjstva, mladosti, života – svega što sam u memorirao, što nastojim literarno oživjeti, što se treba vratiti u vidu Ustrage. Ustraga je, za mene, moje daleko najvažnije djelo. Ona je otvorila moj veliki književni projekt. Nadam se da ne kasnim previše u njemu i, ako Allah dadne, da ću moći ostvariti i ostale literarne projekte i tog mog književnog postupka, odnosno načina istraživačko-literarnog poniranja u historiju vlastite duhovonosti i, nadam se, dijela duhovnosti naroda kom pripadam. NA VAKAT SAM SE ZAUSTAVLJAO PRED KNJIŽEVNIM TEORIJAMA Čini se da je literarni pristup u romanu Ustraga drukčiji od svega što smo do sada imali u bošnjačkoj književnosti. Otkuda takav pristup literarnom procesu koji je, kako rekoste, samo načet ovim romanom? Ja sam književnost studirao, i uvijek se na vakat zaustavljao pred književnim teorijama i pravcima. Sa druge strane, postoji jedno moje životno iskustvo – ja kao ličnosti, kao čovjek. Spoj to dvoje neminovno je vodio tome da zapisujem ono što mi se dogaða. To je jedinstvena mogućnost pamćenja, razgovora sa samim sobom i ostavljanja nekakvog traga u sebi i o sebi. To je autobiografska koncepcija književnog djela. Ja sam u samoj Ustrazi, u Pismu umjetniku, pokušao iskazati vlastito shvaćanje književnosti. Tamo je napisano da književnosti nema bez pamćenja, jer je književnost izmaglica kao što je i pamćenje izmaglica. SVAKO IMA SVOJU USTRAGU Koliko ste zadovoljni prijemom Ustrage kod čitalaca? Vjerujte da sam zaista zadovoljan. Mnogo je ljudi pročitalo. Mnogo mi se ljudi javilo da je pročitalo. Još ni jednog ravnodušnog čovjeka nisam sreo. Iznenadio me je tako aktivan pristup. Jedan čovjek koji dugo nije čitao kaže: Kako sam sjeo, tako sam i ustao poslije tri dana. Uzela me knjiga, nisam joj se mogao oduprijeti. To je potvrda da se radi o prirodnom, organskom tkivu na koje čovjek ne može biti ravnodušan. Možda i zbog toga što svaki čovjek u sebi nosi neku svoju ustragu. Kada je riječ o kritici, o tome ne možemo ozbiljno govoriti, jer mi u BiH odavno nemamo ozbiljne kritike, ona može egzistirati još samo ponegdje u klanovskim udrugama. IZ SREDNJIH ŠKOLA IZLAZE SPOSOBNA, ALI NEDOVOLJNO SPREMNA DJECA Koliko ste zadovoljni saradnjom sa IUNP? Prilično sam zadovoljan, pogotovu u kontekstu osnivanja BANU, ali ostaje još mnogo toga iz sfere planova i želja. U toku prošle akademske godine, uočio sam neke stvari koje bi se morale popravljati. Riječ je o studentima. U njima se vidi žar, interesiranje, mladalačka snaga koja bi u povoljnijim prilikama dala mnogo bolje strane. Meðutim, zabrinjava me ono što su oni donijeli iz srednjih škola. U tom smislu bi trebalo intenzivno raditi na iznalaženju rješenja za poboljšanje studentskih predznanja, pogotovu kada je riječ o elementarnoj pismenosti. Iz srednjih škola, iz ovog razabataljenoga sistema, dolaze nam sposobna ali nedovoljno spremna djeca. SANDŽAČKA DIJALEKTOLOGIJA NA IUNP Prema našim saznanjima, na Katedri za bosanski jezik Filološkog departmana IUNP po prvi put u historiji će se uvesti predmet Sandžačka dijalektologija? Napravili smo krupne korake u organizacionom smislu. Sam podatak da se na IUNP, gdje jedino i može, utemeljuje predmet Sandžačka dijalektologija govori dosta o značaju tog predmeta. Sandžačka dijalektologija je naučno važan predmet. Evo, već će sada krenuti predavanja, ali i terenski istraživački rad, uz pomoć BANU. Pešter je najinteresantnija oblast, dijalektološki, leksički i onomastički. Mi studente moramo polahko uvoditi u onomastička istraživanja Sandžaka, koji je nevjerovatno bogat onomastički rudnik. Dakle, IUNP će pod pokroviteljstvom BANU sa mladim ljudima ostvariti naučne projekte i vratit autentičnu naučnu atmosferu u naš veliki centar Novi Pazar. Naglašavam, niko drugi – ni Sarajevo, ni Beograd, ni Podgorica – neće moći adekvatno istraživati tu materiju bez saradnje sa IUNP. Razgovarao: Jahja FEHRATOVIÆ Izvor: Revija SANDŽAK br. 156 Preuzeto sa SANDZAKPRESS.net
