HomeGlas islamaIntervjuU Sandžaku se raða novi BOŠNJAČKI DUH 28. Augusta 2012. Intervju 1201 Akademik Muhamed Filipović za Pan Bošnjak govori o stogodišnjici balkanskih ratova, buðenju bošnjačkih intelektualaca šezdesetih godina dvadesetog vijeka, počecima stvaranja bosanske državnosti i patriotizma, procesu 1981. godine, Svebošnjačkom saboru, ratnoj politici i diplomatiji, odnosima Sandžaka i Bosne… PB: Uvaženi profesore, s obzirom da se aktuelizira tema o stogodišnjici Balkanskih ratova, mogli bismo početi razgovor sa Vašim osvrtom na te ratove. Tim prije što mi nismo imali pravo baviti se i govoriti o tako krupnim historijskim dogaðajima? BALKANSKI RATOVI SU TREBALI BITI ZAVRŠNI AKORD U PROJEKTU RAZARANJA OSMANSKOGA CARSTVA FILIPOVIÆ: Balkanski ratovi su trebali biti završni akord na dugotrajnoj sinfoniji razaranja Osmanskog carstva i eliminacije muslimana, odnosno u tadašnjem žargonu turaka, na Balkanu. Evropa je bila neprijateljska prema muslimanima od samoga početka, još od Španije, pa preko Sicilije, Italije i Balkana. Bosna i Hercegovina i naš svijet, u kojeg uključujem naravno i sandžačke Bošnjake, uspijevali su da stotinama godina brane zapadne granice Bosne i Hercegovina, odnosno Osmanskog carstva i to je trajalo sve do Berlinskog kongresa 1878. godine. ZAŠTO I KAKO JE ISPROVOCIRAN BERLINSKI KONGRES Berlinski kongres je provociran na taj način da su Rusija, Austrija, Srbija i Crna Gora organizirale upad paravojnih formacija na našu teritoriju u Bosanskoj krajini i Hercegovini, što je u zapadnoj štampi proglašeno kao hercegovački, odnosno bosanski ustanak, da bi stvorili pretpostavku da Berlinski kongres postavi zahtjev Osmanskom carstvu da dozvoli okupaciju Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Naravno to je bilo bez ikakvog pravnog osnova i bez ikakvog faktičkog osnova. U BiH nije bilo, ako se izuzmu te intervencije iz vana, a i Vi u snadžaku vrlo dobro znate kako su vam ubacivane četničke grupacije da vrše paljevine i stvaraju nemir kako bi opravdali intervenciju iz vana. Dakle, nije bilo nikakva razloga da se to dešava. Meðutim, program zapadnih sila, koji je koincidirao sa programom balkanskih novostvorenih država Srbije, Crne Gore, Grčke, Bugarske, Vlaške odnosno Rumunije, bio je da se eliminira Osmansko carstvo, a s njime i muslimani sa ove teritorije. EFEKTI BALKANSKIH RATOVA Prvi Balkanski rat 1912. godine uspio je da postigne odreðene efekte. Sandžak je okupiran od strane srpske vojske, i dijelovi Sandžaka su okupirani od strane crnogorske vojske; Kosovo je okupirano od strane srpske vojske, i dio Makedonije; a dio Makedonije je opet bio okupiran od strane bugarske i grčke vojske. Tu se nije radilo ni o kakvom oslobaðanju teritorija, tu s radilo o otimačini teritorija na kojima su živjeli muslimani u velikim grupacijama. Balkanski rat je trebao da bude završni akord te kampanje. Meðutim vrlo brzo se pokazalo da zavjerenici ne mogu dugo zajedno, i već 1913. godine su se posvaðali oko teritorija koje su prigrabili i izbio je Drugi balkanski rat izmeðu Bugarske i Srbije i ubrzo nakon toga je došlo i do svjetskoga rata u čijem izazivanju je Srbija igrala značajnu ulogu. JUGOSLAVIJA PO UZORU NA OSMANSKO CARSTVO Balkanski ratovi su, bar se vjerovalo, da je to zadnja epizoda nasilnog stvaranja odreðenih država na Balkanu. Nažalost sve što se misli ne obistini se, tako da je Prvi svjetski rat koji je nastao izmeðu sila antante i sila osovine organiziran tako da su Njemačka, Austrija, Bugarska i Turska bile u formaciji sila osovine, a u antanti su bile Srbija i Grčka. To je rezultiralo činjenicom da su tvorci versajskog mira, tvorci nove Evrope nakon pobjede sila antante odlučili da stvore jednu državu po uzoru na Osmansko carstvo, jer Jugoslavija nije bila nacionalna država. Tu su živjele raszličite nacije: Slovenci, Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci, Srbi, Makedonci, Albanci, Nijemci u Vojvodini, Maðari itd. SRBIJA KAO ŽANDARM NA BALKANU Kraljevina Jugoslavija nije bila nacionalna nego multinacionalna država, ali je putem postavljanja srpske dinastije na čelo te države antanta stvorila jednu formaciju za koju su željeli dvostruku ulogu. Prvo da bude žandarm na Balkana. Osnovu uloge Srba u staroj Jugoslaviji su postavili tako da oni budu vladajući sloj, njihova dinastija vladajuća dinastija, a njihova vojska žandar. Ali, istoivremeno i da bude nosilac ideje, da tako kažem, kordon, sanitet prema Rusiji, prema revoluciji u Maðarskoj. BOŠNJACIMA, MAKEDONCIMA, ALBANCIMA I CRNOGORCIMA BIO JE NAMIJENJEN NESTANAK Balkanski ratovi su defakto završili 1918. godine stvaranjem Jugoslavije na jednoj strani i G85rčke, Bugarske i Rumunije na drugoj strani. Ono što je bilo karakteristično, da oni koji su stvarali Jugoslaviju nisu priznali ni Makedonce, ni Bošnjake ni Crnogorce ni Albance kao narode, nego su oni tretirani kao ostaci osmanske vladavine i namijenjena im je uloga nestajanja. Kasnija istorija je potvrdila te teze. RAVNOTEŽU USPOSTAVLJAJU DEMOKRATIJA I SLOBODA PB:To je ono što Vi nazivate narušavanje ravnoteže. Upravo je to jedan od tih trenutaka? FILIPOVIÆ: Da. Oni su mislili da će uspostaviti ravnotežu na taj način što će uspostaviti jednu silu koja je trebala da bude žandarm. Ali, nikada policijska i represivna snaga ne može uspostaviti društvenu i historijsku ravnotežu. To mogu samo uspostaviti slobodni i demokratski odnosi meðu narodima, i zbog toga to nije imalo budućnosti. Ta Jugoslavija se mijenjala. Prvo 1929. godine kralj Aleksandar je uveo diktaturu. Zatim je promijenila ime, umjesto Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, u Kraljevina Jugoslavija. Kralj je uveo banovine kao osnovne upravne jedinice. PRVI POKUŠAJ PODJELE BOSNE Kasnije su Srbi i Hrvati, na poticaj Engleza, napravili sporazum izmeðu sebe kojim su podijelili Bosnu i Hercegovinu. To je prvi slučaj da se BiH dijeli. Ona je dijeljena tako da je o tome kome će pripasti odreðena teritorijalna jedinica ovisilo od toga koliko ima Srba ili Hrvata, odnosno koliko ima pravoslavnih ili katolika. Ako je je bilo 50 plus 1 katolik to je pripalo Hrvatskoj, ako je bilo obrnuto to je pripalo Srbiji. Muslimani tada nisu uopće uzimani u obzir. Oni su bili faktor koji je bio izvan historije. Njima nisu priznavana ni državotvorna ni historijska ni nacionalna prava. Zbog toga je ta zemlja, Kraljevina Jugoslavija u sebi nosila klicu svoje propasti, čim su Nijemci napali ona se raspala. AUTONOMIJA SANDŽAKA Zahvaljujući činjenici da je komunistička partija imala strategiju kojom je pokušala promijeniti unutrašnje odnose, proglašavajući ravnopravnost svih naroda, ona je stvorila i Autonomiju Sandžaka. Dakle, imala je namjeru da stvori jedan novi model države. Meðutim, vrlo brzo poslije rata počeli su Srbi opet kao najaktivniji faktor na ovom prostoru da djeluju protiv, pa su 1946. ukinuli Autonomiju Sandžaka. PRAVI RAZLOG SUKOBA HRVATA I SRBA DEVEDESETIH JE PODJELA BOSNE Kasnije su insistirali na unitarnoj strukturi države, koja je na kraju krajeva, ta njihova koncepcija o takozvanoj državnosti, o jugoslovenstvu, dovela do toga da je nastao sukob 1992. godine izmeðu Hrvata i Srba, a u stvari pravi razlog tog sukoba je bila podjela Bosne. PB:Da li se zbog toga šesdesetih godina dešavao svojevrstan bunt bošnjačkih intelektualaca? Konkretno mislim na 1967. godinu kada izlazi esej „Bosanski duh u književnosti – šta je to?“ i na sve ono što ste Vi, kao jedan od intelektualaca, doživjeli lično, ali preko Vas, kao personifikacije, i cijeli bošnjački narod. Možete li nam iz te historijske perspektive približiti šta se tada zapravo dešavalo? FILIPOVIÆ: Radilo se o tome da je odmah poslije rata počela represija prema muslimanima i njihovim institutima. Ukinute su sve muslimanske institucije i Islamska zajednica je svedena isključivo na vjersku funkciju. Vakufi su oduzeti, ukinuta su sva muslimanska prosvjetna, kulturna i humanitarna društva. Počeo je progon muslimana, prikriven, pod firmom otklanjanja feudalnih ostataka u našoj zemlji. To je prvo bila agrarna reforma koja je po drugi, odnosno treći put nasrnula na muslimane. 1919. i 1923. bile su izvršene agrarne reforme koje su otele ogromnu količinu muslimanske zemlje i podijelile je srpskim seljacima. 1946. donešena je nova agrarna reforma koja je takoðer pogodila najviše muslimane. Pa je onda donešen Zakon o nacionalizaciji graðevinskog zemljišta, gdje su muslimani opet najviše stradali jer su živjeli u gradovima, bili većinsko stanovništvo u gradovima, i imali su tamo najviše zemljišta. Pa je onda izvršena nacionalizacija radnji i kuća. Sve represivne mjere su išle kontra muslimana. ZATIRANJE KULTURNE BAŠTINE BOŠNJAKA Onda je donešen Zakon o zaru, pa je počelo rušenje Baščaršije, rušenje Mostarske čaršije, Bezistana u Banja Luci, rušenje Vezirovog konaka u Travniku pod firmom uklanjanja feudalnih ostataka. To je ustvari trebalo da zatre kulturnu baštinu muslimana. To je moralo kod nas izazvati revolt. Ja sam već pedesete godine (1950) na Beogradskom univerzitetu reagirao jednim govorom u kojem sam govorio o tome kako je donošenje Zakona o zaru čisto nasilje, jer država nema prava da se miješa u to. Oni dugo nisu bili zainteresirani. Njih nije to interesiralo. Srbi nisu imali odnos prema zaru kao mi u Bosni i Hercegovini jer su naše majke morale kao oguljene kokoši da hodaju po čaršiji. Moja majka više nikada poslije nije htjela izać. Oni su donošenjem takvog zakona uhapsili more muslimanskih žena. Stvar je u ovome da ljudska prava podrazumjevaju kao elementarno pravo nošenje odjeće. E sad, vi se miješate i zabranjujete jednu odjeću. I to zabranjujete je zato što ona stoji u vezi sa pravilima vjerskim, ali istovremeno ne zabranjujete ni popovima ni kaluðerima ni kaluðericama ni redovnicama katoličkim da oblače odjeću koja je definirana vjerskim razlozima. To je imalo klasični antimuslimanski karakter i naravno da smo reagirali. CIJENA SLOBODARSKOG DUHA Ja sam držao taj govor. Taj govor me je koštao. Ja sam bio najbolji student na Beogradskom unierzitetu i slika mi je bila u Rektoratu. Iako sam dobio nagradu za naučni rad studenata, nisam mogao dobiti radno mjesto kad sam završio studij zato što je za mnom išao taj rep da sam promuslimanski orjentiran i da sam konzervativac. U Sarajevu gdje sam nastavio da živim, nisam dvije godine mogao dobiti posao; i kad sam ga dobio, kasnije sam ga gubio. Dva puta sam ga gubio. POČELI SMO DA TEMATIZIRAMO PROBLEM Ali, ono što je ključno jeste da smo počeli da razmišljamo i tematiziramo problem. Pa ne može se tako postupati sa jednim narodom. Ako eliminiraš muslimane tadašnje, odnosno Bošnjake, koji su imali svoje historijsko i nacionalno ime od vajkada, ono je glasilo Bošnjak, ako ih eliminiraš, u Bosni onda ostaju samo Srbi i Hrvati. Bosna je onda srpska i hrvatska zemlja, i onda se ona logično dijeli izmeðu Srba i Hrvata. A mi smo, kao što je to bilo 1939. godine, u sporazumu Cvetković-Maček veličina koja se apsolutno zanemaruje. 1965. GODINE: „MUSLIMANI SE MORAJU PRIZNATI KAO NACIJA“ Šezdeset pete godine je bila jedna velika televizijska debata, i ja i rahmetli Hamdija Kapidžić smo istupili s tezom da se muslimani moraju priznati kao ravnopravna nacija i da više nema nikakvog smisla da se postupa s njima kao da su izvan historije, da nemaju potencijal da grade historiju, da su oni sirova masa kojoj neko drugi treba da pravi historiju. Mi smo prošli teške dane. „Bosanski duh u književnosti – šta je to“ Ja sam znao da se mora izazvati veliki skandal u komunističkom režimu da bi nešto moglo da proðe. I napisao sam „Bosanski duh u književnosti – šta je to“, gdje sam rekao da Bosna postoji, da bosanski duh postoji, da je to veličina koja prožima cijelu našu historiju i da se ne može poigravati s njom i eliminirati je. Doživio sam strašan napad. To je grozno. To šta sam ja doživio, kako su me napadali iz Beograda, Zagreba… Cijele povorke su išle u centralni komitet da traže da se mene hapsi i progoni. Nisu mogli zato što je istina bila ono što sam napisao. Samo je trebalo strpljenja i vremena da se to pokaže. nakon godinu dana promijenila se situacija, i oni su odlučili da priznaju muslimane. NACIJA NE MOŽE NOSITI VJERSKO IME Nisam prihvatio priznavanje nacije koja se zove muslimani. To je nepravilno. Nacija ne može nositi vjersko ime. Ime musliman pripada svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti u svijetu. Ja sam i tada govorio da se takozvani muslimani moraju priznati pod njihovim pravim nacionalnim, etničkim i historijskim imenom Bošnjaci. Mogu Vam reći da niko nije bio ni za ovu tezu. Svi su nekako bili bojažljivi. SLUČAJ HAMDIJE KAPIDŽIÆA Ispričat ću Vam jedan slučaj. Bio jedan divljak, tamo neki Rade Petrović na Filozofskom Fakultetu koji se uvalio u partiju, pa onda bio sekretar i tamo maltretirao ljude. On je jedan dan na sjednici Vijeća napao opasno i vrlo grubo rahmetli profesora Hamdiju Kapidžića. Hamdija je bio fini čovjek i veliki naučnik. Niko nije reagirao, i onda sam ja reagirao. Napravio sam se da ga ne znam i rekao: „Ko ste vi?“ „Pa ja sam taj i taj“ „A šta Vi ovdje radite?“ „Ja sam sekretar partije.“ „A znači partija ovdje nama komanduje je li? Vi ste ovdje došli da nam komandujete!?“ Ja sam njemu održao govoranciju i on se ušutjeo. Kasnije kad smo izlazili iz sale, meni je prišao rahmetli Hamdija i rekao: „Da ti čestitam beže! Bez mlada bega nema gospodara!“ Onda sam ja njega pitao šta to znači, pa kaže: „To je rekao vladika Zimonjić kad je razgovarao sa kotarskim predsjednikom, pa uvjek protestirao. Kotarski predsjednik pozove Muhamed-bega Ljubovića, mladog bega iz Gacka. Kad je vladika rekao: ‘Mi protestiramo. Mi ne prihvatamo.’ Njemu Ljubović-beg reče: ‘Sa pedeset forinti povećajte im dažbine na 100 forinti.’ ‘Mi prihvatamo!’ – reče včladika. Onda ga predsjednik upita: ‘Vaše preosveštenstvo, kako to Vi meni uvijek oponirate a gospodinu Ljuboviću pristajete odmah?’ ‘E,’ – kaže – ‘bez mlada bega nema gospodara.’“ PREBIJANJE KIČME Onda ja pitam: „Pa dobro, Hamdi-efendija, šta je to s Vama?“ Kaže: „Mi smo svi konviktaši. Nama je prebijena kičma. Mene kad je babo odveo u Mostar i upisao me u gimnaziju, u konvikt me odveo i onda mi rekao: ‘Hamdo, sine, ući ćeš u ovu kuću. Glas da nisi digao, pobunio se ni za što. Slušaj, pokoravaj se. Ako te odavde istjeraju, nema ti druge nego u šumu za ovcama.“ I svi naši intelektualci koji su bili po konviktima… Evo, iz Sandžaka su mnogi bili u Skoplju u Medresi kralja Aleksandra… Svi su oni imali na neki način slomljenu kičmu, osim onih koji su se pobunili, kao Rifat Burdžević, koji su otišli u lijevo. ODBIO SAM BIJEDIÆEV PRIJEDLOG DA PIŠEM REFERAT ZA NACIJU MUSLIMAN Ja sam bio svjestan da se mora napravit skandal… Nakon godinu dana oni su došli do zaključka da se ne može tako da sav svijet počinje govorit i protestirat protiv mog progona. Onda su odlučili… Mene je baš pozvao rahmetli Džemal Bijedić. Kaže: „Hoćeš li ti napisati referat?“ Rekoh: „Ne, ja nikada nisam zastupao neistinu. A da postoji nacija muslimana to nije istina. Postoji samo nacija Bošnjaka.“ „Pa ne možemo mi to proglasit zato što ne daju Srbi i Hrvati.“ „E pa,“ – rekoh – „fino Vi njima recite: ‘Zašto mi Vama nismo smetali kad ste se proglašavali Hrvatima i Srbima. I vi ste bili kao i mi Bošnjaci nekada katoličke ili pravoslavne vjere. Mi smo Vas pustili da se opredijelite onako kako vi to želite. Vi nemate nikakva prava da nama osporavate da se mi opredijelimo onako kako mi želimo.“ KORAK NAPRIJED KA IZGRADNJI NACIONALNOG IDENTITETA Iako sam bio protiv toga, moram priznati da je to bio jedan korak naprijed. Stvorena je mogućnost da se izgraðuje nacionalni identitet. Jeste da on nije imao institucija, da on nije imao dovoljno slobode, da je svaki čas nekakav srbenda ili neko drugi mogao da optužuje naše ljude i književnike, kao Aliju Isakovića rahmetli kad je onaj Mladen optužio kad je objavio Biserje. Ali, bio je to značajan pomak. RAZVIJALA SE BOSANSKA DRŽAVNOST I počela se u Bosni izgraðivati jedna situacija, razvijala se bosanska državnost, osjećanje da Bosna postaje država. Počeo se razvijati patriotizam bosanski. Počele su da cvjetaju umjetnosti, nauka, akademija likovna, muzička akademija, film počeo da se razvija, galerija stvorena… To malo slobode donijelo je veliki napredak nama, Bosni i našem narodu. Naravno, to Srbima nije išlo u prilog i oni su iskoristili priliku s onom aferom Agrokomerc, oni su je i montirali, da od jedne finansijske afere naprave političku i državnu aferu s ciljem da se eliminira Hamdija Pozderac kao budući predsjednik predsjedništva SFRJ i dovede na njegovo mjesto ličnost koja je uvijek i do dana današnjeg povlaðivala Srbima. Eto, to je ta historijska pozadina naše situacije. Upravo zbog toga što smo mi uvijek trpili udarac čim bi malo digli glavu, nismo uspijeli da do kraja izgradimo ni osjećaj državnosti ni osjećaj nacionalnog identiteta ni patriotizam bosanski i to je razlog zašto kod nas imate ljude koji vole da naðu pribježište pod okriljem srpstva ili hrvatstva, kao što vi u Sandžaku imate ljude koji saraðuju i provode srpsku politiku jer nemaju ni snage ni osjećanja odgovornosti ni sposobnosti da vode politiku u korist svoga naroda. Oni vode srpsku politiku protiv svoga naroda. I u Bosni je mnogo takvih ljudi i danas ih ima upravo zbog toga što nismo uspijeli to razviti. BOSNA NIJE POKAZALA INTERES ZA POLOŽAJ BOŠNJAKA U JUGOSLAVIJI Mi smo imali situaciju da ni Bosna, kao matična država svih Bošnjaka, nije pokazala interes za položaj Bošnjaka u Jugoslaviji, pa čak ni u Bosni i Hercegovini ne pokazuje interes za one Bošnjake koji žive pod hrvatskom ili srpskom upravom. To je jedno prokletstvo koje moramo ukloniti. Moramo od naših ljudi insistirati na strogoj odgovornosti prema narodu i nacionalnom interesu. Ljudi pobjegnu pod okrilje Amerike, Evropske Unije, Hrvatske, Srbije, da ne bi morali formulirati i provoditi politiku koja će iznići iz analize i definicije interesa njihovog naroda. To je katastrofalno za nas. DA BI KRENULI U BUDUÆNOST, MORAMO SE OBRAČUNATI SA PROŠLOŠÆU Mi tek sada pokušavamo da stvorimo neke elementarne uvjete. A da bi to mogli, mi se moramo obračunati s našom prošlošću. Moramo sebi postaviti pitanje, analizirat i presudit zbog čega smo doživjeli to što smo doživjeli… da nas 150.000 pobiju, da nam unište i podijele zemlju, da nas rasele. Kad provedemo to, mi ćemo imati čistu situaciju. Onda ćemo moći reći svima: „Vi to želite, izvolite niko vam ne brani! Ali, nemojte onda da se miješate u ono što je pitanje našeg bošnjačkog nacionalnog interesa i budućnosti.“ KOD VAS U SANDŽAKU SE RAÐA NOVI BOŠNJAČKI DUH PB:Da li bi sprovedba toga što ste kazali mogao biti uvjetno kazano neki bošnjački duh danas? FILIPOVIÆ:Kako ne! Pa vidite da on nastaje. Ja sam u svom tekstu napisao da on prodire kroz sve pore. Evo kod vas u Sandžaku se pokazuje taj bošnjački duh. On je eklatantan primjer čovjeka koji je iz duha bošnjaštva počeo da postavlja pitanja i vodi borbu. I to vrlo pametno i dobro, jer on stvara institucije. Naš narod je strahovito mnogo izgubio što nije ni jednu instituciju napravio. Srbi imaju institucije stotinama godina. Hrvati imaju institucije, akademije, univerzitete, institute, škole pozorišta, mi nemamo ništa. Mi smo sad stvorili BANU za koju se nadamo da ćemo moći da je izgradimo u jednu instituciju koja će raditi u interesu našeg naroda. Ali, ne samo da ona radi u interesu našeg naroda nego da njena djelatnost stvara pretpostavke da naš narod bude aktivan. FORMIRANJE BOŠNJAČKE KULTURNE ZAJEDNICE JE KORAK NAPRIJED Ne može narod biti aktivan ako nema pretpostavke. Ako nema institucije, ako nema organizacija koje će njegovu energiju kanalisati. Zbog toga je i stvaranje Bošnjačke kulturne zajednice jedan vrlo važan korak naprijed. Zašto? Jer ta zajednica treba da stvara pretpostavke za aktivizaciju i mobilizaciju bošnjačkoga duha i naroda. Ta zajednica treba da se brine za jezik, treba da se brine za književnu tradiciju, treba da se brine za narodnu tradiciju, i da na taj način omogućava ljudima da se bave time. A kao drugo, da razvijaju svoj duh, patriotizam i odanost narodu. Mislim što se toga tiče uvijek će se javljati, samo je važno da prestane da se javlja pa da nestaje, nego da se produži… PB: Æamil Sijarić ima jednu priču voda promuklica, o vodi koja se javlja pa gubi, pa se opet javlja… FILIPOVIÆ: Eto, Æamil je, recimo, veliki književnik. Nije važno šta je on uradio, šta je rekao, šta je učinio… Nije to uopće važno. Važno je ono šta je on stvorio, a to je strahovito veliko uporište za naš narod bošnjački ovdje u Sandžaku i inače na cijelom području balkanskom. OBRADOVALA ME MUFTIJINA STRATEGIJA STVARANJA INSTUTICIJA Kod nas je važno da počnemo. I tu je mene obradovala strategija koju je Muftija postavio. On nikada nije razvio strategiju otimačine o političke položaje i pozicije nego strategiju stvaranja institucija koje će biti nosioci progresa. Stvaranje Univerziteta je ogroman korak naprijed u životu bošnjačkog naroda. Stotine i hiljade mladih ljudi će na tom Univerzitetu završiti i odgojiti se. Tu će nići naučnici. Tu će nići mislioci. Tu će nići književnici koji će raditi, čak nije ni bitno hoće li u nekoj organiziranoj formi biti, koji će u kontekstu svoga interesa i interesa svoje sopstvene afirmacije djelovati u skladu sa interesima bošnjačkog naroda. RAIF DIZDAREVIÆ JE ZAHTIJEVAO DA NAS SE HAPSI PB: Ono što meni sada struji kroz glavu jeste pitanje institucionalizacije. Čini mi se da sam negdje pročitao da je proces koji je voðen 1981. protiv mladih muslimana trebao biti upravo protiv bošnjačkih intelektualaca koji su hjeli instuticonalizirati bošnjaku duhovnost kroz državni sistem. Koliko su ovakve tvrdnje tačne? FILIPOVIÆ: Raif Dizdarević je na sjednici Centralnog komiteta zahtjevao da se nas hapsi. Rekao je tom prilikom: „šta hapsite ove hodžice koji se sastaju tajno!? oni nisu važni! Što ne hapsite Filipovića koji slobodno hoda po gradu i propovjeda svoj muslimanski nacionalizam.“ Eto, to je to naše prokletstvo. Uvijek meðu nama ima neko ko će raditi za drugoga. SRPSKA INTELEIGENCIJA JE SMATRALA DA SU LJUDI S RELIGIOZNIM IDEJAMA PO NJIH BOLJI OD ONIH SA POLITIČKIM IDEJAMA PB: Ono što je obilježilo devedesete, taj pokret bošnjačkog buðenja, kako vi rekoste, jeste priznavanje nacije Musliman kao prva etapa i korijen da se dalje nastavi. Vi ste isto tako pomogli i pokret bošnjačkog buðenja koji je tada predvodila SDA rahmetli Alije Izetbegovića. Koliko je za Bošnjake taj meðaš bio bitan? FILIPOVIÆ: Vrlo važan. Na žalost, ono što je bilo karakteristično za Izetbegovića je da ta cijela koncepcija nije bila dovoljno promišljena. Izetbegović, sticajem okolnosti, nije imao ni dovoljno znanja ni dovolJno informacija, ni dovoljno veza s ljudima. On je imao veza sa srpskim intelektualcima. VELIKA JE GREŠKA ŠTO SE NIJE PRAVIO SAVEZ SA PROBOSANSKIM KOMUNISTIMA Na žalost, Alija Izetbegović i njegovi su napravili dvije velike greške. Prvo, oni su odbili da prave savez sa bivšim komunistima koji su bili probosanski orijentirani jer je najveća zasluga komunističke partije BiH stvaranje bosanske države. I ona nije mogla a da ne brani tu državu. Mi smo morali znati da će čim Srbi i Hrvati dobiju ulogu u vlasti odmah početi raditi na podjeli Bosne. Na provoðenju svog programa iza kojeg stoje stotinu godina, a to je podjela Bosne izmeðu Srba i Hrvata. I šta se dešava? Odbijajući da saraðuje sa Nijazom Dizdarevićem Alija Izetbegović se izručio srpskim i hrvatskim nacionalistima i nije imao kud. Vezao se s njima, a oni su ga mic po mic uveli u situaciju iz koje nije više bilo izlaza. I kad nije htio pristati na njihove ucjene, on je doživio rat. ZA JEDAN POKRET NAJVAŽNIJA JE DUBINSKA I KVALITETNA STRATEGIJA Prema tome, nije važno da li se neki pokret javi, nego je važno da li je promišljena pozicija tog pokreta. Sad se javlja jedan novi pokret bosanski, koji je da tako kažem svebosanski, on ima centar ovdje. Za nas je sad važno da promislimo što dublje i što kvalitetniju strategiju. Da dobro analiziramo ko nam je perspektivno u budućnosti prijatelj ko neprijatelj. S kim možemo, s kim ne možemo. Kako možemo, kako ne možemo. Šta možemo dozvoliti, šta ne smijemo dozvoliti. Na žalost, mi toga nismo imali uopće i zato smo izgutali. BOSNA JE TREBALA SLOVENIJOM I HRVATSKOM IZAÆI IZ JUGOSLAVIJE PB: Čini mi se da ste u jednom intervjuu govorili da je Bosna prilikom svoje nezavisnosti trebala to učiniti zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom? FILIPOVIÆ: Jeste. Ja sam putovao u Sloveniju i Hrvatsku. Kad sam se vratio, ja sam Aliji rekao da sam sa nihovim rukovodiocima razgovarao i da nam je predloženo da zajedno idemo iz Jugoslavije. Ja sam Aliji zahtjevao da idemo zajedno da sve pripremimo. Argumenti su bili sljedeći: Evropa će lakše primiti tri države koje se izdvajaju nego jednu. Drugo, veliki utek su Slovenija i Hrvatska kao katoličke zemlje. Ta činjenica bi neutralisala animozitet prema nama kao muslimanskoj zemlji. I treće, što je važno, bit ćemo jači, vojnički, logistički i na svaki drugi način povezani sa zapadom. Alija je glatko to odbio. On je meni rekao direktno: „Profesore ja ima garancije Vrhovnog štaba da se Bosni neće ništa dogoditi.“ „Odakle ti garancije? Ko ti ih je dao?“ Kaže: „Ja sam poslao Ganića u Beograd. On je bio tamo i on se uvjerio da je to tako.“ Ja sam mu rekao: „E moj Alija, neka ti bude…“ MOGLI SMO IZBJEÆI RAT PB: Mislite li da bi se izbjegao rat da je tako uraðeno? FILIPOVIÆ: Bi se izbjegao. Nama je bilo, pazite, najvažnije da ne dopustimo da budemo uvučeni u rat. Pod svim varijantama. Ili da se udružimo sa Hrvatskom i Slovenijom u jednu konfederaciju pa da nas Evropa zaštiti, ili da ostanemo u Jugoslaviji, pa da stisnemo zube i kao Crnogorci čekamo priliku kada ćemo reći zbogom. Ali, za nas je zadnja i najgora solucija bila da dozvolimo da nas uvuku Srbi u rat, jer nismo imali nikakve pretpostavke da ga dobijemo. Nismo imali prijatelja vani kao što su oni mali. Nismo imali arsenale oružja kao što su oni. Nismo imali broja vojnika kao što su oni. Mi smo se borili s ledine, naši su ljudi masovno ginuli. ZULFIKARPAŠIÆ I JA SMO DEVEDESETE POKRENULI PITANJE VRAÆANJA IMENA BOŠNJAK PB: U trenutku rata, Vi uspjevate da vratite jednu historijsku nepravdu a to je povratak imena bošnjak na Svebošnjačkom saboru… FILIPOVIÆ: Ja sam lično sa Adilom Zulfikarpašićem devedesete godine pokrenuo vraćanje imena. Alija je to odbio, a onda je u ratu pristao. Mislim da je on računao da Evropa neće dozvoliti da se stvara muslimanska država, ali bošnjačka može biti da će dozvoliti. To je odgovaralo i Srbima i Hrvatima. Da se stvori jedna mala bošnjačka država koja će kasnije biti poput Gaze da nestane. I zato je on pristao da se organizuje taj Sabor. POKUŠAJI ZLOUPOTREBE SABORA Za divno čudo, on je mene zvao i molio me svakako da doðem. Ja sam rekao: „Neću ja Alija u to da se petljam. To što vi radite, to je petljavina. Ti imaš svoje ljude u tim društvima, i ti preko njih želiš da provedeš svoje ideje.“ On meni: „Molim te, ti moraš biti! Ti si protagonista bošnjačkog identiteta.“ Rekao sam: „Dobro, ja ću doći, ali pod uvjetom da Sabor ne raspravlja ni o čemu drugom osim o našem identitetu. Da usvojimo rezoluciju o našem imenu i da objavimo cijelom svijetu da postoji narod Bošnjaka koji je star kolko i Bosna.“ On je rekao: „U redu.“ Meðutim, kada sam došao, vidio sam da su mu njegovi ljudi pripremili varijantu po kojoj bi tada bila proglašena bosanska država. Neki ljudi, kao što je Atif Purivatra, pa Bakir Tanović, napravili su kao neki prijedlog ustava, pa granice iscrtali, pa rezoluciju u kojoj se Bošnjački sabor proglašava za konstitutivnu skupštinu BiH, a Alija Izetbegović se bira za prvog predsjednika te nove države. Ja sam oštro ustao protiv toga, ali ne samo ja. Moram reći da je jedan cijeli niz finih i poštenih ljudi tada ustao. Eto, Nijaz Duraković, profesor države i prava u Sarajevu je ustao i govorio o tome. Alija je ružno reagirao na to, čak im je i prijetio. Onda sam ja ustao i rekao: „Nemaš, Alija, pravo da mijenjaš ustav! Ti si se zakleo na ustav i ti ga moraš poštovat! Jedino možeš predat ostavku, pa da raspišemo nove izbore. To je jedna stvar. Druga stvar, ti, Alija, nemaš pravo da oduzimaš našoj vojsci pobjedu. Mi smo tri godine pozivali naše vojnike da se bore za nedjeljivu i jedinstvenu Bosnu, i sad je ti dijeliš. Pa zašto smo varali ljude? Zašto smo tolike žrtve podnijeli? Zašto nismo u početku, odmah podijelili? Onda je on odustao. Ja i on smo imali jedan vrlo težak razgovor. Ja sam mu rekao: „Prestani Alija obmanjivati, govoriš o jedinstvenoj Bosni a dijeliš je. Pozivaš ljude da se bore i da brane tu zemlju, a već si ih prodao. Brineš se za to da stvoriš sebi neku državicu.“ On je rekao da su to ti ljudi, ovo ono, nisam za to odgovoran. „Nemoj, Alija, tako da govoriš. Zna se da se ništa ne zbija bez tebe. I da ti sada kažem, meni su došli Avdo Hebib, Mujo Kafedžić i Arif Tanović da mi kažu da su oni sve s tobom utanačili. Sve oko formiranja države. Ja ne vjerujem da oni govore neistinu. Oni su meni došli da kažu da je s tobom utanačeno da ja ne bih eventualno…“ Meðutim, oni su krivo mene procijenili. I na njegovu žalost, mi smo to pokvarili. A tu je bilo svašta. Tu je bilo i hapšenja ljudi, terora i tako dalje. DEŠAVANJA NA SKUPŠTINI BIH U ZENICI 1995. GODINE Meðutim, on nije odustajao. Devedest pete godine (1995) održano je u Zenici zasjedanje Skupštine. Ja sam bio poslanik cijelo vrijeme i šef jedne poslaničke grupe, takozvane udružene opozicije. Predložio sam da skupština donese rezoluciju kojom se zabranjuje bilo kojem funkcioneru BiH da sklapa aranžmane koji podrazumjevaju podjelu Bosne. Onada je Alija poslao onoga svaga ministra iz Amerike Muhameda Šaćirbegovića da on kao meni odgovori nešto. A ja sam njemu rekao: „Ko ste Vi?“ A on: „Pa ja sam ministar…“ „Niste Vi ministar! Prvo Vi ne možete biti ministar moje države jer ste graðanin Amerike. Druga stvar, Vi ne možete biti ministar vanjskih poslova moje države, jer Vas nije imenovala skupština. Vi možete biti ministar onog čovjeka,“ – ja ovako pokazujem na Aliju – „ali to je privatni ministar. Neću da govorim sa Vama, privatni ministre.“ Onda njemu Alija da mig i on se povuče i pošalje Silajdžića. Silajdžić je počeo neku govoranciju, budi Bog s nama, kao imamo sad to nam je na stolu, 49-51% mi smo bolje prošli. ja gledam i slušam ga i kažem: „Harise, doveo si me u duboku sumnju u svoju inteligenciju. Molim te lijepo, pa nije Bosna pita da se metne na sofru, pa ajte režite koliki kome komad zapadne! Sram vas i stid bilo!“ Ja se pokupim i odem. Tu ja smatram sukrivcima one ljude koji su bili u Predsjedništvu i Skupštini BiH jer se nisu suprostavili. Poslije su svi od reda kritikovali Aliju, te ovo te ono, te nisu znali… Nije tačno, svi su znali samo niko nije imao petlje. POSLALI SU ME U DIPLOMATIJU, JER MI NISU MOGLI GARANTIRATI SIGURNOST U BIH PB: U knjizi „Bio sam Alijin diplomata“ govorite da su Vas i poslali u diplomatiju da se ne bi ste suprostavljali… FILIPOVIÆ: Jeste. Poslije toga Sabora, Alija me je pozvao i rekao mi: „Ja i Haris smo razgovarali. Mi ti ne možemo garantovati sigurnost ovdje. Molim te, predlažemo ti da ideš vani u diplomaciju. Pa eto, ima u Švicarskoj mjesto.“ Onda sam ja rekao: „Dobro Alija, u redu ako ti kažeš tako. Ako postoji mogućnost da me neko ubije ovdje, onda volim otić da ostanem živ svojoj djeci i ženi.“ Ja sam ženi rekao, a ona mi je rekla: „Haj ti.“ I ja sam tako otišao, ali sam napisao kako je jedan veliki turski književnik za vrijeme Kemala Ataturka, on je bio protivnik Kemala, ali toliko je bio popularan da ga Kemal nije htio ubiti, ali ga je poslao u diplomaciju. I ovaj u svojim uspomenama piše: „I tako sam ja jednog dana dobio pismo od predsjednika moje države. U pismu je bila putna karta za jednu srednjoevropsku malu državicu. Sjeo sam na voz orijent ekspres i krenuo. Ta mala državica bila je Švicarska, a njen glavni grad bio je Bern. Jedna mala kuća u koju sam došao, bila je Ambasada Turske Republike.“ Ja sam htio time reći da je on mene poslao tamo da ja nema šta radit. ŠVICARSKI PARLAMENT JE ODRŽAO DEBATU O BOSNI Meðutim, rahmetli Irfan Ljubjankić je shvatio da ne može tako. Mi smo u Londonu imali ambasadora koji je bio Palestinac. Totalno kontra! Onda je on mene zamolio da odem u London, i ja sam otišao. Ali, i u Bernu sam napravio velike stvari. Napravio sam da Švicarski parlament održi debatu o Bosni. Da se pozove Reis da se pozove kardinal, da se pozove jedan eparh SPC i nakon toga je skupština Švicarske konfederacije zaključila da treba otvoriti diplomatsku misiju u Bosni. Ja sam puno toga postigao u Švicarskoj, a kad sam došao u Englesku ja sam strašno mnogo učinio na polju diplomatije. PRIREDILI SU MI DIPLOMATSKI GAF U LONDONU Na žalost, to njima nije godilo i oni su načinili jedan gaf prema meni. Kad je bila Druga londonska konferencija o Bosni u oktobru devedeset pete (1995), mene Alija nije uvrstio u državnu delegaciju iako sam bio ambasador. Pozvao me je tadašnji ministar vanjskih poslaova Velike Britanije Rifkind i rekao mi: “Ovo je grozno! Ovo je takav diplomatski gaf! Ovo se nije desilo u historiji diplomatije da jedna država ovako postupi prema svome izuzetno kvalitetnom i vrijednom ambasadoru!“ BIO SAM PERSONA GRATA U ENGLESKOJ Ja sam u Engleskoj bio persona grata. Ja sam kod kraljice bio. Ja sam bio kod princa Čarlsa. Ja sam princa Čarlsa doveo u BiH. Ja sam i prije bio u Engleskoj, kad sam radio doktorat, imao sam dosta prijatelja, profesora i kolega tamo, znao sam odnose u Engleskoj politici. Otišo sam kod Daglasa Meklina u Škotsku da mu kažem: „Kakvu vi to politiku vodite!? Zajedno smo se borili protiv četnika Draže Mihajlovića, ustaša Pavelića, a sad Vi saraðujete sa njima!?“ SANDŽAK JE KLJUČ DEMOKRATSKOG NAPRETKA NA BALKANU PB: Skoro cijelog života, a reklo bi se najviše u periodu intelektulanog vrhunca prisutni ste u Sandžaku, poznajete Sandžak, volite Sandžak, putujete Sandžakom i pišete o Sandžaku. Kako biste s Vašim sintetskim sposobnostima i ogromnim znanjima i iskustvima, a naročito iz donekle odmaknute perspektive opisali Vaš doživljaj Sandžaka i Sandžaklija? FILIPOVIÆ: Smatram da je Sandžak izuzetno važan, ne samo za nas Bošnjake nego za cijeli Balkan. Sandžak je ključ demokratskog napretka na Balkanu. Jer ako se ne pronaðe jedno adekvatno rješenje za Sandžak, koje će se temeljiti na priznavanju nacionalnih, jezičkih, kulturnih i drugih političkih prava sandžačkih Bošnjaka, podrazumijevajući pod time oba sandžaka, tada se ne može govoriti o budućnosti Bošnjaka u opće na Balkanu, a to znači da se opet situacija razvija kao u onoj formi kada se kaže Balkan je bure baruta. JOŠ SEDAMDESETIH SAM VIDIO REPRESIJU U SANDŽAKU Ne može se jedan narod beskrajno terorizirati. Ja sam još sedamdesete godine doputovao i putovao po Sandžaku i obilazio od grada do grada, proučavajući i htijući da vidim u čemu je problem. Vidio sam da je problem u strahovito velikoj dozi represije i da je prvorazredni zadatak da se ta represija na neki način zaustavi. Na žalost do toga do današnjeg dana nije došlo. Sandžak je dosta ruiniran. Veliki broj njegovih stanovnika je otišao vani, u Tursku, u Zapadne zemlje. Da vlast srbijanska i vlast crnogorska ima ružne namjere prema Sandžaku očituje se u tome što ona nastoji na sve načine da destruira Sandžak. Ona ga nastoji destruirati ekonomski, prvo. Npišta ne ulaže a ne razvija ni infrastrukturu. Drugo, ona ga nastoji destruirati kulturno i obrazovno. Ne razvija se školstvo i ne priznaju se unutar školstva nacionalni jezik i književnost, to se ne proučava. Treće, ona nije za toliko godina osnovala ni jednu visokoškolsku instituciju u regiji gdje živi nekoliko stotina hiljada ljudi i koji su svi orijentirani ka svom centru. Novi Pazar je najveći grad ove regije i on je podjednako bitan i za Dolinu Lima i za Plavsko jezero i za Pešter. Tu se radi o potrebi jedne vrlo energične i hitne akcije na rehabilitaciji prava sandžačkih bošnjaka. ISTA PRAVA ZA BOŠNJAKE IZ SANDŽAKA U BIH, KAO ZA SRBE IZ BIH U SRBIJI Na žalost, BiH kao država koja je trebala da se brine za status Bošnjaka u Srbiji recipročno tome kako se srbija brine za status Srba u BiH, odbila je da to uradi. Mogu reći da je moj prijedlog Rezolucije, koji sam ja podnio skupštini, a u kojem sam zahtjevao da BiH zahtijeva ista prava za sandžačke Bošnjake kakva ima Srbija u odnosu na Srbe u Bosni. Taj moj prijedlog je odbijen, i i čak me nije ni Vaš čovjek odavde Ejup Ganić htio podržati. On mi je rekao, kad sam tražio da me podrži: „Pa Vi hoćete od mene da napravite lokalnog političara!“ Ja sam rekao: „Oprosti, Ejupe, Boga ti, ja sam zaboravio da si ti svjetski političar.“ Političar se ne može biti nego lokalni. Dakle, o tome se radi. E sad kako mi da se postavimo tu? Srbi su da tako kažem vrlo radikalno, i uz saradnju odreðenih krugova muslimana, uspijeli 1946. da likvidiraju Sandžačku Autonomiju, ali je historijski gledano taj model postojao i nije uništen zato što nije davao rezultate nego što je davao rezultate. To je jedna stvar. Druga stvar, danas se situacija u Evropi i ovdje mijenja u tom smislu da Evropa uvodi vrlo široko praksu stvaranja autonomija. Kulturnih, jezičkih, vjerskih autonomija u slučajevima kada jedan narod živi na teritoriji više država. Pogotovo ako je teritorija na kojoj taj narod živi povezana, kao što je slučaj sa Sandžakom. Srpska politika ide za tim da razbije tu povezanost. Oni hoće da Prijepolje učine čisto srpskim da se razbije veza sa Pljevljima, Bijelim Poljem, tako da ostane jedna mala zona na Pešteru i oko njega. Mi moramo sve te faktore uzeti u obzir i razviti jednu strategiju, uć u Evropu, zatražiti podršku i pomoć evropskih snaga i to možemo, za to postoje ozbiljni izgledi da dobijemo prvi korak. Da bude u Evropi legalizirana jedna autonomija koja je ogrničenog karaktera. EVROPSKA AUTONOMIJA SANDŽAKA. ŠTA JE DALJA BUDUÆNOST? Ako se bude Evropa razvijala u kontekstu ideja koje tamo vladaju, a to znači ako budu sve više, regionalne i lokalne vlasti dobivale u svom značaju i funkciji, onda će i mnoge političke ovlasti prelaziti na takve institucije tako da se mogu očekivati dobri izgledi za budućnost. Zbog toga želim da podržim orijentaciju muftije Zukorlića. On je čovjek koji stvarno ozbiljno i dalekovidno misli. To se ne da usporediti sa uskim i načinom mišljenja nekih sandžačkih političara koji ne vide dalje od nosa. Koji su zadovoljni da imaju udio u beogradskoj pljački Sandžaka. MUSLIMANSKI NACIZAM I VOÐA KOJI TERORIZIRA SVOJ NAROD PB: Vi ste devedesete godine bili na osnivačkoj skupštini SDA Sandžaka 1990. godine u Novom Pazaru. Kako možemo sad poslije 22. godine tumačiti ponašanje tadašnjeg predsjednika SDA Sulejmana Ugljanina i njegovog generalnog sekretara Rasima Ljajića? FILIPOVIÆ: Ja sam već tada rekao na onom zboru u Pazaru… Adil (Zulfikarpašić) i Alija (Izetbegović) su sjedeli do mene… Ja sam rekao: „E vidite, ovdje se raða naš muslimanski nacizam. Ovdje se raðaju voðe koje će terorisati svoj narod!“ Ja sam to vidio. Pa sjetite se te skupštine šta su govorili. To su relacije koje su apsolutno izvanpolitičke. To su primitivne vjerničke relacije. Ja sam znao da to nema budućnosti. NE MOGU SEBI OPROSTITI ŠTO SAM UGLJANINA PREPORUČIO ALIJI Žao mi je što to moram konsatirati, jer na kraju krajeva moram i to da kažem, da je Rasim Muminović, moj nekadašnji student, meni doveo Ugljanina u Sarajevo da mi ga preporuči kao pogodnu ličnost da se angažira na stvaranju SDA u Sandžaku. Ja sam njega posalo Aliji i preporučio. Ne mogu to sebi oprostiti, ali tad nisam mogao da znam šta će se dešavati. Ljajić je bio totalni anonimus i samo je izvršavao nareðenja, ali je bio lukav i uhvatio je priliku kada je njegov gazda bio na jednoj nozi da se ubaci. MUFTIJA ZUKORLIÆ JE NAJISTAKNUTIJA LIČNOST NAŠEG JAVNOG ŽIVOTA PB: U posljednje vrijeme jako ste puno pisali, a i u razgovoru spominjemo, fenomen Muftije Zukorlića kao vjerskog i nacionalnog lidera Bošnjaka? FILIPOVIÆ: Mislim da je on u ovom momentu najistaknutija ličnost našeg javnog života. On ima jedno izrazito i kvalitetno bošnjačko nacionalno osjećanje. Ima moral i superiornu inteligenciju. Moram reći da nisam u Sandžaku sreo nikog ko toliko brzo hvata u zraku ideje, misli, i ko ih zna formulisat. Tako da ako mu ne zasmetaju, ne spriječe ga kao što sad pokušavaju razni ljudi iz Islamske zajednice i iz bošnjačkog političkog života, on će odigrati jako značajnu ulogu, i ja ću ga podržavati. PB:Šta mislite gdje će ta njegova uloga biti najizraženija? FILIPOVIÆ: Najizraženija njegova uloga će biti u tome da da dinamiku procesu emancipacije Bošnjaka u Sandžaku. On je odigrao vrlo važnu ulogu u stvaranju BANU. Mi sad imamo odreðene teškoće, ali ćemo te teškoće prebrodit i BANU će biti jako važan instrument te emancipacije. BANU, Univerzitet, razne druge institucije, kao što su listovi časopisi itd, to će biti sve instrumenti kojima ćemo i da mobilišemo, kanališemo i orijentišemo naš narod da dobijemo rezultate. Ja sam uvjeren da ćemo ih dobiti. SVEBOŠNJAČKI A NE PANBOŠNJAČKI PROJEKT PB: Sve pristutnija ideja panbošnjaštva, umrežavanja svih Bošnjaka svijeta – koliko je po Vama relana? FILIPOVIÆ: Tu treba biti malo kritičan, znate. Nama iz Turske dolazi teza kao mi smo svi Bošnjaci. Ja sam neki dan rekao Turcima: „Budite Vi malo skromniji i tiši. Imate vi načina da se pokažete da podržavate Bošnjake i Bosnu. Uložite u Bosnu i Sandžak i druga mjesta gdje žive Bošnjaci.“ Ono što je važno kod nas je to da mi želmo Bošnjaštvo ne pan. To je jedna začkoljica. Mi smo imali te panislamističke, panturske itd. panpokrete. To je sve otišlo u historiju. Zato je ta stvar meni drugačija. Mi moramo se držati da tako kažem svebošnjačkoga projekta. Da svi bošnjaci koji se očituju kao Bošnjaci i koji žive kao Bošnjaci, koji pripadaju našoj zajednici da se povežu i meðusobno saraðuju. Da stvaraju jednu jedinstvenu i duhovnu i političku misao i atmosferu. Razgovarao: Jahja Fehratović Izvor: PanBošnjak br. 6
